TASS javlja: Na večernjoj sjednici suda od 7 decembra pretstavnik engleske optužbe Roberts predao je sudu dokumenta o već ranije pripremanom napadu na Belgiju. To što se dosada desilo je još odvratnije nego što je bila agresija 1914 godine. Nikakav ultimatum, nikakva nota, nikakav protest nije se nikada predao belgijskoj vladi. Tek poslije samog napada Belgija je doznala da je Njemačka prekršila obaveze koje je dala 13 oktobra 1937 godine i koje je obnovila početkom rata. Napad, koji je izvršila Njemačka, a za koji ne postoji nikakvo opravdanje, izazvaće negodovanje cijelog svijeta. Istorija će smatrati njemačku imperiju odgovornom. Na zahtjev suda tužilac čita notu koju je predao njemački poslanik ministru inostranih poslova Belgije. U toj noti hitlerovski zavjerenici izjavljuju da je njihov napad izazvan tobože potrebom da se predusreti ulaz Engleza i Francuza u Belgiju, Holandiju i Luksemburg i “željom da se osigura neutralitet tih zemalja”. Zbog toga, kaže se u noti, njemačka vlada će baciti u borbu najveće snage tako da će svaki otpor biti nepotreban. Zatim sud daje riječ pretstavniku engleske optužbe pukovniku Filimoru. Pukovnik Filimor navodi dokumente koji govore o pripremi Hitlerovih zavjerenika za napad na Grčku i Jugoslaviju. Ulazak Nijemaca u Grčku i Jugoslaviju, kaže tužilac, jeste direktno otstupanje od Haške konvencije za mirno regulisanje-međunarodnih sporova i pakta Kelog-Brijana iz 1928 godine. Filimor skreće i pažnju sudu na govor Hitlera u Rajhstagu u kome on ubjeđuje jugoslovensku vladu da će Jugoslavija ostati nedirnuta. Zatim tužilac citira dijelove iz Hitlerovog govora održanog na ručku u čast namjesnika Jugoslavije u kome Hitler izražava svoje lažne prijateljske osjećaje prema Jugoslaviji. Zatim tužilac čita dijelove iz protokola sa sjednice održane u Ober-Salcburgu 1939 godine na kojoj je prisustvovao Hitler, Ribentrop i Ćano. Na toj sjednici Hitler i Ribentrop su nagovarali Italiju da otpočne borbu brotiv Jugoslavije s tim, da za to vrijeme Njemačka rješava Poljsko pitanje. Ćano je pristao da likvidira Jugoslaviju, ali je rekao da Italija nije spremna za rat. Prema mišljenju tužioca i Njemačka nije bilo u to vrijeme spremna da nanese udar Balkanu. U slijedećim dokumentima pretstavnik engleske optužbe raskrinkava saradnju Ribentropa, Kajtela i Jodla u tome, što su oni zajedno sa Hitlerom stvarali plan i razvijali rat na Balkanu. Tužilac obraća pažnju suda na pismo Ribentropa upućeno pretsjedniku jugoslovenske vlade. U tom pismu se kaže: “U ime njemačke vlade i prema njenom naređenju imam čast da vam saopštim slijedeće: U vezi sa prilaženjem Jugoslavije Trojnom paktu njemačka vlada potvrđuje svoju rješenost da poštuje zauvijek i suverenitet i teritorijalnu cjelinu Jugoslavije”. Poslije 11 dana od dana potpisivanja tog pisma Nijemci su ušli u Jugoslaviju. Ignoriralo se da je upad prekršaj međunarodnih prava. Zavjerenici su se brinuli samo o tome kako će prikriti svoje pripreme za napad. Jedina formalnost koja se pri tome sačuvala to je predaja note grčkom ambasadoru u Berlinu u kojoj se govorilo da njemačke trupe ulaze u Grčku da bi protjerale Engleze. Grčki poslanik je odgovorio da se istorija ponavlja i da Njemačka napada na Grčku isto kao i Italija i da će Grčka dati Njemačkoj isti odgovor. Poslije prekida od 19 minuta sud daje riječ pretstavniku američke optužbe Oldermanu. Počinjući svoj govor Olderman kaže da prije nego što se pređe na razmatranje i raskrinkavanje njemačke zavjere protiv Sovjetskog Saveza i SAD on želi da skrene pažnju suda na dva dokumenta koja su baš sada dobivena od engleskog ministarstva spoljnjih poslova, a koja se odnose na hitlerovsku zavjeru protiv Austrije. Ova dva dokumenta su pismo britan. ambasadora u Berlinu Nevila Hendersona lordu Halifaksu i odgovor Nojrata na englesku notu protesta protiv okupacije Austrije. Olderman dalje govori o napadu na SSSR. On podvlači da je karakteristična osobina svih njemačkih istupa protiv raznih evropskih zemalja vjerolomstvo. “U stvari, kako kaže Olderman, posljednji akt agresije optuženih koji ih je na kraju krajeva doveo na tu klupu odlikuje se specijalnim vjerolomstvom”. Među ostalim dokumentima tužilac čita i dokumenat datiran od decembra 1940 goddine u kome se govori o operaciji koja se pripremala protiv Istoka. U dokumentu je citirana i slijedeća firerova izjava: “Najvažniji cilj je da se ne dozvoli da Rusi otstupe cijelom dužinom fronta. Napad na Istok treba da traje sve dotle, dok ruske vazdušne snage ne budu u stanju da dođu do teritorije njemačke imperije, a s druge strane njemačkim vazdušnim snagama moraju da budu osigurana sredstva da bi se uništili ruski vojno-industriski reoni. Na taj način mi bi bili u mogućnost da postignemo uništenje ruske armije i da spriječimo njenu obnovu. Prvi udarac trupa mora biti izvršen tako da bi se mogle uništiti veliko neprijateljske jedinice.” Pošto je objavljen taj dokumenat, večerašnja sjednica suda se završila. * Dopisnik Tanjuga iz Nirnberga javlja: Na suđenju nacističkim zločincima u Nirnbergu iznesen je dio optužnice u vezi sa napadom Njemačke na Jugoslaviju. Pošto je pomoćnik tužioca u kratkim potezima iznio materijal o napadu na Holandiju, Belgiju i Luksemburg, pukovnik Filimor počeo je sa iznošenjem materijala u vezi sa napadom na Jugoslaviju. Pukovnik Filimor je iznio 19 dokumenata među kojima i memorandum o razgovorima koje su vodili Hitler, Ribentrop i Ćano u Ober-Salcbergu 12 marta 1939 godine i uputstvo broj 20 za operaciju “Marita” koje je potpisao Hitler, a koje izlaže plan napada na Jugoslaviju. Tužilac je takođe iznio više drugih njemačkih dokumenata, između ostalih i ona koja govore o zadovoljstvu koje se osjećalo u Njemačkoj kada se saznalo da je Jugoslavija iz vremena Pavla Karađorđevića potpisala Trojni pakt. Tužilac je takođe iznio kao dokazni materijal govor, koji je Hitler održao na večeri priređenoj u čast Pavla Karađorđevića prilikom njegove posjete Njemačkoj 1 juna 1939 godine Zajedno sa drugim zapovjedima i instrukcijama u pogledu izvođenja operacije “Marita” objavljen je i zapisnik konferencije koju je Hitler održao sa pretstavnicima njemačke Vrhovne komande u vezi sa situacijom u Jugoslaviji na dan 27 marta 1941 godine, pošto je primio vijest o prevratu.