U dokaznom postupku izneseni su novi dokumenti o izdajstvu i zločinima organizacije Draže Mihajlovića Beograd, 1 juli. Danas je sud prešao na čitanje pismenih dokaza koji se odnose na optuženog Stevana Moljevića i druge članove Centralnog nacionalnog komiteta organizacije DM. Mjesto za pultom pred sudom zauzeo je optuženi Moljević, pretsjednik komiteta. Prvo je pročitana brošura ≫Jugoslovenska demokratska narodna zajednica≪, koja sadrži odluke četničkog kongresa u selu Ba. U brošuri se ističe da je najvažniji zaključak ovog kongresa kome je prisustvovao optuženi Mihailović, osnivanje JDNŽ i utvrđivanje njenog programa. Program je protumačio u svom referatu dr Živko Topalović, a zatim je optuženi Mihailović dao izjavu, u kojoj je teatralno odbio tobožnje tendenciozne glasove da on i vojska imaju ma kakve diktatorske težnje i namjere. Dr Topalović istakao je u svom referatu da su na kongresu zastupljene sve srpske i slovenačke političke stranke, osim KP, pa je zatim rekao: ≫Nasuprot ovom demokratskom putu, kojim mi idemo, KPJ ide svojim posebnim nedemokratskim putem. Kako su komunisti uspjeli da unesu zabunu u redove naših saveznika, moramo pokloniti posebnu pažnju njihovoj akciji≪. U brošuri se dalje pokušava da se na velikosrpskoj osnovi NOP prikaže kao protiv-srpski, pa se pominje kapitulacija Italije i kaže da je glavni neprijatelj Jugoslavije bila imperijalistička Italija, čijoj je vojsci naređeno da oružje preda komunistima. Na kraju svog referata dr Živko Topalović je, kao tobožnji socijalista, nameće obavezu zadržavanja monarhističkog uređenja Jugoslavije, Pretsjednik zatim prelazi na čitanje odluka ovog kongresa u kojima se pozdravlja izjava optuženog Mihailovića da on i vojska pod njegovom komandom ostanu vjerni vrhovnom zapovjedniku kralju Petru i izjava u kojoj se odbija namjera vršenja kolektivne odmazde. Na pitanje tužioca Moljević objašnjava da je ovdje riječ o kolektivnoj odmazdi koja treba da bude izvršena protiv Hrvata zbog zvjerstava ustaša.— A zašto je Mihailović vršio odmazdu u Srbiji? — To ja ne znam, odgovara Moljević. I na drugo pitanje tužioca o kolektivnim pokoljima koje su vršili četnici u Bosni i drugim krajevima Moljević ništa ne odgovara. U daljim odlukama kongresa nameće se poštovanje šestojanuarskog ustava i zakona stare Jugoslavije i napada NOV, kola se u brošuri naziva ustaško-komuništička manjina. Optuženi Moljević ne priznaje da je to njegov izraz. Dokumenti o povezanosti četnika sa okupatorom Frazu „opšta narodna disciplina“ kojoj je pozvana da se podvrgne i KPJ, on hoće da objasni pojam borbe koja treba da bude smišljena.Tužilac: To znači ne boriti se i smišljeno sarađivati sa okupatorom. Moljević kukavički pribjegava svom starom načinu pravdanja sebe. Veli da se nije bavio vojničkim stvarima već političkim, a da su namjere i težnje optuženog Mihailovića okrenule drugim smjerom. Proglas Srbima, Hrvatima i Slovencima, koji je pročitan kao drugi dokumenat uglavnom se poklapa sa smjernicama brošure o kongresu u selu Ba. Pisac proglasa d-r Moljević obara se na KPJ, brani monarhiju, napada odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a, a u stilu pamfleta intrigira i sije mržnju među narodima Jugoslavije i saveznicima. Poslije toga pročitan je statut JDNŽ, koji je usvojen na sjednici CNK od 30 juna 1944 godine, kojim se pohvataju odluke donesene na kongresu u selu Ba. i određuju organi zajednice CNK i odbori. U čitavom nizu, pismenih dokumenata koje je pretsjednik pročitao preporučuje se politika čekanja i taktiziranja prema okupatoru i pokazuje povezanost četničke organizacije sa okupatorom. Povodom odgovora Sveslavenskom komitetu u Moskvi od 1943 godine dolazi do suočenja Mihailovića i Moljevića. Mihailović potvrđuje da je Moljević tada bio član Komiteta a za odgovor veli da ga je pisao Dragiša Vasić. Mussolini je intervenisao za četnike U jednoj depeši Mladena Žujovića kaže se između ostalog: ≫Slučaj u vezi mog hapšenja rješavao je Musolini. Na prvom saslušanju izjavio sam, da sam vaš delegat. Italijani mi ukazuju svu pažnju≪. I ostala pisma Mladena Žujovića govore o tijesnoj saradnji četnika i Italijana. U pismu od 17 avgusta 1943 godine on govori o pretstojećem slomu Italije pa kaže: ≫Potrebno je izdejstvovati da u svim krajevima saveznici nalože Italijanima da imaju održavati red do dolaska saveznika i partizana i nama da naloži da imamo ostati na mjestu...“ U drugom pismu on govori o svom memorandumu engleskoj vladi vrlo pogrdnim riječima izražava se o saveznicima. Poslije nekoliko drugih akata i pisama pretsjednik čita članak, koji je optuženi Vilović napisao u listu ≫Ujedinjeno Srpstvo≪. Pročitan je zapisnik o saslušanju d-r Iva Mijovića, koji je u početku okupacije živio u Splitu. On je između ostalog posvjedočio o izdajničkom radu i saradnji Ilije Birčanina sa Italijanima kao i o saradnji Nike Bartulovića književnika, koji je bio u štabu Ilije Birčanina sa biskupom Bonifacićem. Čitana su dokumenta priložena uz optužnicu po predmetu krivice optuženog Rade Radića. Prvo je pročitan akt četničkog štaba ≫Kočić≪ od 12 jula 1942 godine upućen komandantu Bosne Radi Radiću. U ovom aktu komandant Drenović između ostalog piše: ≫Pošto su kod nas ogorčene borbe sa partizanima, to nismo mogli prisustvovati sjednicama za izbor komande za Bosnu. Odnosi sa hrvatskim vlastima su primjerni≪ Dokumenti o saradnji četnika i ustaša "Primjerne odnose potvrđuje i jedan akt NDH IV pješaćke pokovnije od 17 jula 1941 upućen zapovjedniku Grujici Radiću kao i akt ministarstva unutrašnjih poslova NDH od 25 jula 1942 o uništavanju komunističko-boljševičkih bandi oružanim snagama NDH i četničkim „posredbama“. Četničke komande održavale su stalnu vezu sa komandama ustaških i domobranskih jedinica. Sva ta mnogobrojna akta odnose se na zajedničku saradnju četnika i ustaša protiv NOV, na ukidanje uzajamne pomoći u materijalu na pomaganje ranjenika itd. Jednim aktom od 3 septembra 1942. ustaše obavještavaju komandanta Bosne o znacima raspoznavanja. 13 januara 1943 komandant Rade Radić upućuje ustaškom zdrugu u Banja Luci trebovanje za municiju. Istoga mjeseca ta četničko-ustaška saradnja pojačava se saradnjom sa njemačkim trupama. 17 januara komandant Rade Radić javlja komandantu njemačke vojske u Banjoj Luci da će četnički borbeni odredi koji sarađuju sa njemačkim trupama zauzeti određene , prelaze. Optuženi Radić zatim izjavjuje ono, što je rekao i prilikom sa¬slušavanja da je tada bio bolestan. »Pomoćnik jc možda nešto škra¬bao«. »Je li to škrabanje, pita pretsjednik — kada Nijemci i četnici na terenu zajedno napadaju parti¬zane«. O sporazumu između Rade Radića i ustaša potvrđuje akt NDH, u kome se između ostalog kaže: »Hrvatska vojska je daleko od pomisli da vodi borbu protiv Rade Radića, već želi borbu i saradnju rame uz rame pro¬tiv partizana. Pročitan je akt nje¬mačke komande jz Banje Luke od 16 februara 1943, u kome se četničkim jedinicama naređuje da zauzmu Mrkonjić-grad i da uspostave vezu sa hrvatskom vojskom. U raspisu svi¬ma komandantima četničkih odreda Radić Rade naređuje da se održava korektan stav naročito sa Nijemcima. Na sastanku, koji je održan ;zmeđu Nijemaca i Rade Radića prema zapisniku njemačke komande u Banjoj Luci od 5 marta 1943 četničko vod¬stvo izjavljuje svoju lojalnost Nijem¬cima, »Pod silom sam potpisao« iz¬javljuje Rade Radić na pitanje pretsjednika, iako priznaje da je po njihovom pozivu došao u Banju Luku .Saradnja između četnika s jedne srtanc i ustaša i Nijemaca s druge strane postaje iz mjeseca u mjesec sve veća ukoliko se NOP sve više širi. Opštenje između četničkih je¬dinica, Nijemaca i četnika postaje sve življe. Sa ustašama se saraduje »što se bolje može« i nabavlja se oružje što se više može. Na primjedbe pretsjednika optuženi Radić izjavljuje da tada nije bio komandant, ili da su to drugi na svoju ruku učinili. Saradnja izdajnika Rade Radića sa Nijemcima i ustašama Medu dokumentima koji su proči¬tani po krivici optuženog Slavoljuba Vranješcvića nalazi se jedna strogo povjerljiva naredba iz 1944 godine o organizaciji »trojki« da bi se što prije izvršila likvidacija partizanskih simpatizera. U naređenju komandantu Bosansko-krajiškog četničkog korpusa vojvodi Drenoviću načelnik štaba naređuje da se četnici oslone na us¬taše. U naredbi od 12 oktobra 1943 Vranješević naređuje da se pregovori sa Nijemcima i ustašama vode preko određenih lica. Vranješević je izdao niz naređenja, koja se odnose, na borbu protiv partizanskih odreda o za odtničkoj saradnji četničkih i ustaš¬kih jedinica, o dobijanju pomoći od ustaša i likvidaciji simpatizera partizana. Za. svoj »patriotski rad« Vranjesević je naredbom optuženog "Mihailovića od 21 aprila 1944 unaprije¬đen u čin potpukovnika, a istog dana optuženi Mihailović mu je poslao i 60 zlatnih funti sterlinga. Sredinom maja 1944 Vranješević „s vjerom u Boga za kralja i otadžbinu« izdaje naredbu da se uporedo sa Švabama i ustašama vrši pretres terena da bi se otkrili partizani. Gradski štab u Bosni¬ aktom od 22 juna 1944, koji je Vranješević uputio zastupniku koman¬danta Trifunoviću govori se o VII ofanzvi u kojoj su protiv NOV uzele učešća 4 divizije Njemaca i četnika, Pred slom fašističke Njemačke 23 januara 1945 načelnik Vranfešević obavještava optuženog Mihailovića da je stupio u vezu sa Metkošom. Docnije 25 marta Vranješević sprovodi mobilizaciju krajiškog i prvog sara¬jevskog korpusa, a specijalnom na¬redbom od 11 aprila pohvaljuje četnike koji su ubili dva partizana. Poslije svršetka rata 19 maja 1945 on izdaje naređenje u vezi rada „petorke“. Potom se čitaju dokumenta uz optužnicu po predmetu krivice Miloša Glišića o njegovom učešću u borbi protiv narodno-oslobodilačkog odreda i o saradnji sa izdajnikom Nedićem. Kao što je poznato Glišić ja bio komandant Nedićevih odreda, koji je surađivao sa četnicima u Sandžaku. U jednom pismu od 16 januara 1942 godine optuženi Glišić moli Predsjednika Nedića da najhitnije šaleo municiju i automatsko oružje za borbu protiv komunista i da se Kokin Brod napadne iz vazduha. U ličnim bilješkama optuženog govori se o silovanju komunističkih žena od strano četnika, 0 tome se govori i u jednom i referatu pretsjedniku kvislinške vlade Nediću. Poslije drugog odmora prelazi se na čitanje dokumenata po krivici lica iz emigrantske vlade. Povodom depe¬še optuženog Mihailovića od 26 maja 1942 godine upućene pretsjedniku jugoslovenske vlade Slobodanu Jovanoviću, koja glasi; »prošle jeseni primili smo k znanju saopštenjo bri¬tanske vlade da Jugosloveni ima da se bore za Jugoslaviju« — tužilac se obraća optuženom s pitanjem da li jo to ta poruka koju mu jo dao major Hatson? To jo ta poruka potvrđuje optu¬ženi. Da li je on to saopštio kao svoje vlastito mišljenje ili ovako kako piše? Kako tu piše. Ja sam tako i dosta¬vio vladi. Pročitan je akt pretsjedništva vlade od 10 juna 1942, kojom se štab vrhovne komande premješta iz Kaira u okupiranu otadžbinu. O tome su 15 jula obavješteni svi naši poslanici u inostranstvu. Za načelnika štaba naimenovan je Dražu Mihailović. Ubrzo zatim 29 avgusta isto godine Slobodan Jovanović obavještava op¬tuženog Mihailovića da je 12.000 do¬laru deponovao kod nacionalne banke u Njujorku na označeno ime. U aktu Pretsjedništva vlade od 6 avgusta 1942 Slobodan Jovanović kaže: »Odobravani i pohvaljujem vaš rad kao i rad vaših komandanata«. Znači da vlada Slobodana Jovanoviča odobrava i Treću ofanzivu, legalizacije Mlhailovićevih četnika i sve ostalo, primjećuje tužilac. Krajem avgusta iste godine Slo¬bodan Jovanović naređuje optuženom Mihailoviću da cijolu toritoriju Jugo¬slavije smatra kao vojničku i da prema tome primjenjuje zakone. Depešom br. 958 optuženi Mihailović obavijestio je lštvana Bačovića da su Karađordevom zvijezdom IV reda s mačevima odlikovani major Petar Bačović, poručnik Radoslav Bulović, vojvoda Dobrosav Jevđević, Radojica Perišić i Momčilo Đujičić. Iz specialnih razloga ova odlikova¬nja nisu objavljena preko radio- Londona. Optuženi izjavljuje da je ova depeša vjerovatno njegova, ali ne zna koji su to specijalni razlozi. U aktu od 12 oktobra 1942 .... se materijal, koji je upućen u Jugo¬slaviju. Pored oružja, municije i sanitetskog materijala pušteno je 25.000 zlatnih funti, 32 miliona lira, 8000 dolara, 600 napoleona. Odlikovanja Raje Stanišića, Pavla Đurišića i Đorđa Lašića nisu objav¬ljena preko radio-Londona iz speci¬jalnih razloga. Draža Mihailović odobravao je rad izdajnika Dobrosava Jevđevića 14 decembra 1942 Slobodan Jova¬nović dostavlja akt komandantu jugoslovenskih trupa na Bliskom istoku o kampanji, koja se u Americi vodi protiv generala Mihailovića a u aktu ministru inostranih poslova, on traži da se suzbije propaganda protiv Draže Mihailovića ma sa koje strane dolazila. Istovremeno Slobodan Jovanović depešom obavještava amba¬sadora Fotića u Vašingtonu da ak¬cija Dražinih odreda u Jugoslaviji vezuje tobože 30 do 40 njemačkih di¬vizija i da je Mihailović »nosilac borbe« protiv osovino u Jugoslaviji. Početkom januara 1943 Slobodan Jovanović je obavijestio ministra ino¬stranih poslova da je Jevđević prešao kod Italijana, da se kreće talijanskim automobilima, da ga prate italijanski motociklisti i da odsjeda u najboljim hotelima. Optuženi Mihailović potpuno je saglasan sa radom Jevđevića« Drugog februara 1943 godine Slobodan Jovanović jo depešom obavjestio optuženog Mihailovića da je kupno brojno stanje cjelokupne na¬še snage van otadžbine 89 oficira, 6 vojnih činovnika, 1185 podoficira, kaplara i redova, 53 muzičara i majstora — svega 1238 vojnih lica. Italijanskih zarobljenika javilo se 350 ljudi u vojsku. Nama izgleda za jače povećanje ovog brojnog stanja. Uznemiren pisanjem listova o sli¬jedećoj akciji NOV u Jugoslaviji, Slobodan Jovanović 4 februara obraća se optuženom Mihailoviću tražeći od njoga ovlašćenje da američkoj štampi saopsti izjavu u kojoj će iznijeti; da se nijednog dana nije pestajalo da bori, da je učinio sve da se spriječi bratoubilačka borba i da ne saraduje ni sa jednim okupatorom i narodnim izdajnicima. Uoči Nove godine optuženi Jovanović u ime kraljevske vlade jugoslovenske vojske, mornarice i vazduhoplovstva van otadžbine« čestita optuženom Mihailoviću Novu godinu i želi da ga i dalje prati ratna sreća. Kada se u inostranstvu saznalo za izdajnički rad četnika naročito saradnja Jevđevića sa Italijanima, emigrantska je vlada tražila od Mihailovića obavještenje da li je tačno da su Jevđevićevi četnici pod italiijanskom zaštitom uništavali hrvat-ska naselja u Dalmaciji. Optuženi Mihailović je na to odgovorio da je to neistinito niti je Jevđević zuključio ma kakav sporazum sa Itajijanima. Pročitan je izvještaj optuženog Mihailovića o potpunom uništavanju čitave albanske milicije u srezu Bi¬jelo Polje. To je onaj pokolj Muslimana, žena i djece od strane četnika Pavla Đurišića primjećuje tužilac. Ne, oni su imali zadatak da raz-biju miliciju, brani se optuženi. Vidjeli ste kako su oni razbijali žene i djecu i hvale se time, kaže pretsjednik. Zadatak je bio da se razbije mili¬cija, ostaje uporan optuženi. Optuženi Mihailoviću. notorna je stvar da su Pavlovi i Račovićevi čet¬nici napali onaj narod kod Velike Stijene i da su ljude, žene i djecu bacali u Drinu. Tužilac: Vi kažete da je potpuno neistinito da je Jevđević zaključivao ugovore o saradnji sa Italijanima. A šta je sa onim dokumentima, koji su pročitani i iz kojih se vidi puna sa¬radnja. Vi ste Jevđevića po direktivi broj 1 odredili da saraduje sa Ita¬lijanima. Kad je štampa u inostranstvu počela osuđivati rad Draže Mihailo¬vića izdajnička emigrantska vlada je izdala komunike u kome je tvrdila da Mihailović ne održava nikakve veze sa silama osovine i da osuđuje svaku saradnju sa okupatorom. »Kraljevska jugoslovenska vlada ima punu vjeru u ministra vojske i na¬čelnika štaba«. „ Povodom depeše koja je stigla vrhovnoj komandi od Fama da se Roj Brok američki novinar nudi kao ratni dopisnik optuženi Mihailović izjavio je da je Brok radio za njega. Na kraju današnjeg procesa čitaju se izvodi iz zapisnika sa sjednica mi¬nistarskog savjeta izbjegličke vlade u Londonu 1 septembra 1942 i 10 juna 1943 godino kao i 18 i 19 maja 1944 godine kojoj su sjednici prisu-stvovala 3 ministra Purić, Milićević i dr Grizogono. Na sjednici 10 juna 1948 godino Kudisavljević kaže: »Ja sam toliko puta tražio obavještenja o Mihailoviću i optužbama protiv njega a još danas ništa nemam i ništa ne znam. Pretsjednik Jovanović objašnjava da se stvar gospodina Mihailovića raz¬vija dobro, da se radi na zaključenju novog vojničkog sporazuma, da moramo ovu stvar podupirati 1 da su naši odnosi sa Engleskom potpuno zadovoljavajući.« I na ovoj sjednici vlade od 19 ma¬ja 1944 godine pretsjednik vlade Purić ostalim ministrima — onoj dvojici — izlaže političku situaciju i kaže: »Njegovo veličanstvo kralj bio je danas pozvat od pretsjednika bri¬tanske vlade gospodina Čerčila, koji je od njega i ovoga puta kao i nekoliko puta ranije tražio da promijeni vladu i da iz vlade izostavi ministra vojske generala Mihailovića. Ovoga puta je zahtjevao da se još u toku toga dana promjeni vlada. Pretsjednik je odgovorio njegovom veličan¬stvu da u današnjoj situaciji ne može priznati odgovornost za neuzimanje u vladu, generala Mihailovića, jer bi značilo jačanje pozicije revolucionarnog partizanskog pokreta na štetu nacionalnog pokreta i same krune. Pretsjednik je obrazložio 1 ovoga puta njegovom veličanstvu kralju da sazove šefovo političkih partija, koji se nalaze u Londonu i gospodinu Slobodana Jovanovića bivšeg presjednika vlade radi pokušaja sastava po mogućstvu jedne političke vlade, koja bi zadržala generala Mihaijlovića kao ministra vojske«. Pretres se sutra nastavila.