Teror grčkih monarho-fašista nad slovenskim življem u Jegejskoj Makedoniji i incidenti na jngoslovensko-grčkoj granici izazvani od strane grčkih vojnika i fašističkih bandi, bivših saradnika okupatora, učinili su jaki utisak na našu cjelokupnu javnost. Ovaj utisak je bio toliko jači što su incidenti postajali sve projniji , a teror sve snažniji u intenzitetu i sve širi po prostranstvu. Razumljivo je da naša vlada nije mogla da ostane ravnodušna prema svemu onom što se dešavalo na granici i što se još uvijek dešava sa našim sunarodnjacima sa one strane granice. Zato je ona obavijestila naše velike saveznike po ovoj stvari, a istovremeno je skrenula pažnju grčkoj vladi na ove zabrinjavajuće pojave. Da su naši veliki saveznici pravilno shvatili zabrinutost naše vlade vidi se iz toga što je američka vlada predložila obrazovanje dviju anketnih komisija, sastavljenih od savezničkih pretstavnika u Beogradu i Atini, koje bi imale za dužnost da ispitaju kako incidente na granici tako i naše optužbe o svakovrsnim nasiljima učinjenim nad slovenskim življem u Jegejskoj Makedoniji. Sigurna u nepobitnosti fakata koje je navela u svojim uputama upućenim saveznicima, nača vlada je izrazila želju da u komisiji budu pretstavljena sva četiri saveznika SSSR, SAD, Velika Britanija i Francuska, pošto bi u njihovim saglasnim mišljenjima vidjela najveću garantiju za objektivno razmatranje ovoga problema.