Dopisnik Таnjuga javlja: U specijalnom kormitetu za izbjeglice i raseljena lica organizacije Ujedinjenih naroda, jugoslovenski delegat dr Ales Bebler, pomoćnik ministra inostranih poslova, održao je duži govor o problemu izbjeglica i raseljenih lica u kome je izložio jugoslovensko stanovište. Na početku svog govora dr Bebler je istakao da pitanje kvislinga i izdajnika i ratnih zločinaca pretstavlja najosjetljiviju i najdelikatniju tačku problema izbjeglica i raseljenih lica. Dr Bebler je dalje rekao da je jugoslovenska delegacija na mnogim ranijim sastancima raznih organa organizacije Ujedinjenih naroda, koji su bili posvećeni pitanju izbjeglica, imala uporan i dosljedan stav. Razlog za to nalazi se u naročitoj situaciji Jugoslavije u odnosu na ovaj problem. U nastavku govora dr. Bebler između ostalog je rekao: “Ozbiljnost ovoga problema za moju zemlju je, kao što sam ranije rekao, u činjenici da su kvislinške formacije koje su pobjegle pred oslobodiocima, i koje su pratile njemačku vojsku smještene u inostranstvu. Postoji danas izvjestan broj logora u raznim zonama Austrije, Njemačke a takođe i u Italiji. Ova formacije i različite druge grupe o kojima hoću da govorim, ostale su kompaktne vojnički formirane pod komandom oficira koji su ih vodili zajedno sa Nijemcima u vrijeme operacija protiv NOVJ. Problem koji se postavlja na prvom mjestu jeste problem upravljanja ovim logorima. Uzimam kao primjer najveći logor u Eboli u Italiji. Glavni komandant ovog logora je general Damjanović, dobro poznati kvisling u Jugoslaviji, bivši šef kabineta kvislinške vlade, šef vojne misije Nedićeve vlade kod vlade Pavelića i čovjek koga čitava Jugoslavija smatra ratnim zločincem. Pored njega ima ljudi čija imena je suvišno navoditi. U ovom logoru propaganda je u rukama jednog publiciste po imenu Vasiljevića, koji je u Jugoslaviji bio u vodećim krugovima Ljotićeve organizacije, fašističke oiganizacije, koja je radila za Hitlera prije rata i bila jedan od stubova kvislinškog režima. Postoje takođe i drugi logori. Postoji jedan logor u Sankt Johan Fongau u američkoj zoni Austrije pod komandom nekih oficira koji za vrijeme rata nisu bili u Jugoslaviji, a pripadaju onoj specijalnoj kategoriji oficira regrutovanih u logorima ratnih zarobljenika. Treba znati u vezi sa ovim da u svima jugoslovenskim logorima za ratne zarobljenike postoji podjela prema pokretima, koji su se manifestovali u zemlji - većina ratnih zarobljenika koji su zarađivali sa NOP i jedna mala grupa vezena za stranke režima, koji su se priključili “osovini” i zarađivali sa njemačkim komandama u zarobljeničkim logorima. Postoji takođe i logor Verde u britanskoj zoni u Njemačkoj kao i drugi. Ono što je zanimljivo to je da u svim ovim logorima postoje policiske škole i oružana policija. Ono što je takođe interesatno to je da ne postoje samo logori nedićevaca i četnika, već da postoje takođe logori ove vrste i za kvislinge koji su u Jugoslaviji najpoznatiji po svojoj surovosti - za ustaše, tj. za hrvatske kvislinge. Oni imaju jedan logor u Modeni u Italiji a drugi u Sirtu u Austriji. Lica u svima ovim logorima nose uniforme koje su nosili za vrijeme rata protiv NOV-a. Ustaše na pr. još nose njihovo “U” na šajkačama, koje je simbol njihove izdaje prema svojoj zemlji. Druga kategorija je sastavljena od ratnih zarobljenika koji su se nalazili u zarobljeničkim logorima ili na boravku u Njemačkoj ili Austriji na kraju rata i koji su mjerama koje nam nisu detaljno poznate, bili odvedeni u ove logore i stavljeni pod komandu ovih oficira. Komande ovih logora sastavljene od oficira koji po svaku cijenu žele da sačuvaju ovu malu vojsku oko sebe i koji žele da bude uvećana, naravno da su primorani da zavode režime koji služe njihovim ciljevima. Imam ovdje izvjestan broj njihovih publikacija. Stavljam ih na raspoloženje delegatima koji hoće da ih pročitaju poslije ovog sastanka. Oni će moći da se uvjere da su principi zastupani od strane ovih lica u njihovim novinama, revijama i njihovim lecima redigovani u ruhu najvećeg neprijateljstva prema sadašnjem jugoslovenskom režimu. Šta više, ovi dokumenti su napisani tako da daju sasvim lažnu sliku pravne i ekonomske situacije koju će ovi vojnici naći u Jugoslaviji ako se budu vratili u svoju zemlju. Vi ćete moći naći skoro u svakom broju po neku fotografiju velikog izdajnika Jugoslavije generala Mihailovića, рropraćene proklamacijama u kojima se traži da se ljudi spreme za momenat kada će ući u svoju zemlju. .. U situaciji koja vlada u ovim logorima može se sprovoditi suprotna propaganda. Mjesecima i mjesecima pokušavali smo da pošaljemo ljudima novine, аli nikada ni zarobljenici, niti vojnici ovih formacija nisu dobili nijedan primjerak. U ovim logorima postoje lica koja bi se, kada bi bila upoznata i oslobođena od terora koji vrši komanda, vratilu u Jugoslaviju. Ima čak ljudi koji uprkos ovo propagande žele da se vrati, ali ne mogu da to učine. Mi znamo za vrlo zanimljive slučajeve, kao što je onaj u logoru Dornhorst u američkoj zoni u Njemačkoj, gdje je 200 vojnika tražilo da se vrati u svoju zemlju. Komanda logora ih je svukla, podvrgla mučenjima i pretukla. Skandal je bio takav, da su američke vlasti to saznale. One su spasile ovih 200 nesrećnika uz pomoć belgiskih vlasti, kojima ja želim da izrazim našu naročitu zahvalnost, i uz pomoć njihovu ovi ljudi su repatrirani i ponovo se nalaze u svojoj otadžbini. Želio bih da navedem još jedan konkretan slučaj logora u Natenbergu, takođe u Njemačkoj. Mislim da se nalazi u britanskoj zoni. U ovom logoru postoji specijalni “zakon” za one koii žele da se vrate u Jugoslaviju. Tu se može vidjeti “sraman stub” za koji vežu ruke čovjeku koji ima želju da se vrati u otadžbinu i onda ga tuku dok ne odustane od toga. Naravno, oružana policija u ovim logorima naročito se bavi uklanjanjem ljudi koji među drugovima šire dobre vijesti o svojoj zemlji i koji iznose druge argumente a ne one iz njihove propagande. Takva je ukratko situacija, prema našim obavještenjima. Mi smatramo da je ova situacija takve prirode da komplikuje čitavo pitanje izbjeglica i u najvećoj mjeri kvari atmosferu na sastancima na kojima se raspravlja o ovom pitanju, šta više nalazimo da je ova situacija opasna za odnose među savezničkim zemljama uopšte, i ako se produži ona bi mogla da postane opasna po sam mir. Mi smatramo takođe da bi ovaj komitet trebao da prouči situaciju u ovim logovima - da bi mogao u cjelini da upozna uzroke i da bi čiste savjesti podnio ekonomskom i socijalnom savjetu potpuni izvještaj po pitanju izbjeglica. Nijedan broj, nijedna potvrda o pitanju izbjeglica u našem zajedničkom izvještaju neće biti tačniji, ako mi ne sakupimo pouzdana obavještenja o onome šta se u ovim logorima događa. Iz toga razlogu jugoslovenska delegacija predlaže obrazovanje jedne anketne komisije koja će pomoću drugih određenih komisija i organa izvršiti ankete na mjestima u Italiji i ostalim okupacionim zonama, gdje se takvi logori nalaze. Mi predlažemo da ove komisije budu sastavljene na takav način da u njima budu zastupljene zemlje kao i pretstavnici zemalja kojima po porijeklu pripadaju izbjeglice, izdajnici i kvislinzi. Ova komisija bi posjetila logore i prikuplja svjedočenja ljudi koji se u njima nalaze.” Na kraju govora dr Bebler je zatražio da se ova anketa u logorima kvislinga i ratnih zarobljenika smatra kao vrlo hitna, pošto izvještaj komiteta treba da bude gotov do 25 maja.