Dopisnik Tanjuga javlja: Danas a 10 časova održala je sjednicu komisija za izradu Pravila procedure i organizaciju mirovne konferencije . Presjedak komisije Spak je predložio da se odmah uzme u razmatranje prijedlog Pravila procedure , koji je podnio Savjet ministara inostranih. Poslova. Medutim, jugoslovenski delegat Moša Pijade je predložio , da se prethodno održi opšta diskusija o pitanjima procedure , što je komisija usvojila. U opštoj diskusiji prvi se javio za riječ jugoslovenski delegat Moda Pijade , koji je zmeđu ostalog izjavio da je Jugoslavija zemija koja je od svih pretstavljenih zemalja najdirektnije zainteresovana u tri od pet mirovih ugovora, koji su na programu mirovne konferencije . On je dalje istakao da jugoslovenska delegacija u nečemu prihvata sugestije Savjeta ministara inostranih poslova u pogledu organizacije i procedure konferencije . Podvlačeći značaj pitanja koja se tiču Jugoslavije , kojima će odlučivali konferencija , Moša Pijade je istakao zainteresovanost Jugoslavije u pitanje mirovnog ugovora s Italijom . U daljem toku ovog govora Moše Pajade je konstatovao da na mirovnoj konferencije nije zastupljena NR Albanija , balkanska zemlja koja je pretrpjela neprijateljsku invazija na svom zemljištu i koja se hrabro borila za potpunu pobjedu nad fašitičkim neprijateljem . Jugoslovenska delegacija smatra za svoju dužnost i čast da predloži konferenciji da se NK Albaniji uputi poziv da učestvuje na mirovnoj konfereaciji kao ravnopravnom članu sa ostalim zemljama učesnicama. Moše Pijade se zatim osvrnuo na način glasanja , izjavijujući da jugoslovenska delegacija u načelu prihvata načelo dvotrećinske većine, ali u njemu ne vidi idealno rješenje , već jedino , mogućan način da mirovna konferencija postigne što veću saglasnost u svom radu. Moša Pijade je zatim pročitao izjavu jugoslovenske delegacije po pitanju sugestija o organizacija i pravilima procedura mirovne konferencije , koja glasi: Izjava jugoslovenske vlade o pravilima i proceduri mirovne konferencije „Jugoslovenska delegacija smatra i naglasava u prvom redu da je poslije tako dugog rada potpuno nemoguće uspostavili solidnu osnovu za trajan mir metodom sabiranja glasova i nadglasavanja . Ako mirovna konferencija hoće da postigne svoj cilj mora prije svega stremiti za tim, da po svim pitanjima postigne aglasnost savezničkih država koje su neposredno zainteresovane. Države koje su neposredno zainteresovane mogu svojim objektivnim rekomandacijama pomoći da se sporazum postigue u korist što čvršće baze budećeg mira. Samo najveća moguća saglasnost država koje učestvuju u mirovnoj konferenciji može biti sredstvo njenog uspjeha i może pretstavljati metod za uspostavljanje solidnog osnova trajnog mira među narodima. Diskusija o običnoj i dvotrećinskoj većini bila bi dakle unaprijed postavljena na pogrešam osnov. Konferenciji svakom slučaju ne moze biti u interesu pitanje kakva je većina odnosno manjina dovoljna za nadglasavanje , a s tim i za narušavanje osnovnog principa koji garantuje uspjeh mirovne konferencije , naime njene najveće moguće saglasnosti. Konferencija może i mora ići samo za pitanjem kakvom je procedurom moguće postići najveću saglasnost . U tom smislu i samo toliko ukoliko je teško postići potpunu saglasnost u idealnom značenju riječi i ukoliko je potrebno spriječiti da ne bi pojedini oponenti baš ovu saglasnost namjerno razbili, jugoslovenska delegacija se izjašnjava za dvotrećinsku većinu . Dvotrećinska većina neka dakle, pretstavlja sredstvo i metod, koji pomaže da idealni kriterij , naime potpuna saglasnost , ostane istinski težnja svih delegacija na konferenciji . Iz ovog pak istovremeno sljeduje da ni u kom slučaju nije moguće dozvoliti da se donose zaključci i preporuke običnom većinom, koja bi bila manja od dvije trećine. PRAVO SVAKOG NARODA NA SLOBODU I NEZAVISNOST NE SMIJE BITI DOVEDENO U PITANJE NIKAKVOM PROCEDUROM Jugoslovenska delegacija, rješena da svojom konstruktivnom saradnjom doprinese uspostavljanju mira i dobrim odnosima među narodima, odlučila je da se u načelu saglasi sa podnijetim sugestijama za organizacije i proceduru na ovoj konferenciji mira. Primajući iz tih razloga dvotrećinsku većinu, jugoslovenska delegacija ima da izloži specijalne rezerve. Po shvatanju jugoslovenske delegacije , ispostavljanje mira i obezbjeđenje mirnog međunarodnog režima mora se zasnivati na onim principima koji su u toku samog rata pretstavljali zajedničke i opšte priznate savezničke ciljeve rata i mira i koji su počev od Atlantske povelja bili baza svih međusavezničkih akata. Bitno načelo zajedničke saradničke borbe u ratu bilo je i ostalo pravo svakog naroda na sloboda i nezavisnost. To načelo pretstavljalo je u tuku rata univerzalni saveznički ideal. Za ostvarenje tog načela pale su ogrome žrtve savezničkih naroda. Za to načele borile su se i dali ogromne žrtve i narodi Jugoslavije . To načelo mora doći do punog izražaja i primjene i u ugovorima o miru koji su predmet rada ove konferencije . To osnovno načelo ne smije biti dovedeno u pitanje nikakvom procedurom kada je u pitanju etnički dio jednog savezničkog naroda, koji je bio pod neprijateljskom okupacijom . Jugoslovenska delegacija zato smatra kada se radi o tako bitnom načelu, naime o etničkim dijelovima jednog savezničkog naroda, koji su bili pod neprijateljskom dominacijom , da rješenja ne mogu donositi po principu većine i manjine, i ne samo na osnovu principa kvalifikovane večine. Kod takvih rješenja kao odlučujuće mjerilo mora doći do izražaja , putem kvalifikovane većine , isto tako i saglasnost onog saveznika o kojima se elničkim dijelovima radi. To je moralni princip koji kod ovog slučaja mora da bude postovalejn od svih. Jugoslavija je bila ona ugrožena zemlja koja je podnijela glavni teret rata izazvanog ratom fašisticke Italije , angažujući za vrijeme od dvije i po godine ogroman broj talijanskih divizija na svom borbenoma frontu . Jugoslovenski narodi su dali od svih Ujedinjenih naroda najveće žrtve u ljudstvu u borbi protiv ovog napadača. Pored toga ugovorom sa Italijom rješava se životnom opstanku i nacionalnoj slobodi onih etničkih dijelova naroda koji su i sami uzeli aktivnog i neposrednog ućešća u borbi za svoje oslobođenje od talijanske dominacije . Ni u jednom prostoru u toku ovog rata nije se dogodio slučaj da je narod u državnim granicama sila osovine aktivno učestvovala u borbi protiv napadača kao što je to slučaj sa narodom Juliske Krajine , koji se u toj borbi povezao sa borbom naroda Jugoslavije , a preko njih sa svim ostalim saveznicima. Zbog toga je jugoslovenska delegacija odlučila da podnese prijedlog (amandman) za konkretnu dopunu u gore pomenutim sugestijama organizacije i procedure, jer nekvalifikovana većina ne može zadovoljiti kada se radi o sudbini etničkih dijelova jednog savezničkog naroda, koji su bill pod neprijateljskom dominacijom . Ovo naročito vrijedi u slučaju kada je objektivno utvrđeno ili se uvijek može utvrditi da je u pitanju etnički narodni dio jednog saveznika . Zatim je uzeo riječ pretstavnik Holandije koji se izjavio protiv načela dvotrećinske većine i predložio da se usvoji metod proste većine u donošenju odluka konferencije. Pretstavnik britanskog dominiona Australije dr Evat , koji se odmah zatim javio za riječ , podržao je prijedlog pretstavnika Holandije. On je govorio o karakteru preporuka mirovne konferencije i njenom odnosu prema Savjetu ministara inostranih poslova, Pretendujući na stav branioca malih nacija , d-r Evat je kritikovao odluku moskovske konferencije o načinu donošenja mirovnih ugovora sa pet bivših satelita Njemačke , RIJEČ MOLOTOVA Poslije d-r Evata uzeo je riječ šef sovjetske delegacije Vjećeslav Molotov, koji je izjavio da će se naročito zadržati na govoru koji je održao jugoslovenski delegat . Molotov je istakao da se sada radi o pitanju procedure konferencije i njenih komisija . Izjavljujući da sada ne može da iznese sve primjere o načinu usvajanja procedure međunarodnih konferencija , Molotov je potsjetio na način usvajanja procedure na Versajskoj konferenci poslije prvog Svjetskog rata i na konferenciji Ujedinjenih naroda San Francisku . Na konferenciji u San Francisku, na primjer, nije mogao biti donijet ni nijedan amandman odlukama četiri velike sile bez dvotrećinske večine. Načelo dvotrećinske većine bilo je primjenjivano u toku cijele konferencije u San Francisku i doprinijelo je u velikoj mjeri dobrom napretku njenog rada. Molotov je zatim izjavio da je u toku diskusije izraženo stanovište da neće biti donijete nikakve preporuke , ako se primjeni načelo dvotrećinske većine. »Samo oni, koji se bave predviđanjima , nastavio je Molotov mogu da kažu takve stvari. Mi ne želimo ništa da pretskazujemo , ali ne vidimo zašto ne bi mogle da se donesu preporuke . Konferencija u San Francisku je pokazala da je uprkos načelu dvotrećinske većine veliki broj preporuka bio donijet. Ja vjerujem da će isto biti na Pariskoj konferenciji. Kada se govori o većini od dvije trećine ili većini od tri petine, iza ovog rezonovanja treba gledati vrlo precizan aritmetički račun. Molotov je zatim izrazio nadu da neće biti jedini koji će braniti odluku Savjeta ministara inostranih poslova, jer ona u širokim potezima izražava mišljenje koje su izrazila četiri ministra inostranih poslova . Osvrćući se na pitanje kvalifikovane ili obične večine , Molotov je izjavio da je teško nekoga ubijediti da je kvalifkovana većina manje značajna i manje vrijedna od, na primjer, obične većine , »Teško bi bilo dodao je on ma koga ubijediti da bi bilo bolje da se odluke donose sa 11 protiv 10 glasova nego sa 14 protiv 7 glasova dvotrećinskoj većini ... pravilom o običnoj većini . Jugoslovenska delegacija smatra da su mišljenja u ovom smislu rđav predznak za uspjeh naše konferencije. Ima nešto tragično u toj demokratiji kada se u ime malih naroda predlaže takva izmjena koja je potpuno očigledno protivna interesima malih nacija . Delegacija FNRJ , jedne države koja se rodila blagodareći svojoj borbi, bori se za interese malih nacija, a ubijeđena je da ne brani samo svoje interese nego i prave interese svih malih nacija kada podržava predloženo pravilo za pitanje o kome je riječ. Iskrenost je poglavito u interesu konferencije i opšteg mira. Mi ne vidimo zašto je potrebno govoriti o interesima malih država, kada se predlaže procedura koja može olakšati izvjesnoj velikoj sili da nametne izvjesnim malim zemljama mir, koji bi povrijedio bitne interese i čak integritet njihove etničke teritorije . Sam g. Evat priznaje da smatra vrlo vjerovatnim ono što smo mi predvidjeli samo kao jednu moguću opasnost. On je rekao da mi nećemo donijeti hikakve preporuke, da ćemo završiti naš rad praznih šaka, ako ne budemo imali pravilo o običnoj večini . Šta to znači ? Znači da on predvida vjerovatnost da jedan dio učesnika , dio koji ne bi postigao većinu od dvije trećine glasova, bude do te mjere nepomirljiv u odnosu na manjinu, koja bi obuhvatila skoro polovinu država da bi onemogućio donošenje ma i jedne odluke. A to je upravo ono što treba izbjeći . Potrebno je da male nacije, koje su doprinijele pobjedi , steknu mir koji će sačuvati načela nacionalne slobode i nezavisnosti. To je cilj za kojim ide jugoslovenski prijedlog , kojim se podržava i proširuje procedura koju je predložio Savjet ministara inostranih poslova, Poslije govora jugoslovenskog delegata Kidriča preisjedavajući je prekinuo sjednicu i zakazao slijedeće zasjedanje za sutra u 10 časova. On je predložio da se završetak ove današnje sjednice opšta diskusija smatra okončanom i pozvao delegate da se na sutrašnjem zasjedanju pređe na razmatranje prijedloga pravila procedure, koja je podnio Savjet ministara inostranih poslova .