Vojno vijeće Vrhovnog suda započelo je jutros sa preslušavanjem svjedoka koje je u toku dokaznog postupka predložila odbrana pojedinih optuženih. Svjedokinje Marija Orgonjov i Vidosava Kukuljac iz Beograda nisu iskapale ništa što bi ma u čemu išlo u prilog ma kojem od optuženih. Odbrana je zahtijevala preslušavanje ove svjedokinje kako bi dokazala da su četnici vodili NOB protiv okupatora. Zatim je preslušan svjedok Toma Rosandić, rektor akademije likovnih umjetnosti, koga je u ljetu 1944 godine uhapsio Gestapo i poslije 8 dana pustio. Međutim, svjedok iskazuje da mu nije ništa poznato o tome da je on pušten na intervenciju opttuženog Velibora Jonića, ministra u Nedićevoj vladi, što jo htio da do¬kaže branilac optuženog Jonića, po-zivajući se na ovog svjedoka. Zatim je pretsjednik suda pukovnik Đorđević pročitao izvještaj Narodnog odbora u Petrovcu na Mlavi, Srbija, koji je tražio branilac Joksimović, kako bi dokazao da su Nijemci progonili četnika. U ovom slučaju radi se o jednom četničkom odredu od 80 do 100 ljudi, koje su Nijcmoi 1948 godine internirali. Narodni odbor Petrovca na Mlavi izvještava da je ovaj odred bio pod komandom Milana Kalabića, Nedićevog okružnog načelnika u Požarevcu, da je učestvovao u svim akcijama protiv partizana i počinio čitav niz krvavih zločina, koji se poimenično navode, batinajući i mučeći ljude i predavajući ih Nijemcima. U drugom pismenom dokazu koji je pročitan na prijedlog odbrane izvještava narodni odbor iz Beograda u Srbiji, da su dva Četnika o kojima je traženo obavještenje, bili najobičniji saradnici okupatora i da nisu, kako to tvrdi odbrana, skakali u vozove i izbacivali oružje za četnike. Ja mogu sudu podnijeti još nekoliko hiljada sličnih dokumenata izjavljuje tužilac Minić. Pošto svjedok odbrane Dobrila Perišić nije došla, sud je prešao na vijećanje o prijedlogu tužioca Minića da se pročita još izvjestan broj dokumenata u vezi sa. krivicom optuženog Mihailovića, Fotića i drugih Povodom ovih prijedloga sud je donio riješenje kojim se usvajaju prijedlozi tužbe, i to saslušanje svjedoka Mate Kalabića, čitanje zapisnika o saslušanju Save Kosanovića i čitanje dokumenata od broja 908 do 970. Ostali prijedlozi tužbe i odbrane odbijaju se kao suvišni. - Znam da za ovu odluku nema apela, izjavljuje tužilac Minić, ali želim da kazem da žalim što ste odbili dokumenata a naročito onih 50 dokumenata o saradnji sa okupatorom. Ja mogu podnijeti sudu još nekoliko hiljada sličnih dokumenata iz kojih se vidi neosporna saradnja organizacije Draže Mihailovića sa okupatorom. Ja sam htio da se ti dokumenti pročitaju da bi svako vidio koliko je smiješno dokazivati nepostojanje saradnje takvim svjedocima, ženama koje se voze sa Nijemcima u kamionu. VEZE DRAŽE MIHAILOVIĆA SA BUGARSKIM IZDAJNICIMA Zatim se prešlo na čitanje dokumenata. Pročitano je nekoliko depeša optuženog Mihailovića o saradnji sa Bugarima. U jednoj depeši od 23 maja 1942 godine on javlja da je zimus razgovarao sa pukovnikom Zaharijevim iz vojna lige, a da sada vezu traži generalštabni pukovnik van Marinov, komandant divizije u Ćupriju U drugom telegramu on obavještava da je njegov pretstavnik ima0 sastanak sa Marinovim, koji je izjavio da u slozi Srba i Bugara leži spas. Žarko Todorović uputio je 6 jula 1942 godine depešu optuženom Mihailoviću. u kojoj se kaže:Stančev je moj dobar prija telj, majka mu je Srpkinja, čovjek Damjana Velčeva, veza s njim neobično važna što prije da je ostvari. Za ovo koristit« Aleksandra Cvjetkovića bivšeg podbana Skoplja koji je lični prijatelj Stančcva. Cvjetković je takođe intiman prijatelj turskog konzula. Preko njega otvorite kanal za poštu. Adresu uzeti od gđe Bačević. Prištinska 3. Optuženi Mihailović daje obavještenje da je mislio na Stojčeva a ne na Stančeva. 21. avgusta 1942 godine Mihailović jo uputio depešu Hermanu (Đuriću) Dragoljub Jovanović od interesa za nas za vezu sa Bugarima. Neka Gustav odmah stupi u vezu preko Dragoljuba sa Arsenom Stamboliskim, iako nije bogzna šta. Poručite Bugarima da nagovore vojnike da pođu kućama sa oružjem i tamo po šumama da organizuju nacionalne zemljoradničke čete ali ne komunističke. Stavićomo novčana sredstva na spoloženje, ali ne Arsenu nego nekom drugom koji je pošteniji.Za ovo nam Dragoljub može poslužiti odlično. U novembru 1941 godine optuženi Mihailović je uputio poruku Velčevu i Dilveskom o potrebi zajedničke saradnje. Pročitano je pismo Georgi Dimitrova-Gemeta od 24 novembra 1942 upućeno optuženom Mihailoviću. U pismu izražava želju o zajedničkoj akciji. Iz jedne depeše vidi se da se je pomišljalo na stvaranje antikomunističkog bloka Srba, Turaka i Bugara. U tom telegramu, koji je četnički komandant uputio iz okoline Niša, kaže sa između ostalog: Cvjetković je u vezi sa nekim bugarskim poli¬tičarima, na čelu sa generalnim sekretarom Đorđom Dimitrovom. Cvjetković bi našao ljude, koji bi nas doveli u vezu sa Bugarima, koji bi sklopili sporazum sa Cičom Preko tih Bugara uspostavila bi se veza sa Turskom radi stvaranja antikomunističkog bloka Srba,Turaka i Bugara. Cvjetković ako Ciča zahtjeva dao bi pismenu izjavu u kojoj'bi objasnio zašto je potpisao pakt sa Njemačkom. U vezi sa ovom depešom Mihailović objašnjava da ju je uputio Petar Miličević, viši željeznički činovnik. Dragiša Cvjetković na sve moguće načine gurao je i smetao mi u pogledu veza sa Turskom izjavljuje optuženi Mihailović. Ja nisam htio da ga koristim. Nudio mi je 3 miliona dinara da stupi u organizaciju. Odgovorio sam da su to državne pare, pokradene i da ima vremena da država dođe do pokradenog novca. Što mu no uzeste bar onu izjavu zašto je potpisao pakt, pita pretsjednik. On mi je stalno smetao. U nizu dokumenata, koji se odno¬se na vezu četnika i Bugara, pročitano je ovlaštenje »načelnika vrhovnog štaba« optuženog Mihailovića od 14 marta 1944, kojim se na osnovu sporazuma sa pretstavnikom Bugarske u Kairu Dimitrovom ovlašćuje bugarski novinar Stevan Srdakov da pristupi Organizovanju »»graničnog bugarskog komiteta, koji treba da sprovede rad na zbljženju naša dva naroda. O obrazovanju ovog komiteta optuženi Mihailović je izdao i naredbu. Delegati vrhovne komande u zagraničnom komitetu bili su potpukovnik Ljuba Jovanović i ‘poručnik Vidak Kovačević. Poslije toga pročitan je akt štaba i račanske brigade od 29 aprila "1944 u kome se govori o borbama između četnika i jedinica NOV. U toj borbi zajedno sa četnicima učestvovale su i bugarske trupe. DRAŽA MIHAILOVIĆ IZJAVLJU¬JE DA JE VEZU S MAĐARSKIM FAŠISTIMA USPOSTAVIO PO DIREKTIVAMA EMIGRANTSKE VLADE Zatim se prešlo na čitanje dokumenata, koji se odnose na saradnju optuženog Draže Mihailovića sa Mađarima. Čita se akt majora Rakića, komandanta Vojvodine. »U vezi ranije ponude mađarske vlade za uspostavljanje veza sa Vama izvještavam o slijedećem. Oko 28 januara 1944 godine mađarski funkcioner, preko koga jo Arsen Urošović održavao vezu, bio je pozvan od komandanta Ujsasija, koji mu jo saopštio slijedeće: Po prijemu Vašeg izvještaja o uspostavljanju kanala sa Mihailovićem izvještio sam pretsjednika vlade Kalaja, koji se interesuje za ovu vezu. Pukovnik Ujsasi čeka pismen poziv od Vaše strane, da dođe na sastanak. Tom prilikom izrazio je gotovost mađarske vlade da sa Mihalovićem uspo¬stavi stalnu vezu i da u granicama mogućnosti izađe u susret, kao i da na lojalnim razgovorima sa Vama nađe preduslove za rješcnje mađarsko- srpskih odnosa poslije rata. Ovaj funkcioner zamolio je Arsena za potpunu diskreciju da bi sve što se odnosi na to išlo preko njega, kojom prilikom je otkrio bojazan da se ova veza mimo njega ne bi izvršila. Ova veza je preko pomoćnika oficira za vezu u Srbiji, rezervnog oficira Lasto, preko koga je uspostavljen kanal za vrhovne komande... Obzirom na uslove pod kojima se kanal ustanovljava, potpisani je mišljenja da je ovaj kanal za nas najpovoljniji, jer dolazi od Budimpešte do Beogra¬da pod njihovim staranjem, a od Beograda se prebacuje na ovu komandu. Konkretno može se smatrati da je pogodan«. Tužilac: Je li to tačno? Optuženi Mihailović: Jeste, tačno je. Mađari su tražili u Turskoj vezu sa Englezima i sa nama. Tamo su dobili odgovor da stupe u vezu sa mnom na terenu. Dobio sam obavještenje od vlade da tu vezu treba uspostaviti i da budem pored toga u vezi sa britanskom misijom, ja sam tu vezu uspostavio. Otkad se poznate sa Ujsasijem? Ujsasi je bio vojni izaslanik u Pragu.Jeste li se upoznali tada?Samo tada.A jeste li bili u Parizu zajedno u školi?Jesam. Samo se tada nismo poznavali. To je bilo 1930 godine, onda je on bio major ili potpukovnik. Pod naslovom: »Ko je Draža Mihailović?«, »Ujsag« u svom broju od 9 decembra 1942 godine donosi reportažu Ladislava Forija, koja glasi u izvodu: »Na ovo je pitanje teško odgovoriti. Događaji se razvijaju, ali sigurno je da je Mihailović je-dini na Balkanu, koji se uporno bori protiv komunista. Činjenica je isto tako da sa Nijemcima nije tražio borbu, već se trudio da rezerviše preostatak snaga za konačno rješenje i obnovu. Osim toga nije nikad pre¬stajao da u komunizmu gleda opasnost za Srpstvo. Možda će Mihailović pasti u zasjenak, ali je sigurno da je on na Balkanu najistaknutija ličnost«. U članku se dalje veli: Bila bi sreća za srpski narod kad bi Nojbaher, Nedić i Mihailović iskreno pružili ruke jedan drugome. Aktom gorskog štaba broj 283, od 10 februara 1944 godino odobrava se veza sa Mađarskom. Upotrijebite sva sredstva, koja vam stoje na raspoloženju u cilju postignuća cilja, koji je vama postavljen. Čita se izvještaj opunomoćenika Draže Mihailovića u kome se kaže: »U subotu 26 februara bio sam prim¬ljen kod pretsjednika Kalaja. Tom prilikom trebalo je da se precizira što mogu i šta hoće da daju od ma¬terijala, to jest da se dadu defini¬tivna naređenja za izvršenje liferacije. Odmah na početku razgovora saopštio mi je pretsjednik Kalaji da će sanitetski i radio-materijal dati bez odlaganja i da s njim mogu da računam. Međutim, rekao je da oni raspolažu podacima prema kojima se u posljednje vrijeme vrši jak pritisak na vas od strane svih saveznika da se izmirite sa maršalom Titom. Raz-govoru je prisustvovao i general. Saopštili su da žele da prodube što vi¬še atmosferu prijateljstva između naša dva naroda, da su voljni da učine sve potrebno u tom smislu. Obećali su mi puštanje ljudi iz Kistarco, članova jugoslovenske vojske u otadžbini, osuđenih u somborskom procesu, kao i prebacivanje u Banat. Sve to odlučilo me je da progutam knedlu i da stanem. Ali, to ne znači da sam se ja odrekao da težim postignuuću liferacije oružja i municije. .. Njima, sam saopštio da ću referisati po tom pitanju i da ćete vi donijeti potrebnu odluku. U međuvremenu gledam da dobijem radio i sanitetski materijal. Pročitana je dopuna izvještaja Izonco Grize to jest Urošević) od 16 marta 1944 godine: Rezultati razgo¬vora, koje je on vodio sa ministrom spoljnjih poslova i ostalim pretstavnicima Mađarske bio je liferovanje radio i sanitetskog materijala. Sanitetski materijal isporučiće se oko 25 marta, a ostala količina sanitetskog materijala i propagandna radio sta¬nica od jednog kilovata, počeče oko 15 aprila. U istom izvještaju Urošević kaže da je stupio u vezu sa jednim vrlo uticajnim čovjekom, koji živi u Bukureštu. To je Safet Ludvik Toza, porijeklom Hercegovac, ali vaspitan kao Turčin. Bio je u turskoj diplomatskoj službi, a radi za Intelidžens servis. Početkom 1943 pomagao je i organizaciju Draže Mihailovića. On ima veze, i sa bivšim pretsjednikom rumunske vlade Maniumom. Pročitani su predloži iz ovog referat, koji se odnose na oslobođenje osuđenih u somborskom procesu kao i oslobađanje oficira iz komaranske tvrđave i puštanje na slobodu interniranih oficira i podoficira. Optuženi Mihailović održavao je veze i sa rumunskim fašistima .U izvještaju Milenka Pazarca (Siniše Ocokolića) od 24 maju 1942 godine kaže se između ostalog: »U izgledu je da Horlja Sima dođe do mene. Molim za uputstva da li članovima »gvozdene garde« treba dati objašnjenje za organizaciju ustaničkog rada«. O tome optuženi Mihailović još istoga dana obavještava jugoslovensku vladu u Londonu depešom broj 200. Na ovu saradnju sa rumunskim fašistima odnosi se još nekoliko pročitanih telegrama. U depeši generala Trifunovića od 27 septembra 1942 javlja se da rumunska petrolejska grupa nudi oružje i novac bez ikakve obaveze. Ta veza koja se provlačila za sve vrijeme okupacije ne prestaje ni 1944 godine. 17 jula te godine Bihler je uputio pismo optuženom Mihailoviću u kome kaže da je kurir uhvatio vezu sa Horijom i da je došao u dodir sa grupom maršala i traži da mu se pruže dokazi o izmirenju četnika s Nijemcima. Poslije toga on bi S odobrenjem Nijemaca poslao oružje Nediću a mi ovdje kako znamo. Na ovom pismu optuženi Mihailović stavio je primjedbu: »Veza sa Rumunijom«. Ćita se akt komandanta jugoslovenske vojske u otadžbini od 17 juna 1944 godine. »G. generalu, u vezi Vaše grupe upućene preko kurira da Vam pružim dokaze o izmirenju DražaNedić, da bi ste nas, preko Nedića i Nijemaca pomogli, ministar jugoslovetiske vojske u otadžbini g., Draža Mihailović izvolio je odgovoriti: Nedić je legalan, ja sam ilega¬lan. On je u Beogradu, a ja u planini. Moji i njegovi pripadnici ne ometaju se u radu. 90 % njegovog ljudstva su moji pripadnici. Zar vam još treba dokaza? Ako nas zaista želite pomoći, učinite što prije i neka se prebaci vaš pretstavnik ilegalnim putem i uhvati vezu sa Veljom. Vaša vlada inteligencija, vojaka i zlatna podloga mogu uvijek računuti na naš prihvat i saradnju Draža Mihailovića. Pretsjednik Vlade g. Nedić odgovara: »Ne vidim ništa rđavo ako bi se organizacija Draže Mhailovića još bolje naoružala. Naprotiv, da biste ovim mnogo i mnogo doprinijeli Srpstvu«. Kao što vidite g. generale dva puta jednom cilju. Stoga očekujem da ćete u najskorijem vremenu uputiti vaše ljude g. Val... preko veze koju dobije vaš pretsavnik. To je najkraći, najbrži najsigurniji, i najzad jedini put ._Meni trebaju agenti, izjavljuje optuženi Mihailović, kada je pročitan ovaj dokumenat.A vaša izjava: Nedić je legalan, a ja ilegalan? šta to znači? - pita tužilac. “ Obavještajna služba ne traži poštenje, odgovara optuženi. Zatim se čita pismo pukovnika Relija od 3 marta 1943 godine. Pukovnik obavještava optuženog Mihailovića o razgovorima o akciji u Grčkoj. On javlja da je dobio poruku od pukovnika Zervasa, koja glasi: Molim vas da budete dobri da predate generalu Mihailoviću bratske pozdrave u ime moje i slobodne Grčke njemu i junačkom Srpstvu želim što skoriji dodir sa njima radi utvrđenja planova za zajedničku akciju u saradnji Engleza«. Vazduhopsovni kapetan II klase Mihailo Vemič upućen je u Grčku da bi uspostavio vezu sa grčkim nacionalnim snagama, po pi¬smenim instrukcijama. Veze s albanskim nacionalistima.Optužen, Mihailović je pokušavao da uspostavi veze i sa albanskim nacionalistima, O tomu svjedoče nekoliko dokumenata i depeša. U depešama se daju naređenja o uspostavljanju kontakta i saradnje sa šerifom Litom, barjaktarom Muharemom i drugima. 27 jula 1944 Tihomir Šarković je uputio pismo optuženom Mjhailoviću u kome ga izvještava da je imao sastanke sa Ferod Beg Dragom, Džaferom Devom, Atifom Hadži Ahmetovićem i Hasanom Zvizdićem. Ova posljednja dvojica su njemački agenti. Kad kažete da je to svjestan nje¬mački agent, što hvatate vezu sa njima? pita pretsjednik. Za mene je sporedno, moram radili na Kosovu i Metohiji. Zatim se čita pismo Slobodana Jovanovića od 10 aprila 1942 godine, u kome se kaže da je na sastanku između njega, lorda Glenkohera, majora Longa i šefa vojnog kabineta optuženog Jovanovića lord Glenkoner insistirao je da se depeše Draže Mihailovića pokazuju samo kralju i Slobodanu Jovanoviću. Lord Glenkoner zamjerio je što je u telegramu Mihailovića upućenom kralju povo¬dom 27 marta dat publicitet. Pročitan je referat majora Živana Kneževića od 30 decembra 1942 godine o »neobično zanimljivom i važnom razgovoru« sa engleskim majorom Firerom Bojom, koji se stara o pomoći Draži Mihailoviću i održava veze sa njim. U toku tih razgovora major Boj je rekao da se baš sada u zapadnoj Bosni vodi bitka između jednog odreda Draže Mihailovića u zajednici sa Italijanima protiv parti-zana u blizini Mostara. Major Boj je rekao »Draža je kvisling kao i Nedić“. Nedić surađuje sa Nijemcima a Draža sa Italijanima«, Zbog neaktivnosti generala Mihailovića -dodaje major Boj - štampa je potpuno »prazna« ; govori samo o borbama partizana. Zbog toga što postoji podijeljeno mišljenje, čak i među članovima jugoslovenske vlade o generalu Mihailoviću kao i zbog kampanje, koja se vodi protiv generala Mihailovića i od strane zvaničnih organa jugoslovenske vlade stvorilo se jedno mišljenje kod Engleza da general Mihailović ne po¬stoji i da njegovu borbu pretstavlja samo propaganda. Po svim ovim tačkama dao sam objektivan odgovor prema podacima, kojima sam raspo¬lagao. Ja sam o onima rekao da sam saznao iz pisama, koja su pisana pre¬ko Vatikana i upućena ministru finansija Suteju. Major Boj odgovorio je da oni imaju sigurne podatke od ekipa u Jugoslaviji van sastava generala Mihailovića. Iz ovoga razgovora optuženi Knežević Živan izvodi zaključak:»Mi svi ovdje u inostranstvu no¬simo tešku odgovornost pred našim narodom i pred istorijom. Umjesto priznanja danas se general Mihailović čak i od servisa, koji znaju njegov rad i koji su izdavali naređenja generalu Mihalovlću bez znanja kralja i vlade stavlja na istu nogu sa Antonesku-om i Nedićem, sutra će se staviti u isti red i sa Pavelićem, zaključuje Živan Knežević. SASLUŠANJE POSLJEDNJIH SVJEDOKA I ZAVRŠETAK DOKAZ¬NOG POSTUPKA OPTUŽENOG DRAŽE MIHAILOVIĆA I NJEGOVIH SARADNIKA Poslije odmora sašlušan je svjedok Mato Karađžić iz Fojnice, bivši pretstojnik u Kragujevcu. Nakon toga pročitan je zapisnik o saslušanju svjedoka Save Kosanovića. Poslije toga pretsjednik proglasuje da je završen dokazni postupak po krivičnoj stvari optuženog Dragoljuba Mihailovića i ostalih. Pretres se prekida i nastavlja u ponedjeljak 8 jula u 7 časova izjutra, kada će tužba i odbrana dati svoju riječ.