Dopisnik Tanjuga javlja: D-r Aleš Bebler, pomoćnik ministra inostranih poslova FNRJ iznio je 18 jula prije podne stanovište Jugoslavije po pitanju Statuta Trsta pred specijalnom komisijom Savjeta ministara inostranih poslova. Bebler je rekao: ≫Gospodo, Prije svega želim da naglasim, da bi otklonio svaki nesporazum, da intervencija jugoslovenskog delegata Pred vašom komisijom nikako ne zunaći da Jugoslavija prihvata odluke ministara inostranih poslova četiri velike sile o pitanju Trsta i uopšte o novoj granici između Jugoslavije i Italije. Evo šta je upravo o tome izjavio potpretsjedmk naše vlade Edvard Kardelj; Konferencija četiri ministra u Parizu donijela je odluke, koje narodi Jugoslavije ne mogu da prime. Ne Mogu da ih prime zato, jer te odluke ponovno kao i godine 1919. u Versaju, dijele slovenački i hrvatska narod među razne države i time nanose težak udarac nacionalnim pravima naših naroda. S druge strane, ove odluke naši narodi ne mogu da prime i zbog toga, jer su naši narodi u ovom posljednjem ratu na strani naših saveznika dali ogromne žrtve svoje za oslobođenje, a prije svega za oslobođenje onog dijela našeg naroda koji je poslije prvog Svjetskog rata bio prepušten jarmu tuđih osvajača i ugnjetača. Pariške odluke, s jedne strane prepuštaju pojas teritorije, koja je kompaktno naseljena slovenačkim stanovništvom. U tom pojasu živi 60.000 Slovenaca i oko 16.000 Talijana, od toga 14.000 u Gorici. Ove odluke prepuštaju Italiji Goricu, u Istri kulturni i privredni centar Slovenaca, prirodno središte Vipavske i Soške doline, bez obzira na to, što u goričkoj opštini očigledna slovenačka većina. Ove odluke prepuštaju Italiji Tržić, koji je privredno povezan sa ostalom Juliskom Krajinov , a naročito sa Trstom, i čije statvništvo u ogromnoj većini jasno izražava svoju volju da se priključi Jugoslaviji. Ove odluke prepuštaju Italiji kanalsku dolinu sa Trbižem, kojoj je prije prvog Svjetskog Talijana uopšte nije ni bilo. S druge strane ove odluke odvajaju Trst od Jugoslavije i priključuju mu teritoriju koja je uglavnom naseljena jugoslovenskim življem. Od Jugoslavije otkidaju dio Istre, којa je oslobođena tolikim žrtvama samog istarskog stanovništva i žrtvama JA. Između Trsta i Italije sttvaraju uzan koridor od nekoliko kilometara na potpuno siovenačkoj teritoriji, gdje živi jedva 5%. Slovenačkom narodu, NR Sloveniji, potpuno se zatvara prilaz k moru i to na 5 do 8 kilometara od mora, čija je obala stoljećima i stoljećima naseljena slovenačkim življem. Deset procenata, slovenačkog naroda ostaje van granica Jugoslavije zapadno od francuske linije, dok samo Talijana ostaje van granica Italije istočno od francuske linije sa predloženim granicama internacionalizovanog Trsta. Ovakvo rješenје naši zapadni saveznici nazivaju ≫pravednim rješenjem“.Jasna je stvar, da naši narodi sve to ne mogu da prime, pošto to ne ne mogu da prime naši narodi, to neće primiti ni naša vlada. Eto šta je predsjednik Kardelj izjavio. U stvarnosti Jugoslavija je imala i ima sva prava da joj se pripoji cjelokupna Juliska Krajina. Teritorija koja treba da bude dodijeljena Italiji kao i teritorija koja treba da sačinjava autonomnu oblast pretstavlja geografski dio Jugoslavije. Bacite pogled na geografsku kartu pa ćete vidjeti da je Trst – uvučen u istočnu obalu Jadranskog mora - tačka na Sredozemlju, najbliža dolinama Dunava i Save. Vidjećete da je Istra. koju siječe takozvana francuska linija skoro ostrvo te istočne obale Jadranskog mora. Osim toga onaj ko bi htio da Trst nikada nnije pripadao Italiji niti republici ci Veneciji - već da je naprotivbio srednjovjekovna slobodna republika, a od 1882 bio je sastavni dio država svoje prirodne pozadine – hazburškog carstva, Napoleonove Ilirije, Austro-Ugarske. Italija je 1918 godine prvi put dobila Trst i cijelo poluostrvo Istru, dio Koruške, Karananije i Dalmacije, oblasti čiji jugoslovenski karakter više niko ne stavlja u pitanje. Ono što pretstavlja slobodnu teritoriju Trsta prema francuskom predlogu jeste osim toga integralni dio jugoslovenske etničke teritorije. Već dvanaest vjekova Slovenci i Hrvah žive u kompaktnim masama na toj teritoriji sve do mora i Soče dok su Talijani koji tu žive ili samo dio stanovništva primorskih varoši, stano¬vnišiva različitog porijekla — u ve¬ćini jugoslovenskog, koje je usvojilo talijanski jezik jedino z razloga, što je na Jadranu pod vladavinom Ve¬necije taj jezik bio trgovački jezik. Trst i kao varoš i kao pristanište i kao industriski centar tvorevina je naroda njegovog zaleđa, u prvom redu Slovenaca i Hrvata«. Potkrepljujući gornje navođenje istorijskim činjenicama d-r Bebler je re¬kao, da razmatrajući stvari sa čisto pravničkog gledišta Jugoslavija ima prava i traži priznanje svojih prava na Trst. »Polazeći sa stanovišta prema kome jedan grad treba da služi svome zaleđu, Trst treba da bude pod istim suverenitetom kao j njegovo zaleđe«. Zatim je citirao odluku Vrhovnog savjeta od 19 juna 1919 godiue, ko¬jom se njemački grad Memel stavlja pod litvanski suverenitet, pošto je teritorija Memela litvanska i pošto grad treba da dijeli sudbinu te teritorije. »Jedna luke se ne može staviti pod međunarodni suverenitet zato, što istovremeno služi potrebama više ze¬malja, već treba da bude stavljena pod lokalni suverenitet, ali pod uslo¬vom da podnese izvjesna ograničenja u vezi sa međunarodnim pravom upo¬trebe. Ta prava upotrebe se osiguravaju primjenom međunarodnog re¬žima, koji je lokalni suverenitet du¬žan da poštuje. U tim lukama postoje i dvije vrste korisnika — lokalna suverena država i grupa država koje se koriste međunarodnim pravom upotrebe. U slučaju Trsta potrebno je sma¬trati za korisnke međunarodnog prava upotrebe one države, koje sa¬činjavaju ekonomsko zaleđe Trsta za koje je Trst prirodni izlaz na more. Dok su ostale države sumo dalji i posredni korisnici. Jedino države u tršćanskog ekonomskog zaleđa srednje Evrope i Podunavlja neposredni su korisnici uiedu narbdnog prava upotrebe tršćanske luke. Po međunarodnom pravu one su pozvane da daju savjet međunarod¬noj rajeduici pri rješavanju putanja Tr. -u Savjet ministara inostranih puoiuva je pravilno postupio kada je neposreduo upitao ove zemlje za nji¬hovo mišljenje o rješenju lista. A zemlje, koje su u prvom redu i uaj- ncposredimje zaiuteresovane ovim pi¬tanjem, kao Jugoslavija, Cehoolovač- ka. Republika Poljaka, Mađarska, Ukrajina, Albanija i Kuniuuija, tj. sve zeniije tršćanskog zaleđa oa;m Austrije izjavile su da smatraju da je s međunarodnog giedušia najpra¬vednije rješenje da Trst dođe pod Jugoslavensku suverejiost i da bi su¬verenost Jugoslavije najbolje štitila njihove interese u tršćanskom pro¬metu. Među državama koje imaju pravo da kažu svoje mišljenje o sudbini te luke zbog toga što se koriste lu¬kom u spornim slučajevima, neospor¬no nalazi se ona država, koja u nor¬malnim prilikama ima najveći promet sa tom Inkom. Po statistikama po¬sljednjeg normalnog prometa, koje &u izdate zh tršćansku luku za dvanaestu godinu Jugoslavija (tj. područja'koja se danas nalaze u okviru Jugoslavije) zauzimala je prvo mjesto u tršćan¬skom prometu. Ekonomski razvoj da¬je, dakle, Jugoslaviji >pravo da traži da joj se prizna suverenost nad ovom lukom. U tom pogiedu postoj; -pre¬sedan u istoriji. U svom izvještaju od 6 mprta 1923 godine o Mentelu konferencija ambasadora u Parizu istakla je da u slučaju -kada više država imaju takoreći jednak promet sa lukom, suverenost nad. takvom lu¬kom prvenstveno pripada' teritorijal¬noj državi, jer se u njoj spajaju geografski i ekonomski momenti, pri “čemu sc otvoreno osporava pitauje međunarodnog režima za službenost luke u korist drugih zainteresovanih država.Volja tršćanskog stanovništva da živi zajedno sa svojim zaleđem, opravdava zahtjev Jugoslavije. Područje koje s ekonomskog gledišta nije pripalo jednoj državi, a drugoj je potrebno, mora po pravu potpasti pod suverenost ove države. ’Jugoslaviji je Trst potreban, jer nema druge luke koja bi bila uređena i pristupačna velikim brodovima. Ovdje se radi o načelu nužnosti u međunarodnom pravu, koje je time što je ušlo u pakt Društva naroda (čl. 19) postalo od doktrine formalni iz¬vor. I to je Titulus Jugoslavije za zahtjev da joj se da suverenost nad Trstom. Volja tršćanskog stanovništva da živi zajedno sa svojim za¬leđem takođe opravdava zahtjev Jugoslavje da joj se prizna njeno pravo suverenosti nad Trstom, Postoji i čitav niz moralnih razloga koji opravdavaju jugoslovenski za¬htjev za Trstom. Mi ćemo navesti samo nekoliko. Prvo, Jugoslavija je bila vjerni sa¬veznik Ujedinjenih nacija, dala je u toj borbi ogromne materijalne i ljud¬ske žrtve, dok je Italija bila na¬padač. Drugo, u drugom Svjetskom ratu NOP Jugoslavije upravljao je borbom naroda čitave Juliske Krajine i Trsta.Treće, junaštvom svoje armije i žrt¬vama Juliske Krajine Jugoslavija je oslobodila Trst od nacističko-fašističkog ropstva. Govoreći o Trstu Jugoslavija ne smije nikako da zanemari svoju bezbjednost koja joj nalaže da traži pravo neposredne kontrole nad Trstom. Stoljećima su jugoslovenski narodi bili napadani i ugrožavani od svojih zapadnih susjeda. Talijanski pritisak nije popustio čak ni između dva posljednja rata. Čitavo je to vrijeme Italija spremala napad na Jugoslaviju. Očite presije, koje su to¬liko puta došle do izražaja između osamnaeste i dvadeset prve godine konačno su dobile svoju završnu fazu godine 1941. Danas poslije tolikih junačkih bitaka i tolikih žrtava jugoslovenskj narodi moraju opet da se obezbjeduju od napada sa zapada, jer nisu dobili garancije da neće više biti opasnost napada. Ta je predostrožnost utoliko potrebnija, što se danas pred našim očima ocrtava neobična sličnost između strateškog položaja Jugoslavije prema Italiji po grani¬cama Rapalskog ugovora i položaja u koji bi doveo sadašnji prijedlog. Trst je Jugoslaviji isto tako potreban kao i Jugoslavija Trstu Prvo, pod pritiskom ultimatuma Ri¬ma, koji su podržavali London i Pa¬riz, dvadesete godine Jugoslavija je morala prihvatiti nametnuti Rapalski ugovor. Taj ugovor je pružao sve strateške prednosti Italiji, koja je onda dobila Kanalsku dolinu Anevarško polje — za obuhvatni napad duž dolina svih rijeka koje teku prema sjeverozapadnoj Sloveniji. Zadobivši tromeđu na Triglavu i dominaciju nad Snežnikoin, Italija je ugrozila jugo¬slavensku planinsku obalu. Vlast nad Rijekom omogućila je Talijanima prilaz u sistem Gorskog Kotara. Predajom ostrva i obrazova¬njem zadarske zone spriječena je Jugoslaviji organizacija sistematske odbrane,njene obale, dok je Italiji otvo¬ren prolaz u dalmatinsku ravnicu. Danas je pred nama tzv. francuska linija. I ona pruža Italiji stratešku prednosti ne samo u Kanalskoj dolini, nego i u čitavoj dolini Soče. Područje koje je određeno za slobodno područje Trsta daje mogućnost napada na Jugoslaviju ne samo po frontalnoj liniji nego i s boka. Šta više to pod¬ručje u rukama napadača moglo bi i na jugoslovenskoj grudi postati ,uportšte za razvoj operacija protiv Jugoslavije. S druge strane francuska linija bi se morala osloniti na obalu i povezati međusobno cjelinu planina i ravnica, pošto ostavlja izvan jugoslovenskog područja planinske položaje nad morem i oblast koja je važno uporište na jugosiovenskoj grudi za razvoj gore pomenutih operacija. Drugo, Rapalski ugovor je samu sankcionisao obrazovanje neutralne slobo¬dne države Rijeke, ali je prinudio Ju¬goslaviju da prihvati teritorijalni kontinuitet Rijeke sa Italijom. Kao po¬sljedica talijanskih poteza, ta država, je ubrzo ukinuta i pretvorena u novo uporište talijanske agresije. Danas se predviđa stvaranje slobodnog područja Trsta, koje bi takođe imalo toritorijalni kontinuitet sa Italijom kada bi stajalo pod zaštitom Ujedi¬njenih nacija, to područje ugrožava Jugoslaviju, jer bi mogli jednog dana ponovno postati oružje talijanske agresije protiv Jugoslavije. Treće, kao što je poslije prvog Svjetskog rata zadarska zona sprje¬čavala razvoj jugoslovenskog odbranbenog sistema i kao što je 1941 go¬dine postala platforma za talijanski bočni napad, tako BI sutra uove en¬klave, umetnute u jugoslovensko po¬dručje, mogle poslužiti istoj svrsi. Kao što je bio slučaj zbog Zadra, tako Jugoslaviji danas prijeti opasnost da neće moći da poveže svoju pomor¬sku i kopnenu odbranu prema Italiji, a to znaci da ne može obezbjeđni svoje bokove, što bi sutra ponovno moglo ugroziti njenu frontalnu odbranu. Četvrto, u ovakvim prilikama Jugo¬slavija je prinuđena da traži i ono pravo, koje se priznaje svim Ujedi¬njenim nacijama koje su bile žrtve napada u drugom Svjetskom ratu. To je pravo na stratešku granicu prema dojučerašnjem napadaču. Ta joj se granica ne može dodijeliti ako joj se ne prizna pravo suverenosti i nad¬zora nad Trstom. Peto, Jugoslavija je primorana da bude uporna u svojim zahtjevima, jer zato ima dovoljno opravdanih raz¬loga, koji i danas potiču sa talijanske strane. Tako vidimo kako je talijanski fašizam još vrlo živ i sudeći po utkan znacima čak diže glavu. Vidimo takođe da upravljači današnje Italije jasno izražavaju svoju želju da zavladaju jugoslovenskim Jadranskim Primorjem kao uostalom i čitavim Musolinijevim carstvom. Ujedno vidimo, kako i Trst pod upravom koju možemo nazvati međunarodnom, jer je vrše savezničke vojne vlasti bez učešća Jugoslavije, postaje središte antijugoslovenskih i antidemokraiskih akcija i izvor sumnje i provokacija u prvom redu od strane talijanskih fašista, koji su često baš zato poslati s druge strane Soče. Jugoslavija ima dakle sve tituluse da joj se dodijeli Juliska Krajina sa Trstom. Ali Trst joj je u isti mah i neophodno potreban, kao što je uostalom i Jugoslavija neophodno potrebna Trstu, Trst i Jugoslavija obrazuju jedinstveno ekonomsko podru¬čje. Je li potrebno još jednom dokazivati tako očevidnu stvar? Izgleda da jeste«. D-r Bebler je iznio geografske i ekonomske razloge i važnost koju Trst ima za Jugoslaviju i da Jugoslavija pretstavlja glavno tržište za industriske proizvode Trsta. On je podvukao da napredak Trsta zavisi od politike koja se vodi u željezničkom saobra¬ćaju njegovog jugoslovenskog za¬leđa i koja bi favorizovala Trst, D-r Bebler je dalje rekao: »Vjeru¬jemo, da svi oni, koji hoće da pro¬blem Trsta posmatraju bez predrasu¬da moraju donijeti slijedeće za¬ključke: Prvo, Jugoslavija ima sva prava suvereniteta nad Trstom. Drugo, Dok Trsz za Jugoslaviju pretstavlja sastavni dio njene teritrorije, on za Italiju pretstavlja samo jednu nacionalnu manjinu na tuđoj zemlji. Treće, sa ekonomskog gledišta Trst je neophodan Jugoslaviji i Jugoslavija je neophodna Trstu dok su ekonom¬ske veze između toga grada i Italije bez ikakvog značaja od časa kada Trst prestaje da bude arsenal talijan¬skog imperijalizma. Četvrto, rješenje pitanja Trsta je od kapitalnog značaja za Jugoslaviju sa gledišta njene bezbjeđnosti u zapadnoj granici. ' Vlada FNRJ podnijela je Savjetu ministara inostranih poslova prijed¬log za rješenje pitanja Trsta. To je dobro poznati prijedlog da Trst posta¬ne član Jugoslovenske federacije čiji bi Statut bio zagarantovan mirovnim ugovorom. U tom prijedlogu vodilo, se računa o svim elementima toga problema«. NOVI JUGOSLOVENSKI PREDLOG ZA STATUT TRSTA Pošto je istakao da je na insistiranje vlade u Vašingtonu, Londonu i Parizu koji su rđavo primilili to tako logično i pravedno rješenje stvoreni novi plan o Trstu kao slobodnoj teritoriji d-r Beblef je izhjavio: Vlada FNRJ i dalje smatra svoj prvobitni prijedlog kao najbolji mogući. Ona će ovoga puta učiniti još i posljednji napor da bi se izbjegao neuspjeh mirovne konferencije iako smatra da to znači tražiti isuviše žrtava od zemlje, koja je toliko doprinjela pobjedi saveznika. U tom smislu uzimam slobodu da vam u glavnim crtama izložim novi jugoslovenski prijedlog za Statut Trsta. Slobodni grad Trst sa svojom okoli¬nom imao bi da bude slobodna teri¬torija pod zaštitom Savjeta bezbjednosti i u realnoj uniji sa Jugosla¬vijom. Ova slobodna teritorija mo¬rala bi biti uređena na demokrat-skim načelima. To bi SE ogledalo u prvom redu u pravu stanovništva da samo preko svojih izabranih pretstavnika vrši zakonodavnu upravu i sudsku vlast. Vlada slobodne terito¬rije bila bi sastavljena isključivo iz tršćanskih građana, određena od na¬rodnog pretstavništva u kome bi i bila odgovorna za svoj rad, a morala bi uživati povjerenje parlamenta. Naro¬dno pretstavništvo ima zakonodavna vlast; ono prije svega ima zadatak da donese i proglasi Ustav slobodne teritorije, koji bi morao biti saglasan sa propisima Statuta određenog mirovnim ugovorom. Takav Ustav pretstavljao bi Vrhovni zakon slobo¬dne teritorije. Svi zakoni bi bili saglasni sa Ustavom, kako po formi, tako i po sadržini. Van toga ne smije postojati nikakvo ograničenje zakonodavne vlasti. Na osnovu Usta¬va i Zakona slobodna teritorija bi organizovala svoje sudstvo sastavljeno od tršćanskih građana i uređeno sho¬dno Ustavu i zakonima siobodne te¬ritorije. Realna unija između slobo¬dne teritorije i Jugoslavije ogledala bi se u naimenovanju guvernera slobodne teritorije od strane vlade FNRJ. Ovaj guverner bio bi čuvar međuna¬rodnog Statuta slobodne teritorij«. Sva vlast guvernera mogla bi se sve¬sti na dvije tačke, i to: Prvo, pravo inicijative kod nadlež¬nih tršćanskih vlasti, drugo, pravo veta na sve odluke tršćanskih vlasti za koje on nađe da vrijeđaju među¬narodni statut slobodne teritorije ili njen Ustav. Njegov je veto suspenzivan. U slučaju da nadležne tršćan-ske vlasti ne prihvate guvernerove prigovore, podnijete u strogo ograničenom roku, spor se iznosi pred Savjet bezbjednosti. Zaštita Savjeta bezbjednosti i među¬narodni položaj slobodne teritorije osigurani su u slijedećim instrukcijama; Prvo. Savjet bezbjednosti određivao bi visokog komesara, koji bi imao pravo veta na svaku odluku guvernera. U slučaju da guverner ne usvoji prigovore visokog komesara, stvar bi se odmah imala podnijeti na rješenje Savjetu bezbjednosti. Drugo, dijelovi tršćanskog prista¬ništa koji služe međunarodnom pro¬metu — ukoliko nisu namijenjeni lo¬kalnim potrebama samog Trsta ili potrebama Jugoslavije — obrazovali bi međunarodnu slobodnu luku Trsta koja bi bila podjednako pristupačna svim brodovima bez obzira na nacionaluost i kojom bi se upravljalo po specijalnom Statutu. Treće, slobodna teritorija i njeno more su neutralni i demilitarizovani i njeni građani ne podliježu vojnoj obavezi. Lokalno regrutovane policiske snage služile bi za održavanje javnog poretka. Na slobodnoj teri¬toriji bio bi samo jedan jugoslavenski vojni garnizon, čiji bi broj imao da se svede na snage neophodne za carinskog pojasa, željezničkim linijama i na morskoj obali. Svi Ujedinjeni narodi užvali bi na teritoriji Trsta jednak postupak. Klauzula najvećeg ovlaštenja primjenjivala bi se na sve Ujedinjene naroda. Međutim, s obzirom na svoj speci¬jalni geografski položaj, naročito ti¬jesne ekonomske veze sa Trstom Ju¬goslavija bi uživala slijedeće povla¬stice garantovane Statutom: Prvo, slobodna jugoslovenska zona u pristaništu Trstu bila bi pod isklju¬čivo jugoslovenskom jurisdikcijom a nezavisna od međuriarodne admini-stracije slobodne luke. Drugo, carinsko jedinstvo slobodne teritorje sa Jugoslavijom, koja carinskom unijom obezbjeđuje Trst srazmjerno carinskim prihodima cijele unije, dok je administracija unije povjerena Jugoslaviji. Treće, novčano jedinstvo slobodne teritorije i Jugoslavije, koje se prema izboru same vlade slobodne teritorije održava bilo u zajedničkoj monetarnoj jedinici bilo međusobno povezanim novčanim sistemom. Četvrto, zajednička željeznička u-prava povjerena jugoslovenskim državnim željeznicama.Peto, obalna plovidba bez ogradičnja između Jugoslovenskih i tali¬janskih voda za obje trgovačke ri-barske mornarice.Šesto pravo građana slobodne teritorije i Jugoslavije da se nastane, zaposle i vrše obrt na objema teritorijama. Sedmo, učesće Juguslav na ime reparacija prilikom likvidacije talijanskih i njemačkih plasmana na slobodnoj teritoriji.. Osmo, međunarodno pravo ribarenja u istarskim i tršćunskim vodama, kako za Jugoslaviju tako i za slobodnu teritoriju. Deveto, pravo prvenstva Jugoslavije na purudžbine i radove u velikim industriskim preduzecima Trsta, naročito u brodogradilištima. Deseto,.....NEČITKO Navešćemo samo nekoliko primjera; Prvo, ravnopravnost svih stanovnika bez obzira na pol, narodnost, jezik, rasu i religiju, naročito bi se moralo izrazili u principu da talijanski, slovenački ,i hrvatski jezik budu službeni i ravnopravni, da svaka narodnost ima podjednaka prava na kulturni razvitak kao i na ravnopravnost u pulitičkom životu. Drugu, u Usuvu ova ravnopravnost treba da bude zagarantuvana dvodomnim sisterimom, tj. poslaničkim domom. koji bi proporcionalno birale nacionalnosti, u koju bi ušao podjednak bruj preutavnika stanovnika koji govore talijanski jezik i onih koji govore dva jugoslovenska jezika. Treće, prava i osnovne slobode građana biće utvrđene Ustavom. Četvrto, treba utvrditi koja se lica imaju smatrati građanima slobodne teritorije i kojima se priznaje pravo glasa za donošenje prvog Ustava. Vlada FNRJ nastoji da to pravo bude priznato samo starosjediocimа Trsta, tj. licima koja su bila stalno naslanjena u Trstu na početku drugog Svjetskog rata i njihovim potomcima. Sto se tiče talijanskog državljanstva, koje ne daje pravo na glasanje za prvi Ustav, a takvo državljanstvo bi se moglo priznati licima koja su stalno nastanjena najmanje pet godina prije početka drugog Svjetskog rata, izuzimajući one Talijane koje je tamo doveo fašistički režim radi denacionalizacije Juliske Krajine i radi učvršćivanja fašizma. S druge strune treba priznati pravo da se na teritoriju vrate Jugoslaveni koji su bili nasilno otjerani ili su emigrirali. Peto, Pravila o izbornim operacijama i kontroli prilikom izbora za prvu Ustavotvornu skupštinu morala bi da budu tako određena da glavnu ulogu daju domorocima i da s druge strane osiguraju neposrednu kontrolu tih izbora koje bi vršile države najviše zauiteresovane sudbinom Trsta. Jugoslavija na čijoj se teritoriji Trst nalazi i Italija čijim jezikom govori većina tršćanskog stanovništva. Rezimirajući stanovište Jugoslavije htio bih da podvučem: Prvo. Jugostavija priznaje specijalni karakter tršćanske teniorije, ali pozvao da sam sobom upravlja. Drugo, Jugoslavija smatra da demokratske ustanove i načela moraju biti potpuno primjenjeni u teritorije Trsta. Treće, po svojim pravima i interesima kao i po svom geografskom položaju Trst je nerazlučno vezan za Jugoslaviju i stoga Statut mora obezbjedrti jedinstvo izmedu slobodne teritorje i Jugoslavije. To bi se jedinstvo moralo ogledati u priznanju prava Jugoslaviji da imenuje guvernera Trsta, da u poređenju sa ostalim narodima uživa izvjesne povlastice — prvenstveno ekonomske, koje bi u isto, vrijeme zadovoljavale potrebe samog grada Trsta. Taj izuzetni položaj Jugoslavije bio bi u potpunosti u saglasnosti sa principima međunardnog prava, koje baš danas favorizuje regionalne unije. Četvrtu, ppšto bi Trst služio u velikom međunarodnom prometu i pusto ima specijalni, nacionalni sastav Juguslavija je spremna da pod gore navedenim uslovimu pristane da teritorija bude stavljena pud zaštitu Savjeta bezbjednosti i da taj savjet bude ovkašten da na teritoriji vrši kuntrolu primjene međunarodnog Statuta slobodne teritorije imenujući svog visokog komesara koji bi pored kontrole imao i pravu suspenzivnog veta na odluke guvernera. Iznoseći ove zaključke jugustuvenska delegacija preuzima na sebe da preuzme svoj formalni i detaljan prijedlog Statuta Trsta zasnovun na gore izloženim principma. kao i prijedlog Pravila za privremeni Statut teritorije. Što se tiče statula slobodnog međunarodnog pristaništa Trsta, juguslovenska vlada je aprila 1946 godine podniijela formalan prijedlog. Vlada FNRJ smatra da taj prijedlug služi kao osnova za diskusju po tom pitanju. Razumije se da Jugoslavija, koja je podnijela ovaj prijedlog koji se zasniva na hipotezi njene potpune suverenosti nad tom teritorijem smatra sada da u taj prijedlog treba unijeti izvjesne izmjene. Naša delegacja biće slobodna da vam podnese prijedlog izrađen u tom duhu≪, ≫Završavajući izražavam uvjerenje da će vaša komisija pozvati jugoslovensku delegaciju na tijesnu saradnju u velikom poslu koji je pred nju stavljen i izjavljujem da je naša delegacija uvjek spremna da vam ptuži svoju pomoć≪.