17 septembra 1944 oslobođena je Tuzla. To je bilo njeno drugo i konačno oslobođenje. Za Tuzlu ono je značilo početak novog perioda borbe, u komo je ona svoju časnu borbenu tradiciju još više osvijetlila, dajući nove žrtve za ojačanje našeg fronta i za sređivanje teških prilika u opustošenoj Istočnoj Bosni. Po širokom političkom i moralnom značaju, koje je imalo i prvo drugo njeno oslobođenje, po istrajnosti u dosljednom držanju na liniji narodne borbe, Tuzla pretstavlja posebno mjesto u četverogodišnjoj borbi naroda Istočne Bosne. Prvo i drugo oslobođenje Tuzle, to su dva važna prekretnička događaja koje narodne mase u čitavom okrugu pamte po tome što je iza njih uslijedilo širenje talasa narodnog ustanka i u onim krajevima koji su do tad bili borbom neobuhvaćeni. 1943 godine, po povratku iz pete ofanzive, naša vojska je, pribravši svoje snage, prešla u ofanzivu i postigla velike pobjede. Najveća pobjeda bila je oslobođenje Tuzle. Iz te pobjede nikli su novi partizanski odredi i brigade, formirane su 27 i 38 divizija, koje su sačinjavale glavnu snagu, neprijatelju dobro poznati III Jugoslovenski Korpus. Na velikoj oslobođenoj teritoriji u gradovima i selima, prvi put se uspostavlja i izgrađuje narodna vlast. Tom pobjedom najviše su razbijene gomile fašističkih laži s kojima su nametana narodu otrovna shvatanja o patizanima i narodno-oslobodilačkom pokretu. S tim zajedno lemljeno je i tupljeno najoštrije fašističko oružje - politika nacionalnog razdora i bratoubilačkog rata. Godinu dana docnije u ljeto 1944, naša vojska i Narodno-oslobodilački pokret uopšte, prolazio je kroz vrlo teške borbe i teška iskušenja. Nijemci su specijalno u naše krajeve doveli 13 SS-diviziju, okupili oko nje sve vojne snage domaćih izdajnika - četnika, ustaša i zelenog kadra, i dobro pripremljeni, prešli u ofanzivu koja je s kraćim prekidima trajala skoro punih pet mjeseci. Ostavljajući za sobom strašnu pustoš i vrlo precizno sprovodeći politiku novog zakrvljavanja naroda, neprijatelj je računao da će obeshrabriti narodne mase i poljuljati kod njih vjeru u moć Narodno-oslobodilačkog pokreta. To je bio njegov najveći, ali i posljednji pokušaj da desetkuje naše snage i spriječi brzu pobjedu narodne borbe. Prvi veći uspjeh, koji su postigle naše jediniće prelazeći u protuofanzivu, bio je oslobođenje Tuzle. To je značilo častan završetak jedne naporne borbe u kojoj je nužno moralo da se prokuša i pokaže istinsku vrijednost sve ono što smo stekli u ranijim uspjesima. Ponovno je Tuzla svojim junačkim držanjem najavila otpočinjanje jednog perioda u kome je valjalo napregnuti sve snage da bi konačno potjerali i uništili fašističku vojsku, koja je na putevima svog otstupanja morala ostavljati sve više krvi i lješeva svojih vojnika. Za raspad 13 SS divizije vezan je i vojnički a još više moralno-politički poraz snaga domaćih izdajnika. Nastupao je nov veliki talas porasta, jačine i moći narodno-oslobodilačkog pokreta na parolama bratstva i borbe protiv okupatora. Mobilišu se široke mase. I od tada neprijatelj nije mogao spremno i organizirano istupiti i zagroziti naše tekovine. Minula je godina dana otkako Tuzla živi u slobodi, životom borbenim, antifašističkim, ispunjenim spremnošću širokih masa građanstva da se uvijek odlučno žrtvuju za učvršćenje demokratskih sloboda radi kojih su život dali toliki sinovi Tuzle. Svjetao lik trudbeničkog i slobodarskog grada, koji se stvorio još kroz njenu borbu protiv ugnjetačkih režima u Jugoslaviji, koji se još više stvarao u danima njenog prvog i drugog oslobođenja, zadržala je ona sve do danas ničim ga ne ukaljavši. U srcima naših boraca dugo će ostati urezane slike iz onih dana kad su oni, boreći se s neprijateljem pred samom Tuzlom, dobijali podršku i pomoć od svih građana koji su se kao jedan čovjek digli na noge u odbranu rodnog grada. Omladina, žene, radnici i svo rodoljubivo građanstvo Tuzle u biranju svoje narodne vlasti, u kontroli i pomaganju te vlasti i u svim manifestacijama uvijek su se pokazivali dosljedni pripadnici Narodnog fronta. Tuzla, je grad bratstva. To se s pravom može kazati, jer to ona u istinu i jeste, po velikoj ulozi koju je do danas odigrala u borbi za bratimljenje naroda Istočne Bosne. Na njene kapije tri puta su jurišali i u jurišima ginuli najbolji narodni sinovi, i Srbi, i Muslimani i Hrvati. U borbi za njeno prvo oslobođenje rodila se Muslimanska i Hrvatska brigada. Ogromna uloga tih brigada za okupljanje najširih slojeva naroda pod zastavu bratstva i antifašističke borbe, nesumnjiva je. Sa tim oduševljenjem i istinskim radovanjem, s kojim je narod Romanije i Birča dočekivao srbijanske proletere u zimu i proljeće 1942, dočekivala je i Tuzla brigade i divizije srbijanskih boraca, koji su na našim poljima lili krv i u njoj učvršćivali veliko djelo bratstva. Protekla godina ispunjena je velikim naporima na obnovi porušene industrije. Trebalo je pokazati mnogo svijesti, mnogo narodnog samoprijegora, da bi se sagledali prvi rezultati rada. Kad je prošle zime u najgore vrijeme zaprijetila opasnost da grad ostane bez uglja, radnici, rudari Kreke i Bukinja prihvatili su i u život sproveli parolu “Tuzla neće ostati bez uglja”. U vrlo teškim uslovima, po ciči zimi, odlazili su svi u jame zatrpane snijegom i vodom, dolazili do uglja i vadili ga najprimitivnijim sredstvima. I pored toga što su uslovi za proizvodnju uglja bili virlo nepovoljni, u rudniku Bukinje, koji je bio manje oštećen, proizvodnja je dostigla predratni nivo. Zahvaljujući naporima radnika i inžinjera, nije prestala proizvodnja soli u Kreki i Simin Hanu i s tim važnim artiklom snabdjevena je čitava Istočna Bosna, a vršio se i izvoz u Srbiju. Danas proizvod soli, uzevši u obzir da se radi s manjim brojem kazana, dostigao je predratni nivo i ima uslova da se brzo postignu i bolji uspjesi. Za ovim ne zaostaje ni proizvodnja ciglane u Slavikovićima i špirit fabrike u Kreki. U blizini Tuzle vođene su borbe preko cijele zime do u proljeće. To je jedan od glavnih razloga što napredak obnove (radovi na obnovi) u čitavom tuzlanskom bazenu nije išao naporedo sa samom Tuzlom. Nikada u Tuzli nije bio tako bujan prosvjetni i kulturni život kao za vrijeme od oslobođenja do danas. On se razvijao u raznim vidovima i obuhvatao je sve: djecu kao i odrasle, nepismene kao i inteligenciju. Od novembra do avgusta održan je 31analfabetski tečaj na kome je naučilo čitati i pisati 470 kursista, od čega je bilo 370 žena. Održana su i tri kursa za rukovodioce analfabetskih tečajeva kroz koje je prošlo 47 omladinaca i omladinki. U tri osnovne škole učilo je 1683 đaka. Dva uspjela učiteljska kursa izbacili su 77 novih mladih učitelja koji već danas rade u raznim krajevima našeg okruga. (Novi kurs, koji je sada započeo, pohađa 60 učenika). Zahvaljujući trudu profesora i đaka, za 4 mjeseca pređeno je predviđeno gradivo, završena je školska godina u toku koje je gimnaziju posjećivalo 569 đaka. Naša štampa u Tuzli bila je bogata. Izlazio je “Front Slobode” i “Naša borba”, štampani su letci, proglasi, brošure, knjige itd. Djelovala je kulturno-umjetnička grupa, pozorišna grupa, umjetničko-plesna grupa, narodni univerzitet, filmovi, (zidne i usmene novine) itd. - i sve je to život u Tuzli podiglo na stepen kakav nikad ranije nije mogla dostići. Na proslavu prve godišnjice svog oslobođenja Tuzla izlazi svjetla obraza sa bilansom koji govori da su građani Tuzle ulagali trud i napore izvršavajući svoju dužnost prema otadžbini. Zato 17 septembar treba da bude dan uzimanja na sebe novih obaveza. Mi moramo u idućoj godini više povećati proizvodnju uglja u svim rudnicima tuzlanskog bazena, neka naši radnici mnogo više proizvedu soli, sode, nafte. S pravom treba očekivati da će u idućoj školskoj godini nastavnici i đaci, koristeći već stečena iskustva, poboljšati metod rada i postići nove uspjehe. Ako naše radničke ekipe budu što češće odlazile na sela, ako tuzlanska srednjoškolska omladina bude shvatila koliko je važno da za vrijeme školskog raspusta odlazi u selo i pomaže prosvjećivanje naroda, onda će biti još čvršći i još bolji odnosi među radnim slojevima sela i grada. Radeći tako mi ćemo učvršćivati stečene slobode i čuvati našu demokratiju od napada ma sa koje strane on dolazio. Danas, na izborima za svoju vlast (u gradu) a sutra na izborima za Konstituantu, Tuzla će pokazati koliko je duboko vezana za tekovine narodno-oslobodilačke borbe.