U privredi Hercegovine vinogradarstvo i vinarstvo pretstavlja važan poljoprivredni sektor, koji je narodu ovoga kraja donosio takve prihode da su oni po visini stajali na trećem mjestu, poslije prihoda od kulture duhana i stočarstva. Pod vinogradima se nalazi 33.140 dunuma zemlje, od čega 2/5 otpadaju na mostarski srez, po jedna petina na konjički i ljubuški, a ostatak na stolački, ljubinjski i trebinjski srez zajedno. Pred rat je proizvodnja vina iznosila 525 vagona godišnje. Za vrijeme 3tare Jugoslavije hercegovački vinogradari su vodili žilavu borbu za obnovu vinograda poslije teške katastrofe sa filokserom, koja je ne samo u našoj zemlji nego i u čitavoj Evropi opustošila i uništila vinograde u periodu Prvog imperijalističkog rata i neposredno poslije njega. Podizanje vinograda na novoj otpornoj amerikanskoj podlozi išlo je teško, pomoć koja je trebala obavezno od države da dođe bila je slaba. Od 40.000 dunuma, koliko je iznosila površina vinograda prije 50 godina, sa teškom mukom obnovljeno je 80%. Pet posljednjih godina pred rat stalo se sa obnavljanjem. Ovo obnavljanje koštalo je vinogradare velikih materijalnih žrtava, jer su s druge strane, nemajući sopstvenih mogućnosti da sami prerade grožđe u vino, još uz to slabo zadružno organizovani, bili prepušteni iskorišćavanju od strane krupnih vinarskih trgovaca. Rat je naše vinogradarstvo doveo u teško stanje. Istina direktnog uništavanja loze nije bilo, ali zato, uslijed nedostatka radne snage, loša obrada kao i pomanjkanje stočnog gnojiva, dovelo do velike zapuštenosti vinograda i nanijelo mnogo šteta Pored toga stare loze nisu uopšte zamjenjivane mladim. Jedan manji dio vinograda je bio potpuno napušten. Ovoga ima najviše u stolačkom srezu. Ukupno je upropašteno 10% vinograda. Međutim, s obzirom na nedostatak radne snage, sadašnju zapuštenost i nedostatak stočnog gnojiva, rad na obnovi vinograda biće težak. Ovogodišnja suša mnogo je uticala na rod vinograda. Grad je takođe mjestimično oštetio rod u vinogradima tako, da ima mjesta gdje će rod iznositi 20% od normalnoga. U nekim krajevima, na jakim zemljama, kao na pr. Hodbina, vinogradi će dati 75 - 80% od normalnog roda. Prosječan ovogodišnji rod vinograda u Hercegovini iznosi 50% od predratne prosječne berbe. Međutim, ovogodišnji kvalitet grožđa je rijetko dobar, upravo takav da će se, kao što seljaci kažu, dugo spominjati. Ove je godine bilo vrlo malo loznih bolesti, jer su narodne vlasti podijelilo vinogradarima 8 vagona modre galice i 1,5 vagon sumpora. Berba je počela 1 septembra. Ona se vrši kolektivno, selo po selo. Očekuje se da će ovogodišnja berba dati oko 300 vagona vina. S obzirom da je rod upola manji nego inače, pitanje iskorišćavanja grožđa nije teško. Većinu grožđa preradiće sami vinogradari, a u mostarske podrume krupnih vinara koji su nekada mogli da prerade 180 vagona vina, malo će doći grožđa zato što ga malo ima i zato što vinari ne raspolažu sa dovoljnim novčanim sredstvima da ga kupe. Državno trgovačko preduzeće preradiće 10 vagona vina, a vinogradarska zadruga u svome podrumu u Gnojnicama 20 - 25 vagona. Ova zadruga je ranije prerađivala do 10 vagona, a sada je pred berbu i u toku berbe proširila rad i obuhvatila mnogo novih zadrugara. Berba će se završiti oko 20 septembra. Ovogodišnji izvoz grožđa bio ja znatno manji uslijed nesređenog saobraćaja, a išao je uglavnom preko voćarske zadruge u Mostaru. Međutim ovo, pored slabog ovogodišnjeg roda, nije mnogo štetilo. Uslovi za dalji razvoj vinogradarstva i vinarstva u Hercegovini, postoje. Vinogradarskih položaja ima toliko da se sadašnja površina vinograda može podvostručiti. Ovo bi bilo od velikog značaja, pošto ovdje uspjevaju specifične vrste loze, žilavka i blatina. Žilavka daje iznimno mali rod od pola kg po čokotu sa vrlo malo otoke, ali zato je kvalitet odličan. Od ovog grožđa spravljena vina su na glasu i izvan naše zemlje a naročito u Srednjoj Evropi. Za uzdizanje vinogradarstva, što pretstavlja složen problem i traži dugogodišnji i prije svega širok planski rad, država će sa svoje strane učiniti mnogo i na poboljšanju uslova plasiranja vina u zemlji i inostranstvu i na poboljšanju postojećih i podizanju novih ustanova kao što su rasadnici, ogledni vinogradi i t.d. Pošto se u buduće ne može očekivati da će na tržištu grožđa i vina vladati oligarhija velikih vinarskih trgovaca, vinogradari treba da pođu putem ulaženja u već postojeće zadruge i osnivanja novih zadruga koje im u kolektivnoj preradi, a time i poboljšanju kvaliteta i prodaje vina, zatim u izvozu grožđa i dr., obećavaju najbolju plaću za njihov rad i unapređenje njihovih vinograda i vinogradarstva uopšte.