Tass javlja: Poslije 12-to dnevnog prekida juče je nastavljeno suđenje njemačkim ratnim zločincima. Pretsjednik međunarodnog vojnog suda lord Lorenc, dao je riječ pretsjedniku američke optužbe pukovniku Storiju.Tužilac potsjeća, da su na posljednoj sjednici suda bila podnijeta dokumenta, koja se odnose, na upotrebljavanje ≫dušegupki≪ na teritorijalna koje su osvojili Nijemci, kao i na djelatnost specijalnih grupa za uništavanje civilnog stanovništva, koje su radile pod rukovodstvom i .uputstvima Gestapoa. Karakterišući zločinačku djelatnost Gestapoa na teri tori jama istočne Evrope, pukovnik Stori citira pasuse iz iskaza bivšeg pretstavnika građevinske firme ≫Jung≪ u Ukrajini, Nijemca Hermana Grebea o uništenju Jevreja u gradu Rovno. Tragedija u gradu Rovno, kao sto se vidi iz iskaza Hermana Grebea, dogodila se noću između 12 i 13 jula 1943 godine. Predveče su odredi SS boraca i policije opkolili Geto, u kom se nalazilo 5000 Jevreja. Reflektori koji su bili unaprijed postavljeni oko Geta, bacali su na njega osvjetljavajuću svjetlost. SS-ovci su upadali u kuće kroz prozore i vrata i tjerali na ulice sve stanovnike Geta od najmlađih do staraca. Ako se vrata nisu dala otvoriti, razarali su ih granatama. Na ulicama Geta događali su se užasni prizori. Mala djeca sa krikom su tražila svoje roditelje, majke svoju djecu. Sredinom ulice išle su vile muškaraca, žena, i djece, koje mi tjerali bičevima i kundacima. Ljudi izbezumljeni od udaraca i jada nosili su na leđima ranjene i ubijene rođake. Jevrejke, protjerane na taj način iz Geta, utjerah su u teretne vagone i odvezli iz Rovna, a zatim sve do jedne pobili. Pukovnik Stori govori zatim o zločinačkoj djelatnosti Gestapoa, koji je imala za cilj da uništi ≫nepoželjne elemente≪, među sovjetskim rzarobljenicima. Pri tome potsjeća usmene iskaze koje je sudu dao dok general njemačke armije ,Lah Uzea, koji je saopštio da je u ljeto 1941 godine, uskoro poslije Njemačkog napada na Sovjetski Savez, bila sazvana konferencija. Na ovoj konferenciji data je direktiva da se milosrdno uništavaju aktivisti među sovjetskim ratnim zarobljenicima. U skladu sa ovom direktivom Gestapo i služba bezbjednosti, formirali su u logorima za svjetske ratne zarobljenike specijalne odrede za uništavanje nepoželjnih elemena . U ovoj direktivi se isto tako poklanja naročita pažnja postupanju sa sovjetskim ratnim zarobljenim , koji su pokušali da pobjegnu. Saglasno toj ditrektivi sovjetski ratni zarobljrnici za pokušaj bjekstva odašiljani su u u koncentracione lagore Мauthauzen sa oznakom „KuEL“Razni zarobljenici koji su stizali u Mauthauzen sa takvom oznakom su uništavani. Zatvorenici su se upućivali direktno u zatvor, gdje su ih svlačili i odvodili u kupatilo, koje je predstavljalo podrum zatvora. Kupatilo je bilo udešeno za specijalna pogubljenja, strijeljanja i trovanja pomoću gasova. Zatvorenike su stavljali okrenute leđima prema određenom mjestu i čim bi im glava dodirnuta zid odjeknuo je automatski pucanj. Ako bi grupe ratnih zarobljenika, koja je pristizala imala više zatvorenika sa oznakom ≫K≪, uništavali su ih pomoću gasa koji se u ≫kupatilo≪ odvodio umjesto vode. Podnoseći dalje iskaze zločinačke djelatnosti Gestapoa, pukovnik Ston obraća naročitu pažnju na dva dokumenta: prvi dokumenat je pismo Frica Caukela od 26 novembra 1942 godine u kome on tvrdi da mu je načelnik policijske službe bezbjednosti saopštio, da će u toku novembra otpočeti evakucija Poljaka iz rejona Lublina. Zemlja koja će se na taj način osloboditi, biće dodijeljena za smještanje lica njemačke rase a Poljaci evakuisani uslijed ove mjere, biće upućeni u koncentracione logore. Drugi dokumenat koji je naveo pukovnik Stori svjedoči o tome, da je Gestapo odredio radnu snagu na radove u njemačku industriju i da Gestapo snosi direktnu odgovornost za. surovi režim ustanovljen za radnike istočnih oblasti koji su bili otjerani u njemačko ropstvo. Poslije prekida od 10 minuta, predstavnik američke optužbe navodi dokumenat u kome se kaže da po Himlerovom naređenju, svi radnici koji pobjegnu, moraju poslije hvatanja odmah i bez izuzetka da se upućuju u koncentracione logore. Tužilac zatim dokazuje odgovornost Gestapoa i službe bezbjednosti za uništavanje padobranaca savezničke armije. Sudu se podnosi original naređenja koje je potpisao Hitler upućenog svima komandantima, čiji su duplikati bili poslati Himleru i načelniku za bezbjednost. Tužilac navodi jedan pasus ovog naređenja u kome se kaže, da se svi padobranci bez obzira da li su oni u uniformi ili nisu naoružani ili nenaoružani, moraju pobiti. Pukovnik Stori na osnovu dokumenata kojima raspolaže optužba posvećuje posebni dio raskrinkavanju djelatnosti gestapovaca u pogledu hvatanja u zemljama koje je okupirala Njemačka svih ovih lica koja su nepovoljna fašistima i obračunavanja sa njima. Stori navodi pasuse iz nekoliko dokumenata njemačkih vlasti o tome, da lica koja su učinila prestup protiv Rajha ih okupacionih snaga, moraju biti tajno odvedena u Njemačku i predata službi bezbjednosti. U ovim dokumentima se pominje Hitlerova izjava, da zakon za takva lica pretstavlja izraz slabosti. Prema ovim instrukcijama, lica koja su učinila prestupe u okupiranim teritorijalna, moraju odmah da se predaju nadležnim vojnim sudovima radi izricanja smrtne presude ili da ≫iščeznu bez traga≪. Potom tužilac upoznaje sud sa dokumentima prema kojima je dozvoljeno primjenjivanje mučenja za vrijeme saslušavanja. Gestapovcima, agentima službe bezbjednosti, bilo je dozvoljeno da primjenjuju ≫preslušavanje trećeg stepena≪, kada uhapšeni nije davao potrebna obavještenja .Preporučeno je da se podvrgavaju mučenjima komunisti, marksisti, saboteri, učesnici pokreta otpora, padobranci i ≫antidruštveni elementi≪, poljski i sovjetski politički radnici. Dokumentovani dokazi pokazuju — rezimira pukovnik Stori, — da je Gering obrazovao Gestapo u Poljskoj aprila 1943 godine sa političkim ciljem da služi u svojstvu agenta za uništavanje svih političkih protivnika i nacističkog režima. Metode Gestapoa su bile vrlo surove. Gestapo je radio neobazirući se na zakone. Riječ ≫Gestapo≪ postala je simbol nacističkog režima u pogledu primjenjivanja sile terora. Gestapo i služba bezbjednosti su preko razgranate mreže obavještavanja agenata sprovodili špijunsku djelatnost među stanovništvom, na ulicama pa čak i u crkvama. Slučajna nepromišljena riječ ma kog Nijemca, mogla ga je baciti u šake Gestapoa. Gestapo je bio najglavnije oružje ugnjetavanja. Gestapo je igrao najvažniju j ulogu skoro u svakom zločinačkom aktu zavjere, kaže pukovnik Stori. Gestapo je inscenirao incidente koje je Hitler iskoristio kao razlog za napad na Poljsku. Gestapovci su ubijali stotine hiljada bespomoćne djece i žena, Jevreja, naučnika i ratnih zarobljenika. Gestapovci su ubijali i u koncentracionim logorima milione ljudi koji su tamo upućivani u tom cilju. Gestapo je upućivao ljude u logore istrebljenja, slao milione građana u Njemačku na prinudni rad, bacao radnike u koncentracione logore, zatvarao ratne zarobljenike u naročite logore. Gestapovci su hvatali i ubijali savezničke avijatičare. Organi Gestapoa hvatali su građane okupiranih zemalja i upućivali ih u Njemačku radi obračunavanja. Poslije izjave pukovnika Storija, optužba namjerava da na večernjoj sjednici podnese dokaze o krivici Kaltenbrunera, branilac Hauptmap, pošto je izjavio da je Kaifcenbruner sada bolestan i ne može da prisustvuje sudu, obratio se sudu sa molbom, da se optužba protiv Kaltenbrunera podnese poslije njegovog ozdravljenja. Lord Lorens je odgovorio da će se odluka sada objaviti poslije odmora.