Opšti štrajk u Trstu i u Julijskoj Krajini produžio se u toku prekjučerašnjeg dana bez ikakovih incidenata, istog dana poslije podne sastali su se pretstavnici svih političkih stranaka i sindikalnih organizacija sa pukovnikom Baumenom, kome su predložili nove planove rada na obnovi grada. Razgovor između Savezničke vojne uprave, pretstavnika službodavaca, pretstavnika sindikata i političkih stranaka u pogledu ubrzanja radova na obnovi, produžavaju se. U isto vrijeme rastureni su letci sa odobrenjem Savezničke vojne uprave, u kojima je pozivan narod, da se u 5 časova poslije podne okupi na glavnom trgu. Sekretar Gradskog oslobodilačkog vijeća Trsta saopštio je okupljenoj masi, da je na predlog svih političkih stranaka odlučeno, da se štrajk okonča u ponoć. “Voćstvo štrajka smatra, izjavio je Štoka, da je prva ogromna manifestacija radničkog naroda, kome su se pridružili i namještenici, dokazala političku zrelost svih radnih masa. Naša industrija, naše kuće razrušene su, produžio je Štoka. U ovom trenutku otpuštaju se radnici sa motivacijom, da nema rada. Mi hoćemo da obnovimo svoje kuće, svoju industriju, ponos našega grada. Mi nećemo nikada dozvoliti, da se naša industrija uništi. Radovi na obnovi izvode se danas u Poljskoj, susjednoj Jugoslaviji i Sovjetskom Savezu. Tamo danas nema besposlice, jer je vlast u rukama radnog naroda. Kod nas se vrše čišćenja medu čuvarima i vratarima, umjesto da se vrše medu vlasnicima kapitala u redovima onih, koji su uvukli Italiju i svijet u rat. U razgovoru, pretstavnici Savezničke vojne uprave obećali su pomoć našim nastojanjima za sprječavanje besposlice. U momentu kad se rješava o sudbini naše zemlje, tražimo narodnu vlast i želimo da se svim našim prvoborcima osigura rad i hljeb. Kad mi to tražimo, moramo znati, ko će nam zagarantovati ovu narodnu vlast. Svi stanovnici ove pokrajine, kako Talijani tako i Slovenci jednodušni su u tome, da se riješenje ovoga problema nalazi u priključenju Trsta kao sedme federalne jedinice Jugoslaviji”. Masa je njegove riječi pozdravila sa velikim oduševljenjem. Zatim je u ime Slovenačko - talijanskog antifašističkog i saveza govorio Euđenio Laurenti, koji je između ostalog rekao: “Borba, koju smo vodili u ovim danima, biće još snažnija kad svi radnici budu razumjeli, da smo za naše zaleđe, za Jugoslaviju maršala Tita vezani ne samo ekonomski, već i politički.” “Jugoslavija je pobjedonosna država”, nastavio je Laurenti, “niko u svijetu ne može ovo da poriče, da su Jugosloveni pokazali cijelome svijetu kako treba da se bori i kako treba da se radi”. Riječi Laurentia masa je pozdravila klicanjem: “Hoćemo Jugoslaviji!” Zatim je Laurenti govorio o mogućnosti razvoja tršćanske industrije u okviru Jugoslavije u kojoj se nastavlja sa obnovom zemlje, te i mi možemo postići obnovu naše industrije, a to nam je jedino omogućeno u Jugoslaviji. Za postizanje ovoga cilja moramo biti isto ovako jedinstveni kao što smo bili jedinstveni u ovome štrajku. U ovome trenutku, kada se u Londonu rješava o našoj sudbini, mi ćemo podići svoj glas i kazati šta hoćemo. Ova naša borba se ne smije okončati. Neka se uvaži naša volja, јer je to borba, koja će donijeti i bolju budućnost našem gradu. U sedmoj federalnoj jedinici, u okviru Jugoslavije, naša nacionalnost biće bolje zagarantovana nego bi bila drugdje. Ne samo to. Biće nam zagarantovane i sve naše moralne i materijalne potrebe. Naša posljednja borba, naša nastojanja, pokazali su, da Italijanstvo našeg grada i naša privreda ne mogu biti zagarantovani tamo gdje nema mogućnosti za rad. Mi moramo braniti svoje materijalne i nacionalne interese u vlastitoj kući. Ovdje smo rođeni i tu želimo da ostanemo. No ako želimo tu ostati, tu živjeti, moramo imati mogućnosti za život, koji možemo osigurati samo u sastavu DFJ”… Njegove riječi masa naroda je prihvatila sa ogromnim odobravanjem. Zatim je Laurenti prisutnim saopštio, da će se štrajk završiti u ponoć i pozvao sve prisutne da se u miru raziđu svojim kućama. Štrajk je završen tačno u ponoć. Juče u jutro svi tršćanski listovi izašli su kao i obično.