Na današnjem pretresu nastavljeno je sa čitanjem dokumenata pomenutih u optužnici. Pretsjednik vijeća Čita akta po krivici optuženog Dragog Jovanovića, upravnika grada Beograda za vrijeme okupacije. Čita se najprije ≫Obmana≪ 14 decembra 1941 godine, koju je potpisao Dragi Jovanović, a u kojoj se propisuje smrtna kazna za komunističke simpatizere. Zatim je pročitan akt ministra . unutrašnjih poslova, kojim se cjelokupna policija u Beogradu povjerava optuženom Dragom Jovanoviću, a njemu dodjeljuje rang ministra. Pročitan je akt uprave grada Beograda, kojim se pri koncentracionom logoru određuje naročita stalna komisija, čija ja dužnost bila da vrši kategoriranje pritvorenika i time određuje one koji su imali da budu strijeljani. Povodom 26-godišnjice osnivanja Crvene armije, optuženi Jovanović je održao preko beogradskog radija govor u kome je između ostalog rekao: ≫Svuda i na svakom mjestu borba protiv jevrejskog komunističkog djelovanja je zapovijest naše narodne budućnosti. Ta borba mora da se vodi u kući, na ulici, u crkvi i u školi do konačnog istrebljenja komunista≪. Zatim su pročitana akta koja se odnosa na pitanje omladinskog logora za prinudno vaspitanje u Smederevskoj Palanci i na upućivanje građana Beograda na prisilne radove u rudnik Strijeljanja su vršena po naređenju beogradske policije U vezi sa mnogobrojnim aktima koji ilustruju zličinački rad optuženog Jovanovića, pretsjednik je pročitao i zapisnik koji je dao Božidar Milanović činovnik Centralnog groblja. Ovaj zapisnik sadrži pregled lješeva koji su pokopani na beogradskom groblju u toku okupacije, a strijeljanja su vršena po naređenju beogradske policije. On je između ostalog izjavio: ≫Devetog jula doneseno je opštinskim kamionima 8 lješeva, 17 jula 1941 donijeto je na Centralno groblje 13 lješeva sa Jajinаса., Donošenje je izvršeno noću pod nadzorom specijalne policije, 18 јu1а donijeto je 15 lješeva, 26 avgusta 2 muška tijela. Raspitivanjem sam utvrdio da se radi o osobama koje su bile legitimisane u studentskom parku, pa kako nisu imali uredne isprave, a pored toga kod jednog je nađeno oružje, to su od strane Nijemaca na licu mjesta ubijeni. U avgustu je doneseno 5 lješeva koji su bili obješeni na, Terazijama. 21 marta 1942 sahranjen je Lukać Karlo, koji je ubjo Sterića i počeo da bježi pa je u bjegstvu ubijen.≪ Optuženi Jovanović: To je onaj što je ubio pogrešno Drugomira, a htio je da ubije Stevana Sterića. Pretsjednik (nastavlja čitanje) ≫10 juna 1942 donijeta su tri lješa, 9 jula 3 Iješa, 11 jula 3 lješa, 6, 7, 8, 9 avguata 1942 donijeto je u mome otsustvu više lješeva, 12 avgusta donijete iz logora vise lješeva 17 avgusta donijeta su tri lješa, 4 septembra 4 lješa,25 septembra 11,13 spetembra donesen je iz vojne bolnice odnosno pritvora jedan muški lješ, za koji sam raspitivanjem utvrdio da je lješ inž. Uprave vodovoda Ivanovića Vasiljeva,.Kako nikoga od policije, odnosilo od Nijemaca nije bilo prisutno, sahrana je izvršena u zasebnom grobu u parceli br. 5 bez sanduka. 29 decembra doneseno je 18 Iješeva lica strijeljanih u logoru. Koliko sam mogao saznati ta su lica dotjerana iz Požarevca. Dana 22 januara 1943 godine donijeti su Iješevi Višnjičkog Pere, Stojanović Milana, Davidović Cvjetka, koji su strijeljani po odluci prijekog suda u Bogoslovskom internatu. Od početka avgusta strijeljanja su vršena na Banjici na strjaljištu u Jajincima, na bogoslovskom fakultetu, Taš-Majdanu ..... strijeljanje je vršeno ubijanjem u potiljak.... jednom prilikom Radoslav Grujić me pitao da li se ko interesuje šta sе noću zbiva na groblju. Da bi ga zaplašio, ja sam mu rekao da je dolazilo 20 naoružanih partizana, sa petokrakim zvijezdama, oružjem i bombama, koji su se raspitivali kad policija dovodi žrtve na strijeljanje. On sе uplašio, kako mi se činilo, i rekao: ≫Pazi bagra jedna, otkuda oni ovdje, kada je sve naše oko Beograda ≪. Poslije toga nijedno strijeljanje nije vršeno na Centralnom groblju. Dokumenti o izdajničkoj aktivnosti članova Nedićeve vlade Zatim je sud prešao na čitanje dokumenata koji se odnese na izdajničku aktivnost, Tase Dinića, Velibora Jonića i generala Dukića, članova Nedićeve vlade. Pročitana je naredba Nedićeve vlade kojom se naređuje uzimanje talаса. U naredbi se ističe da se za taoce mogu uzimati, pored lica koja su narušila javni red i mir takođe , lica koja propovijedaju komunističke ideje ili simpatišu partizane i članovi porodica onih lica koja su se pridružila NOP-u. U naredbi se veli da se sva ovakva lica imaju trajno eliminirati iz društva≪. Pretsjednik se obraća optuženom s pitanjem; Da li ovo znači ubiti! Optuženi Jenić ustaje i veli da je to akt ministra unutrašnjih poslova i da se to njega ne tiče. Pretsjednik: Nije ovakvu naredbu mogao donijeti sam ministar unutrašnjih poslova. Jasno se kaže da je vlada donijela Uredbu o prijekim sudovima a na osnovu ove uredbe urađena je nova uredba: „Naredba o taocima odnosila se na lica bez obzira na godine starosti. Po ovoj naredbi strijeljano je na hiljade nedužnih ljudi, žena i djece≪. Zatim je pročitan jedan izvještaj komandujećeg njemačkog generala u Srbiji u kome se između ostalog kaže: “Naredio sam generalu Nediću da obrazuje vladu“ iz koga se pored ostalog jasno vidi, koliko je Nedićeva vlada bila kvislinška vlada. Zatim je pročitana uredba Nedićeve vlade o prijekim sudovima, izdana 16 septembra prema kojoj se ima kazniti smrću svako ono lice koje primi u svoj stan ili skloni borce NOP-a ili onome ko je ma čime pomogao NOP. Isto tako smrću se kažnjava svako lice koje primjeti borca NOP-a i ne prijavi ga najbližoj vojnoj ili policijskoj stanici. Zatim je pročitana akt -uprave grada Beograda od 23 septembra 1948, kojom se na području grada Beograda uvode prijeki sudovi. Pretsjednik je poslije toga pročitao niz izvještaja o raznim njemačkim kaznenim ekspedicijama, koje su uz pomoć četničkih odreda u Srbiji vršila ≫akcije čišćenja≪. U jednom aktu Ministarstva unutrašnjih poslova Nedićeve vlade, koji je upućen svim sreskim načelnicima Srbije, naređuje se da se svi saboteri i njihovi potstrekači, zatim svi komunisti i njihovi simpatizeri, imaju kazniti egzemplarno i bez ikakve milosti. Vlastima se naređuje da sva gore pomenuta lica smjesta predaju sudovima. Pročitan je akt ministra unutrašnjih poslova Nedićeve vlade kojim se svim sreskim načelnicima u Srbiji naređuje da organizuju opsežnu i mjeru obavještajne službe, kako bi se pohvatala sva ona lica koja su sudjelovala u NOP-u, a koja bi radi zime došla u sela. Pročitan ja akt optuženog Jovanovića od 46 aprila 1943, u kome se kaže da su u toku posljednjih mjeseci učestali slučajevi napuštanja dužnosti članova srpske državne straže, koji bježe u ilegalne odrode. Da bi se to spriječilo, optuženi Jovanović naređuje da se hapse članovi porodica svih onih članova SDS, koji napuste dužnost i da se upućuju u koncentracioni logor u Beogradu. Zatim je pročitano jedno obavještenje generalnog inspektorata hrvatske policije u kome se ističe da je u Zemunu među uhapšenim komunistima uhapšen i komunistički blagajnik za Balkan. U vezi a ovim hapšenjima, hrvatske vlasti su se stavile u vezu sa njemačkim i Nedićevim vlastima u Beogradu, gdje su pohapšeni mnogobrojni rodoljubi i strijeljani bez procesa. ISKAZI SVJEDOKA O MASOVNIM STRIJELJANJIMA I MUČENJIMA RODOLJUBA U SRBIJI Poslije toga pretsjednik prelazi na čitanje mnogobrojnih zapisnika iskaza svjedoka datih kod komisije za utvrđivanje ratnih zločina u Srbiji, o masovnim strijeljanjima koje su okupatori vršili u Srbiji. Najprije je pročitan izvještaj o masovnom strijeljanju na Bubnju kraj Niša, gdje je strijeljano 1350 lica, oba pola, raznog doba starosti. Tom prilikom strijeljana je i masa Jevreja. Zatim se iznose podaci o strijeljanju velikog broja Cigana u raznim krajevima Srbije. Pretsjednik je zatim pročitao izvještaj u kome je opisan način mućenja radnika koji su bili upućivani na prisilni rad u rudnik Bor i izvještaj njemačke komande iz mjesta Šapca u Srbiji u komo se opisuje masovna strijeljanje zatvorenika šabačkog logora. Poslije odmora nastavlja se čitanje dokumenata priloženih uz optužnicu po krivici Tase Dinića. Primajući vrhovnu upravu nad svim jedinicama javne sile Srbije, Tasa Dinić se obratio svim područnim organima na ≫viteško držanje njemačko -vojne uprave u Srbiji≪ i naređuje da svi organi nastoje da se zahtjevi njemačka vojske odmah izvrše. Kao ministar unutrašnjih djela, optuženi je 24 novembra 1942 uputio akt generalu Nediću u komo ga izvještava da je glavnokomandujućem Denceru i Mašneru predložio: da se svi oni koji sarađuju sa Moskvom i Londonom stave u koncentracione logore, da se svi aktivni oficiri koji ispoljavaju nelojalnost vrate u zarobljeničke logore. Pročitane su uredbo o uklanjanju nepouzdanih službenika iz javne službe i o sistematizaciji mjesta. O izvršenju tih uredaba starao se optuženi Dinić. VJERNOST DRAGOG JOVANOVIĆA HIMLERU Zatim je pročitan akt šefa srpske državne bezbjednosti od 21 marta 1943 godine, u kome je izložen tok konferencije okružnih načelnika. U ovome aktu koji je upućen generalu policije Majsneru kaže se između ostalog; ≫Energično sam upozorio da veliki interesi zahtjevaju da se to pitanje uopšte ne postavlja, jer cijela Evropa stoji i stajaće, sve dok se ne postigne pobjeda, pod vođstvom i Komandom RHS Firera Himlera i njegovih organa, i da nikakvo pitanје autonomije u tom pogledu ne može se postaviti≪. — Šta vam bi, optuženi Jovanoviću da napišate ovakav izvještaj? pita pretsjednik. — Ja ne znam šta je to. Dalje se u ovome izvještaju kaže da je optuženi Jovanović naredio odmazdu za ubistva pripadnika SDS. Pročitano je pismo optuženog Dinića iz 1939 godine, upućeno ministru dvora Milanu Antiću, iz koga se vidi da je Dinić neposredno obavještavao kralja. Zatim se čita rukopis Dinićeve brošure iz 1942 godine u kojoj se ističe da je London glavni nosilac rastrojstva i propasti Jugoslavije. U ovoj brošuri Dinić dokazuje da je engleska politika bila uperena potpuno protiv Jugoslavije, da je do kraja bila najveći neprijatelj Jugoslavije, jer je sve činila da onemogući njenu konsolidaciju pa je čak po njenim intencijama ubijen Aleksandar. Isto tako pročitana je izjava optuženog u ≫Novom vremenu≪ od 30 januara 1943, kao i članak u uskršnjem broj≪ ≫Novog vremena≪, članak je uperen protiv NOP-≫ Govor optuženog Dinića, koji je ne njemačkom jeziku pročitan na internacionalnom zasjedanju štampe u Venediktu, završava se sa ≫hajl Hitler≪. Optuženi priznaje da je on dao referat koji mu je tražen, ali da su ga Nijemci nešto izmjenili. Među naročitim dokumentima, koji se odnose na krivicu optuženog Velibora Jonića, nalazi se jedan raspis u kome se traži da srednje škole kategorišu učenike u nacionalna pouzdane, u komuniste i simpatizere i u one koji podliježu uticajima. Učenike iz druge grupe predložiti za isključenja iz svih škola, a iz treće grupe prevaspitavati. Uredbom a univerzitetu, koju je donio optuženi Jonić, predviđa se uvođenje univerzitetske policije i uspostavljanje disciplinskog sudu za slušaoce. Ovom uredbom potpuno je narušena autonomija univerziteta. Optuženi Jonić se brani da je tu uredbu sastavio .general Nedić u svom kabinetu i donio mu je da je potpiše. — Zato što je Milan Nedić sada mrtav vi bacate na njega svu odgovornost, primjećuje pretsjednik i čita referat optuženog Jonića generalu Nediću o izjavama roditelja, kojom jamče za ispravnost svoje djece. Na tom izvještaju Nedić je napisao: ≫Vrlo dobro. Može.≪ — Vidite, kaže pretsjednik, vi ovdje predlažete Nediću, ne naređuje vam on. Na kraju je pročitan spisak članaka optuženog Jonića u ≫Srpskom narodu ≪ i njegovih govora objavljenih u ≫Novom vremenu≪. Optuženi je bio neobično plodan u tom pogledu, jer su objavljena 64 njegova članka i govora. Po krivici Đure Dokića pročitan je prvo akt o otpuštanju željezničkih službenika i radnika kao nacionalno nepouzdanih. 9 decembra 1941 godine Dokić je prenio naredbu o izbacivanju iz službe svih onih koji su sumnjivi, prema naređenju prethodnika vlade svi službenici sa teritorije kraljevačkog, užičkog, valjevskog i šabačkog okruga imali su se prebaciti na područje istočne Srbija. U službi bi ostali samo oni koji su se za vrijeme partizanske akcije na оvој teritoriji istakli u barbi protiv komunista. 17 februara 1942 godine optuženi Dokić je na ≫veličanstvenoj kunferenciji≪ u Jagodini, , kako javlja okružni načelnik, održao govor u kome je pozivao narod ,da ne nasjeda propagandi komunista, naročito u pogledu obrade zemljišta, i da se svaku stopu zemlju zasije. Na kraju ovog izvještaja okružni načelnik kaže da je govorniku nedostajala dobra dikcija i govorničku vještina i da bi na ovakve priredbu trebalo slati mlade ministre i oprobanije govornike. Po predmetu krivice optuženog Kost Mušickog čita se pismo, koje su uputili Pavlu Đurišiću članovi njegove delegacijo kuji su došli u Beograd radi podizanja opreme. Oni su, kažu, naišli u korpusu na slab i hladan prijem, izuzev pukovnika Мušickog, koji je bio predusretljiv i pažljiv. Delegacija je uputila pretstavku Nediću, koji je odmah naredio Mušickom da izađe u susret. Dva dana potoni, članovi delegacije su posjetili komandanta za Jugo-istok Sujickog, koji je odobrio da se za odred uputi potreban broj pušaka, mitraljeza i municije. Pročitan je zapisnik o saslušanju nekadašnjeg-generala policije u Srbiji Mojsnera koji je izjavio da dobrovoljački korpus stoji pod komandom Nedićeve vlade , ali da ga ona nije mogla upotrijebiti u svoje svrhe bez znanja i odobrenja komandanta za Srbiju. Dokumenti utvrđuju učešće Draže Markovića u obrazovanju Nedićeve ≫vlade spasa≪ Po predmetu krivice optuženog Lazara Markavića pretsjednik pita da li treba čitati cijelu brošuru o Hrvatima i hrvatskim pitanju. — Nema potrebe, izjavljuje optuženi Marković. To zavisi od suda. Jа ne tražim. — On se odrekao, primjećuje tužilac, po krivici optuženog Lazarа Markovića čita se deklaracija Udruženja srpskih stranaka, apel srpskom narodu i brošura ≫Staro i novo≪, Pročitana je izjava Božidara Popadića, koji je između ostalog izjavio, da je od 20 do 25 septembra 1944 godine dolazilo u Beogradu do čestih dodira među raznim političkim ličnostima. Na ovim sastancima najviše su zapaženi Lazar Marković, Kosta Кumanudi, Velja Popović, Ante Radojević, Blaža Anđelić, Ilija Mihailović i drugi. Radilo se na organizovanju odbora u kome bi bile zastupljene sve političke stranke. O ovoj političkoj aktivnosti Laže Markovića dao je iskaz Aca Pavlović, koji je prisustvovao sastanku u banci Ilije Mihailovića, kao sastanku kod Anđelića. U iskazu Milana Jovanovića Bate, bivšeg novinara i upravnika državne arhive za vrijeme okupacije, potvrđeno je učešće optuženoga u obrazovanju „srpske vlade narodnog spasa“. Odmah po dolasku na vlast Nedić je pozvao Jovanovića i pričao mu da je Lazar Marković apelovao na njega da preuzme vlast u Srbiji obećavši mu svoju pomoć. Markovića su u tome pomagali Kumanudi i Miroslav Spalajković. Pošte je završeno čitanje dokumenata, koji se odnose na krivice optuženih, pretsjednik vijeća je pokazao fotografije priložena uz optužnicu. Te fotografije isto kao i nebrojena dokumentu utvrđuju zločine Draže Mihailovića i ostalih optuženih. Slike prikazuju strijeljanja, vješanja i klanja stanovništva izvršena od strane okupatora, četnika, srpske državne straže i ostalih formacija u službi okupatora. Pretsjednik između ostalih pokazuje fotografiju na kojoj sе vide strijeljani uz plast sijena i vješani u grupi od 10 do 15, zatim sliku na kojoj se vidi vješanje partizanu u Valjevu. Momenat vješanja partizanskog prvoborca Stevana Filipovića, metalnog radniku, koji ga omčom oko vrata drži stisnute pesnice i govori protiv okupatora. Dok su ispred vješala Nijemci i četnici. Tu je slika zagrljenih Nijemaca i četnika, vjerovatno iz, Kalabičeve kraljeve garde. Jedna slika prikazuje vježbanje četnika u klanju. Među dokaznim materijalom je slika obješenih na Terazijama 17 avgusta 1941 godine. Preko 100 raznih fotografija prikazuju ishranu vojvode Birčanina u Splitu: Jevđević drži govor, talijanski karabinjeri čuvaju stražu, četnici u sprovodu, itd, Zatim pretsjednik saopštava da su izneseni svi dokazi priloženi uz optužnicu, ali su tokom pretresa došli razni predmeti za dopunu dokaznog postupka. Podnijeti su prijedlozi od tužbe i od odbrane. Tako ju branilac optuženog Markovića predložio da se saslušaju kao svjedoci Nedeljko Sarić, Vlada Ilić, Vlada Mitić, Aleksandar Cincar-Marković i drugi. Tužilac Minić usprotivio se prijedlozima odbrane da se pozovu navi svjedoci među kojima i 20 američkih avijatičara Pošto je predsjednik pročitao prijedloge odbrane o saslušanju pojedinih svjedoka dao je izjavu tužilac pukovnik Minić. Tužilac je protivan prijedlogu Đonovića da se pročita njemačka ucjena Draže Mihailovića jer je optuženi Mihailović priznao da se u novembru 1941 godine sastao sa predstavnicima njemačkog vojnog zapovjedništva u Srbiju, a zatim pet puta se sastao Šterkerom izaslanikom Fon Nojbahera, dok ja svjedok Vlada Jovanović potvrdio da se sastao i sa Nojbaherom. Mihailović nije davao naredbe i direktive četnicima da ne napadaju Nijemce, nego da zajedno sa Nijemcima napadaju jedinice NOV. Iz dokumenata se vidjelo da su svi Mihailavićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima. Dokumentima i iskazima svjedoka već je jasno dokazana suradnja i komandanata i četnika sa okupatorom u borbi protiv NOV. Zbog toga je prijedlog Đonovića neumjesan. Njemački proglas imao je isključivo da zaustavi diskreditovanje Mihailovića kod masa i kod saveznika.- Protivim se prijedlogu Joksimovića da se pribavi i pročita na pretresu nekakvo pismo Hitlera Musoliniju od 15 februara 1943 godine kao iskaz feldmaršala Jodla dat pred sudom u Ninbergu. Moram izjaviti da su ovi prijedlozi pobudili kod mene veliko čuđenje. Za g, Joksimovića nije dovoljno što je sam Mihailović priznao da se 1944 godine sastao sa pretstavnicima njemačkog vojnog zapovjedništva u Srbiji, kao i to da se sastao sa Sterkerom i Nojbaherom i da su njegovi komandanti sarađivali sa okupatorom u borbi protiv NOV. Zar g. Joksimoviću nije bilo dovoljne priznanje da su gotovo svi njegovi komandanti sarađivali sa okupatorom bilo sa Italijanima bilo sa Nijemcima, bilo i sa jednima i sa drugima. Zar g. Joksimoviću nije bilo dovoljno svjedočenje toliko svjedoka i stotine pismenih dokumenata napsanih rukom optuženog Mihailovića i njegovih sradnika Ostojića, Lalatovića i ostalih nego traži nekakvo pismo Musoliniju iz 1943 godine. Najzad zar g. Joksimoviću nisu dovoljni iskazi saradnika Mihailovićevih: Radića, Vranješevića, Glišića i njegovog bivšeg komandanta pukovnika Đurića o saradnji Mihailovića i njegove organizacije sa okupatorima. Protivim se prijedlozima branioca Joksimovića koji sadrže dokaze da su Nijemci vršili represalije u Srbiji. Besmisleno je dokazivati ono, što je opšte poznato, pa su zato besmisleni i prijedlozi g. Joksimovića da se od sreskog narodnog odbora и Umci pribavi i pročita zvaničan izvještaj o njemačkim zločinima u Stopojevcu, Konatici, Draževcu, Vraniću. Mene čudi da g. Joksimović nije predložio da sе pribavi zvaničan izvještaj da su Nijemci strijeljali Srbe u Kragujevcu, Kraljevu, Jajincima, Mačvi na Bubnju kod Niša≪. Pročitani dokumenti dokazuju zločine nabrojane u optužnici Što gospodin Joksimović time želi da podastre dokazima svoja tezu da je Mihailovićeva ≫parola≪: ≫joj nije vrijeme za akciju protiv okupatora ≪ i izgovor da se plaši represalija. protiv naroda, bila opravdana, te mislim da sud ne može imati nikakvog interesa, a pored toga dovoljno mu ja ako pri toj tezi ostaje da se pozove i na opšte i posebne događaje. Za Joksimovića bi bilo bolje, ako mu je iole stalo do istine i do toga da shvati pravilno optuženog Mihailovića i njegovu liniju rada, a usto i da kao branilac pomogne sudu u istraživanju materijalne istine, što mu je profesionalna dužnost da sebi postavi pitanje: Kad za Mikailovića ≫nije bilo vrijeme≪ za borbu protiv okupatora, kako je za njega ≫bila, vrijeme≪ za bratoubilačku borbu protiv partizana? Bar sada u ovoj fazi pretresa mogao bi to pitanje sebi postaviti, ako mu to pitanje pije dolazilo u glavu za ova četiri godine. Kada bi tako postupio, možda bi uvidio neosnovanost svoje teze ,možda bi zaključio da je besmisleno biti veći dražinovac od samog optuženog Mihailovića. — Protivim se i prijedlozima branioca optuženog Mihailovića Joksimovića, da se od Državne komisije za ispitivanje ratnih zločina pribave dokazi, da su zaista Izvršeni ratni zločini, koji su navedeni primjera radi u optužnici. Ovaj prijedlog je suvišan. Zar nisu dovoljno jasni dokazi originalne depeše i pismeni izvještaj Mihailovićevih komandanata i samog Mihailovića, koji dokazuju zločine nabrojane u optužnici? — Zar nisu dovoljni svjedoci suočeni sa Mihailovićem, koje je sud saslušao i očevici nedjela izloženih u optužnici? Zar Joksimović nije zapazio da su svjedoci iznijeli veći broj zločina nego što je nabrojano u optužnici? Državne komisije za ispitivanje ratnih zločina ne mogu imati drugih dokaza od pismenih dokumenata i svjedoka, prema tome one iste dokaze koji su već u toku pretresa izneseni. Branilac traži da se pribave imena ubijenih, na. pr. u srezovima čajničkom, pribojskom i fočanskom, prema navodima u optužnici. On traži pribavljanje imena onih hiljade ljudi ubijanih o kojima je javio Pavle Đurišić. Mi nismo u stanju da pribavimo ni imena strijeljanih na Banjici, gdje su neke knjige vođene, ali u koje uzgred budi rečeno, nisu unošeni svi koji su bili strijeljani. Ko bi onda mogao pribaviti spiskove 9200 ubijenih u četničkom pokolju nad stanovništvom iz okoline Čajniča? Takvi prijedlozi su neosnovani, tim prije što se broj žrtava zna iz pismenog izvještaja Mihailavićevog komandanta Đurišića. Za branioca nije još potpuno rasvijetljen ni zločin u Vraniću, Drugovcu i Boleću. On prelazi ćutke preko Mihailovićevih depeša, kojima je naredio svojim komandantima da očiste okolinu Kosmaja, kako od partizana tako i od simpatizera i jataka njihovih. On prelazi ćutke preko činjenice da su Mihailovićevi komandanti Trifković, Lazović i Kalabić izvršili te zločine sprovodeći Mihailovićeva naređenja. G. Joksimović još traži da se ≫putem uviđaja utvrdi na licu mjesta (citiram njegove riječi) kako je i zašto došlo do pokolja u označena dva sela i ko je neposredni i posredni krivac za tragediju, koja je snašla ista sela≪. G. Joksimović traži razloge kako bi opravdao ove zločine. Izgleda da on pogrešno shvaća da treba ovdje da pravda zločine, umjesto da brani optuženog. Vjerovatno da bi on htio da se utvrdi da su seljaci sela Vranića i Drugovca sami krivi što su ih poklali četnici. Još samo da im kaže: ≫Snosite što vas je snašlo. Ne bili pomagati partizane, pa vas ne bi poklali≪. Protivim se prijedlogu da se pribavljaju i čitaju na pretresu iskazi 20 američkih avijatičar≪. Mišljenja sam da su takvi dokazi suvišni, jer se njima ide na to dase dokazuje nešto što je opšte poznato a to je da je Mihailović izvjestan broj američkih avijatičara, koje je narod spasio, predao američkoj vojnoj misiji koja sе nalazila u njegovom štabu, i koja ih je avionima uputila u Ameriku. Što se tiče ostalih prijedlogu izjavljujem da se svima tim dokazima protivim jer mislim da su dosadašnjim dokaznim sredstvima rasvijetljene sve činjenice.