U Koruškoj se još uvijek nalazi mnogo slovenskih porodica koje su 1941 godine nasilnim putem iseljene. Među njima ima najviše porodica željezničara, šumskih radnika i učitelja. Osim toga, po selika u okolini Željezne Kapije, Pliberka i Globašnice nalazi se mnogo porodica iz Savinske i Mežiske doline, koje su se preselile u Korušku, pošto su njihovi domovi popaljeni i opljačkani u velikoj zimskoj ofarizivi u Štajerskoj. Pretsjednik opštine u Željeznoj Kapiji – zagriženi nacista - zaprijetio je ovim porodicama da će im oduzeti karte za životne namirnice. Svi oni već tri mjeseca uzaludno mole da im se dozvoli povratak u domovinu. Vlasti se izgovaraju da nema prevoznih sredstava. Zbog toga je mnogo porodica iz okoline Velikovca i Spitala krenulo bez dozvole na put u želji da dođu kući. Jugosloveni u Koruškoj se pitaju iz kojih razloga se sprječava povratak kući ovim porodicama koje su udaljene svega 10 km od jugoslovenske granice. Zbog toga Jugosloveni u Koruškoj opravdano sumnjaju u dobru volju koruških vlasti, koje pod raznim izgovorima onemogućuju Jugoslovenima povratak kući, a koje dozvoljavaju da se u Koruškoj slobodno kreću razni zloglasni ortsfireri i šturmfireri.