Prvi dan za sjedanja Savezne skupštine Poslije odmora prešlo se na treću tačku dnevnog reda, izbor Pretsjedništva. Na prijedlog narodnog poslanika Petra Stambolića aklamacijom su izabrani: za pretsjednika Simić Vlada, za potpretsjednike Franjo Gaži i Sulejman Filipović, za sekretare Voja Leković, Ljupče Arscv i Stevan Jovičić. Pretsjednik Vlada Simić izvijestio je skupštinu, da su narodni poslanici Srbije podnijeli prijedlog, da ovaj dom usvoji prijedlog Deklaracije o proglašenju Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Ove riječi Pretsjednika skupštine popratili su narodni poslanici opštim aklamacijama i najvećim oduševljenjem, kličući Narodnoj Republici Jugoslaviji. Zatim je narodni poslanik dr Blagoje Nešković pročitao slijedeći prijedlog: “Mi dolje potpisani poslanici Savezne Ustavotvorne skupštine iz Srbije predlažemo, da Savezna skupština izglasa priloženi tekst Deklaracije o proglašenju Federativne Narodne Republike Jugoslavije s tim, da po usvajanju ovog prijedloga u oba doma bude danas sazvana zajednička sjednica oba doma za raspravljanje ovog prijedloga.” Prijedlog Deklaracije potpisali su 115 narodnih poslanika Savezne skupštine iz Srbije. Poslije pročitanog prijedloga Deklaracije, koji je istovjetan sa prijedlogom podnijetim u Skupštini naroda, pretsjednik Vlada Simić otvorio je diskusiju i dao riječ narodnom poslaniku. Saveznom ministru Andriji Hebrangu, koji je rekao: “Drugovi, narodni poslanici! Prijedlog druga Blagoja Neškovića u ime zastupnika Srbije, da se svrgne monarhija i proglasi Federativna Narodna Republika Jugoslavija je iz srca i duše svih naroda Jugoslavije. Tim prijedlogom Srbija ponovno pokazuje da je dosljedna svojoj oslobodilačkoj prošlosti i da se ograđuje i da osuđuje sva zlodjeia što ih je velika švapska klika sa monarhijom na čelu počinila prije rata i u toku rata. Monarhija je bila leglo svih podlosti, zločina i korupcije u našoj zemlji, ona je bila stup velikosrpske reakcije i nacionalnog ugnjetavanja. Na grudima monarhije i njenim sokovima, odgojeni su najgori izrodi i krivci naših naroda i krvnici naših naroda. Njeno je postojanje isključivalo demokratska prava i slobode socijalne reforme. Monarhija je bila oslonac međunarodne reakcije u Jugoslaviji. Njeno je postojanje bila zapreka za uspostavljanje prijateljskih savezničkih odnosa sa bratskim Sovjetskim Savezom i za iskrene prijateljske odnose sa susjednim zemljama. Svrgavanjem monarhije i proglašenjem Federativne Narodne Republike Jugoslavije okruniće se svi napori, patnje i žrtve naših naroda protiv fašističkog okupatora i domaćih izdajica. Naša republika, drugovi, neće biti obična republika. Ona će biti narodna republika. Po tome se ona razlikuje od republika zapada. Proglašenjem FNRJ dobiće narod Jugoslavije takvo državno uređenje koje zajamčuje njihovu ravnopravnost, njihovo bratstvo i jedinstvo, njihova demokratska prava i socijalne reforme. Sa Federativnom Narodnom Republikom idu naši narodi u susret srećnijoj i svijetlijoj budućnosti.” Zatim je dobio riječ Boris Kidrič, koji je održao slijedeći govor: “Drugovi narodni poslanici! Pridružujem se cjelini Deklaracije druga Neškovića. Mi možemo samo da izrazimo zadovoljstvo da su svi narodi Jugoslavije zahvalni srpskom narodu,koji je preko svojih Pretstavnika izrazio da narodi Jugoslavije hoće republiku (burno odobravanje).Narodno-oslobodilačka borba i njene tekovine velika su stvar i najveća stvar u istoriji naših naroda. Ova NOB ne bi bila faktično završena i njene tekovine ne bi bile faktično do krajа potvrđene da Ustavotvorna skupština u samom svom početku svečano nije izglasala to zašto se je naš narod izjasnio na ovim izborima i da se izglasa Narodna Federativna Republika Jugoslavija (aplauz). Slovenački narod bio je 1300 godina pod tuđinskim ropstvom. Njegovo ropstvo, njegova ravnopravnost, njegove patnje uvijek su bile vezane na tuđina i na nenarodne monarhije. Ja mogu u ime slovenačkih narodnih poslanika da izjavim ono zašto se slovenački narod do sada u nerazdruživoj zajednici svih jugoslovenskih naroda borio ne bi dobio svoju sjajnu potvrdu kada ne bi dobio republiku. Republika pretstavlja za slovenački narod konačno ukidanje neravnopravnosti i konačno postajanje ravnopravnosti, ona pretstavlja za slobodne narode postignuće svega onoga u čemu su njegovi najbolji kulturni duhovi sanjali a zašto se borio sam narod. Neka živi Narodna Federativna Republika Jugoslavija!” Po tom se Vlada Zečević obratio skupštini slijedećim riječima: “Drugovi i drugarice, narodni poslanici! Ako pregledamo našu istoriju i istoriju vladara od Njemanića, do Karađordevića, uoćićemo jednu nepobitnu istinu i ta je da se narod srpski borio za svoju nezavisnost i slobodu, a izvojevane pobjede prisvajali su sebi i za svoje najbliže vladari, župani, carevi i kraljevi a narod je i dalje ostajao kao “vjerni podanik” svoga gospodara. Narod je imao obavezu da daje sve ljudske i materijalne žrtve u borbi za svoj opstanak a nikakva prava da odlučuje o svojoj sudbini. To pravo uzimali su vladari za sebe. U skoroj prošlosti regent Aleksandar Karađorđević još na solunskom procesu rekao je: “Sve što strši, dolje!” On se toga držao i sistematski sprovodio. Uzmimo “obznanu”, 6 januar 1929 godine. Da su svi sinovi, borbeni sinovi srpskog, hrvatskog, slovenačkog, makedonskog, crnogorskog naroda imali jednu glavu, ona bi otišla dolje. Više od 20 godina stvarala su se dva fronta: Dvorski front, front ubica, pljačkaša, ulizica, ljugavaca i čitava grupa ljudi najposlušnijih sudu monarhije Karađorđevića od pretsjednika vlade i ministra do posljednjeg seoskog žandarma i pandura utrkivali su se ko će više pljačkati i obespraviti narod na svoj račun i račun kuće Karađordevića. Imovina kuće Karađorđevića najbolje o tome svjedoči i po zlu poznata je svima. A drugi je front, front naroda najboljih sinova Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca. Do sukoba između dva fronta dolazilo je više puta i u raznim oblicima sve do 1941 godine, kad su taj sukob krvlju i životima plaćali najbolji sinovi naroda Jugoslavije, članovi Komunističke partije i napredniji pojedinci i grupe ostalih političkih stranaka. U tome i leži značaj prijedloga da se monarhija i kao posljednji pretstavnik monarhije Petar Karađorđević i svi članovi kuće Karađorđevića jednom za svagda udalje sa narodnih leđa i da se proglasi republika. (Burno i oduševljeno skandiranje: Republika! Republika!). Da taj prijedlog iznesu pred Narodnu skupštinu poslanici Srbije, stekli su na to pravo, jer ih je narod ovlastio. To pravo stekao je srpski narod svojom herojskom borbom od 1941 godine, od početka ustanka do pobjede u ratu i za izgradnju svoje države - narodne države, Republike. Baš na srpskom narodu leži dužnost da iz svoga spiska izbriše najsramotnije ime Petra i ostale Karađorđeviće. Istorija srpskog naroda okrenula je list i piše svoju istoriju krvlju, snagom i voljom najboljih svojih sinova i kćeri i zato je srpski narod u ogromnoj većini za narodnu vlast, za Republiku. Živjela republika Jugoslavija!” (Oduševljeni i dugotrajni povici: Živjela!) Na kraju je narodni poslanik Franjo Gaži rekao: “Drugovi narodni poslanici! U ovom istorijskom času kad su svi naši narodi preko vas slobodno svojom voljom izabranih narodnih zastupnika veoma srdačno i oduševljeno pozdravili Deklaraciju drugova poslanika bratske Srbije, ja u ime Hrvatske i napose hrvatskog seljačkog naroda Deklaraciju srdačno pozdravljam i usvajam. (Buran aplauz). Pozdravljajući tu Deklaraciju, hrvatski narod, vjeruje da su ostvarenjem Narodne Republike Jugoslavije, za koju se on već odavna borio i toliko žrtvovao, potpuno izgrađeni čvrsti temelji u kojima je i njemu i ostaloj braći naše nove Republike Jugoslavije osigurana sretna i bolja budućnost. Da žive narodi Republike Jugoslavije!” (Burni poklici: Živjeli!) Zatim se pristupilo glasanju i Deklaraciju su poslije maršala Tita, koji je potpisao prvi, potpisali svi prisutni narodni poslanici Savezne skupštine.