Hercegovina je, ma kako bila mala, ma kako u njoj samoj da je malo obradivog zemljišta, igrala važnu ulogu u našoj proizvodnji duvana i davala do 40 posto cjelokupne naše proizvodnje. Pa i danas, kada se naša privreda podiže iz razorenosti i zamrlosti, ona ima istu ulogu: sa Makedonijom Hercegovina ostaje i za u buduće glavno produkciono područje za duvan u našoj zemlji. I još viš: sretna kombinacija međusobno potpuno različitih duvana ovih dvaju krajeva daje potrošnji produkt čiji je visoki kvalitet veoma cijenjen u Evropi. Ovogodišnja berba duvana nije mogla da iziđe iz okvira opšte regresije, koja se u Hercegovini počela osjećati od 1939 godine i sve se jače ispoljavala u toku rata i baš zbog njega, a koja na prvi pogled pada u oči. To je i razumljivo. Duvan koji je ove jeseni ubran, zasađen je prije nego što smo završili ovaj rat. U toku rata proizvodnja duvana je veoma naglo opadala i po količini došla na vrlo mali nivo. A pošto prihodi od duvana čine glavninu prihoda ogromne većine stanovništva čitavog zapadnog i južnog dijela Hercegovine, jasno je da je to značilo ogromno osiromašenje za ovaj narod. Ovo je došlo kao posljedica uglavnom iz dva uzroka. Pred pljačkom okupatora i njegove NDH koja se sprovodila i putem sve veće devalvacije, seljak nije dobijao za svoj produkt, za duvan, ni približnu protivvrijednost. S druge strane, da bi se nekako prehranio, jer je žito iz žitorodnih krajeva odnosio okupator i ono se, i kad ga je ponešto bilo, veoma teško dobavljao, seljak je na takozvanim duvaništima sijao žitarice i zelenje i napuštao postepeno sadnju duvana. Ovu posljednju duvansku kampanju seljaci su obavili pod izuzetno teškim okolnostima i njeni krajnji rezultati, ma koliko na prvi pogled podbacivali u poređenju sa predratnim, mogu se uzeti, za približno najbolje koji su se u ovim teškim prilikama mogli postići. Nedostatak ljudske radne snage (muški su bili u vojsci), mali broj krupne stoke na kojoj se na polja dovlači voda za zalijevanja, prepolovljena sitna stoka koja daje gnojivo nužno za uspjeh proizvodnje itd., sve je to uticalo na posljednju duvansku kampanju i spriječavalo je da iz dugogodišljeg opadanja pređe u porast. K tome je pridošla ovogodišnja suša tako jaka i duga da je i duvanu, koji inače voli sušu veoma mnogo naškodila, i skoro prepolovila prinos na većini njiva zasađenih duvanom. Jedan struk pod normalnim uslovima daje 30 do 32 grama, a ove godine prinos po struku iznosi 12 do 15 grama. Seljadi ne pamte kada su strukovi otpornog duvana venuli, kao pod upornom sušom prošlog ljeta. Za ilustraciju ovog stanja uzećemo jedan primjer. U Međugorju kod Ljubuškog, u kraju poznatom po odličnom duvanu i vinu “gdje ima više vina nego vode”, gdje je svako domaćinstvo prije rata imalo bar po jednog konja, prilikom oslobođenja zatekla su se svega dva konja i tokom ljeta su u mjesto konja žene, često puta starice i djeca, nosili na leđima vodu sa dalekih vrela da bi duvan zalijevali i po tri puta, što se dosada nikad nije radilo, - pa su opet strukovi durana znali da se osuše. Ono što se nije osušilo, zakržljalo je. Ipak se kvalitet održao i za ovogodišlji duvan možemo kazati da je vrlo dobar. Otkup duvana će početi uskoro. Prošlogodišnje otkupne cijene, za ono doba vrlo dobre i zadovoljavajuće, ne bi uopšte ove godine mogle da zadovolje niti da seljaku dadu ma i približnu naknadu za uloženi trud. Ovo pitanje je već na razmatranju kod nadležnih faktora i njega zasigurno očekuje po seljaka povoljno rješenje. Ali ovogodišnji otkup duvana ima i jedan drugi, trajniji ozbiljniji značaj. Nova duvanska kampanja koja već sada započinje, pripremanjem sjemena i zemljišta za proljetno sađenje duvana, mora biti prekretnica, kraj regresiji i nagli korak napred. I to iz dva razloga: 1) Narod Hercegovine ne može doći do bdagostanja bez intenzivnog njegovanja duvanske kulture. Pored povoljnih uslova u tlu i podneblju za gajenje duvana, Hercegovina ima i odlike koje joj diktiraju razvoj duvanske kulture: malo obradivog zemljišta i, u normalnim prilikama obilje radne snage. Mnogobrojne radne ruke hercegovačkih seljaka u teškom radu na malim duvanskim poljima postižu najbolji efekat korisnosti: njihova njiva daje isto toliko duvana koliko bi inače dala žita, a pri normalno povoljnim prilikama seljak dobije za 1 kg duvana protivvrijednost od 10 do 12 kg žita. Nikakva druga kultura ne bi mu mogla donijeti ovoliku korist. Dakle, pitanje ekonomskog podizanja hercegovačkog sela ne može se nikako posmatrati izvan plana intenziviranja, proširivanja i kultiviranja sadnje duvana. To osjećaju i znaju i sami seljaci i samo je potrebno uvjeriti ih, da u narodnoj državi neće biti varani i izigravani kao u prošlosti. 2) U teškim naporima rada na obnovi, naš iarod oskudjeva u mnogo-čemu, i proći će još dosta vremena do momenta kada ćemo moći kazati da su sve važnije potrebe naroda zadovoljene. Ali bez obzira na to što mi ni za sebe dovoljno nemamo, a da bi se obnova što brže i uspješnije sprovodila, mi već sada moramo stvarati viškove za izvoz da bi za njih u inostranstvu dobili sve ono što nam nedostaje i čiji nedostatak nam smeta u obnovi. Međutim, takve viškove je vrlo teško izvući iz naše opustošene privrede. Duvan nam može u ovom slučaju odlično da posluži. Za stvaranje viškova duvana nisu nužne neke velike investicije koje bi druge grane proizvodnje zahtjevale. S druge strane nije potrebno dugo čekati da snage upotrebljene za intenziviranje duvanske proizvodnje dadu velike viškove. I najzad, u današljim uslovima razorenosti evropske privrede i novih političko-privrednih momenata koji su proizašli kao posljedica ovoga rata, naša zemlja bi imala više nego odlične uslove za plasiranje toga duvana u inostranstvu a naročito u slovenskim zemljama, uslove koji se po povoljnosti ne mogu uopšte porediti sa predratnim. Sve nam to nalaže da u idućoj godini ostvarimo maksimalnu proizvodnju duvana. Za ostvarenje ovoga biće potrebno uložiti mnogo napora. Stanovništvo zapadnog i južnog dijela Hercegovine mopaće dati sve od sebe, da bi se postigao ovaj veliki porast u proizvodnji duvana koji je potreban našoj zemlji kao cjelini i koji je i za njega neposredno, jedini put ka izvlačenju iz teških materijalnih prilika u koje je kroz rat zapao. Ostvarenje ovoga velikog posla ne može nikako proći bez ozbiljnog zalaganja Narodnog fronta i njegovih sastavnih organizacija na mobilisanju naroda za njegovo izvršenje. Seljaci su već proširili površine koje su predviđene za sadnju duvana. Ali to nije dovoljno. Na sadioce se mora djelovati jakim i opipljivim razlozima da bi ih se pridobilo da preoravanjem njiva koje su ove jeseni zasijane žitaricama, uveliko prošire površine za proljetne sađenje duvana. Ovogodišnji otkup duvana i radi toga mora da prođe pod povoljnim uslovima po sadioce i da se sprovede na takav način koji će moći sadiocima da da jasnu prespektivu ogromne korisnosti daljeg i većeg zauzimanja na obrađivanju duvanske kulture. Ona treba da bude upravo jedan dobar postrek za iduću veliku sjetvu, koja treba da nam da do sada najveću produkciju.