Specijalni dopisnik Tanjuga javlja : Juče poslije podne na plenarnoj sjednici Mirovne konferencije , kojoj su prisustvovali Molotov, Berns, Atli i šefovi ostalih delegacija , održao je govor šef jugoslovenske delegacije i potpretsjednik Savezne vlade Edvard Kardelj . Pojavu šefa jugoslovenske delegacije na govorničkoj tribini prisutni su srdačno pozdravili . U svom govoru Edvard Kardelj je rekao: Gospodine pretsjedniče , gospodo delegatil Ovih dana oči miliona ljudi po čitavom svijetu upravijeni su ovamo, prema Parizu , u očekivanju da će na ovoj opštoj Mirovnoj konierenciji -odgovorni pretstavnici savezničkih i udruženih naroda donijeti zaključke koji će, pored onih koji će ovima slijediti , moći da budu čvrsta osnovica trajnog mira. Delegacija FNRJ izražava u prvom redu svoju zahvalnost herojskoj i mučeničkoj Francuskoj na gostoprimstvu , koje je u velikoj mjeri olakšalo rad konferencije . U isto vrijeme jugoslovenska delegacija pozdravlja u ime naroda Jugoslavije savezničke narode i njihove pretstavnike , okupljene ovdje oko ovako odgovornog zadatka, sa željom da bi međusobno razumijevanje pomogio napore svih nas u pravcu da ova konferencija što uspješnije ostvari svoj veliki cilj . Bilo je u novijoj istoriji mnogo ratova i mirovnih konferencija . Više tih konferencija istorija je osudila, jer su one postupile bilo slijepo, rukovođene isključivo mržnjom ili snagom pobjednika, bilo kratkovidno, polovično , ne uništavajući izvore iz kojih se rat vodio . Slične greške olakšale su rađanje nove agresija , novih ratova. Ugovori o miru, koje mi treba sada da izgradimo , ne bi trebali da ponove takve greške. Sutra će istorija ne milosrdno osvetiti svaki takav stav zauzet na ovoj konferenciji i ona ih neće suditi po tome u kakve su riječi bili zavijeni , nego po tome kakvo je bilo njihovo objektivno stvarno značenje, kakve su posljedice rađali. Mi bismo zaslužili najstrožiju osudu čovječanstva , ako ne bismo iskreno, bar u granicama koje pružaju ovi mirovni ugovori o kojima ćemo govoriti , zadali odlučan udarac agresiji i time uštedili budućim generacijama patnje i muke koje sobom donosi rat. PRAVIČNOST PREMA SVIM NARODIMA I ODLUČNOST KAD SE RADI O UNIŠTAVANJU IZVORA AGRESIJE Mi, Jugosloveni , mučki napadnuti od njemačko -talijanskih osvajača koji su zaveli režim okupacije , čije su masovne svireposti desetkovale naše stanovništvo pretvorili smo svoju zemlju u ratno poprište , gdje nije bilo razlike izmedu fronta i pozadine, izmedu boraca i neboraca, gdje su se sa puškom u ruci borile i majke i djevojke i djeca, gdje je neprijatelj opustošio čitave krajeve . I zato ni nikada nećemo zaboraviti šta je to agresija i rat. Mi bismo naravno suviše precjenjivali svoje snage, ako bismo rekli da se samom konferencijom mira mogu za sva vremena otstraniti ratovi . Naš je zadatak dovoljno velik i bez takvih iluzija . Ali ono što mi možemo ovdje postići i na što smo mi obavezni ovdje pred licem miliona žrtava , koje su dale svoje živote u uvjerenju da se bore za duboko pravednu stvar, na šta smo obavezni pred licem napretka čovječanstva i sreće pojedinaca to je naše nastojanje da, s jedne strane, budemo pravični i puni dobré volje prema narodima i ljudima bez obzira kojoj državi ili naciji pripadaju, ali da, s druge strane, budemo upravo i zbog toga do krajnosti odlučni kada se radi o uništavanju izvora agresije sa kojima smo do juče , ratovali , kada se radi o tome da do temelja porušimo čitavu zgradu koju je podiglo nasilje jučerašnjih agresora. Neki misle da su samo neki pojedinci iz vrhova jučerašnjih fašističkih napadačkih država krivi za ovaj rat. Ali konferencija ne bi mogla zadati ozbiljan udarac korjenima agresije i rata ako bi se postavila na takvo stanovište. Korjeni agresije idu mnogo dublje . Neću se upuštati u neke analize, ali je svima poznato da Hitlera i Musolinija nije uzdigao narod, nego u prvom redu banke, trustovi i kartelj i smatram neophodno da istaknem da je glavna manifestacija agresivnih tendencija prije i za vrijeme Hitlera bila neprekidno, više ili manje , nasilna tendencija za osvajanjem tuđih zemalja , za njihovim postepenim ekonomskim i političkim porobljavanjem , gaženjem slobode i nezavisnosti naroda, za širenjem ekonomske ekspanzije, za stva.ranjem vazalnih i poluvazalnih država, sa antidemokratskim režimima itd. JEDINI PRAVILNI PUT ZA OBEZBJEDENJE MIRA šta slijedi iz svega toga? Jugoslovenska delegacija smatra da iz toga slijedi kao glavno na ovoj konferenciji da ona treba da udari baš po ovoj osnovnoj manifestaciji agresije . Prema tome, ako ova konferencija zaista hoće da stvori čvrstu i trajnu bazu za mir među narodima, ona treba u prvom redu da do temelja sruši sve ostatke dominacije Njemačke , Italije i njihovi vazala nad dr gim narodima i da odlučno otstranjuje ne samo ostatke njihove dominacije u toku rata, nego i ostatke njihovih ranijih osvajača . Konferencija mora omogućiti narodima koji su bili raskomadani među raznim, do juče agresivnim, državama da se konačno ujedine i postanu slobodni. Ona treba da učini sve za obezbjeđenje mira na njihovim granicama. Konferencija treba dalje da ima u vidu da oslobođenje narodi treba da budu zaista slobodni od svakog ekonomskog i politickog pritiska s polja , od svakog miješanja u njihove unutrašnje poslove. Pored toga, zemljama preko kojih je prošao rat i neprijateljska okupacija sa svima, strahotama i r zaranjima treba obezbijediti odgovarajuću otštetu na račun agresora, jer ih je on opustošio , jer se one same neće moći izdići iz ruševina. Ovo je prema mišljenju jugoslovenske delegacije jedini pravilni put, ako se hoće da konferencija bude uspješna. Samo time će agresija biti pravedno kažnjena . POSTUPAK KOJI BI SAMO POTHRANIO SILE AGRESIJE Neki predlažu drugi, po mišljenju jugoslovenske delegacije , vrlo pogrešan i opasan metod. Oni odbacuju objektivne kriterijume i predlažu da se rukovodimo isključivo činjenicom kakav je udio u ratu imala pojedina agresorska država. Polazeći sa tog stanovišta, neki na pr. traže popustljive zaključke prema Italiji , što praktički treba da se ogleda u davanju Italiji jednog dijela Juliske Krajine. Jugoslovenska delegacija je takođe mišljenja da pri sklapanju mira treba voditi računa o udjelu pojedine agresorske države u ratu. Šta više , ona želi i nastojaće sa svoje strane da mirovni ugovori tim državama što prije omoguće normalan život i obnovu, a da narodu i pojedincima obezbijede njihova nacionalna i demokratska prava. Ali , ako se radi o popustljivosti , onda ona ima mjesta i treba da ima mjesta samo u okviru prava i pravednih zahtjeva tih država i naroda, a niukom slučaju ne može biti riječi o popustljivosti prema agresivnim i osvajačkim zahtjevima na račun drugih naroda. Jugoslovenska delegacija smatra da ne može biti nikakve popustljivosti prema agresivnom imperijalizmu. Jugoslovenska delegacija se slaže sa onim govornicima koji kažu da treba pokazivati dobru volju u odnosu prema narodima jučerašnjih agresivnih zemalja da bi im se dala mogućnost demokratskog preporoda. Ali ta dobra volja mora da se odnosi na demokratska i prirodna prava čovjeka i naroda i ne treba da se manifestuje u tome da se jučerašnjem neprijatelju popušta tamo gdje je on vršio još vršo nasilje nad drugim narodima. Dobra volja mora biti upravljena na to da se širokim narodnim masama u dojučerašnjim agresorskim zemljama omogući normalan život i sva moguća lična sreća i napredak, kao i poštovanje njihovih nacionalnih prava da sami odlučuju u svojoj zemiji . Bilo bi potpuno nepravilno smatrati da je moguće udobrovoljiti i privesti jučerašnje agresorske zemije na put mira i demokratske saradnje . Na taj način što bi im se ostavio dio ranije nepravedno dobijenog plijena , kao što su na pr. tuđe nacionalne teritorije. Takvo postupanje pothranilo bi sile agresije i potvrdilo u njima uvjerenje da sila može biti uspješno sredstvo jedne osvajačke politike . Prvi uslov mira jeste da agresor i osvajač napusti teritorije koje je nepravedno osvojio i da se povuče u svoje etničke granice . Ako ova konferencija ne bude postigla to, onda ona neće ubijediti snage agresija da je pravo jaće od sile, neće spriječiti ponavljanje agresije. Takvo je gledište jugoslovenske delegacije o načelima koja treba da budu prije svega u osnovi rada ove konferencije. FRANCUSKA LINIJA ZNACI NEGACIJU ONOG OSNOVNOG ZA ŠTO SU SE BORILI NAŠI NARODI U SVEOPŠTOJ BORBI PROTIV FAŠIZMA Treba odati priznanje ministrima inostranih poslova SAD, Sovjetskog Saveza, Engleske i Francuske, koji su obavili težak, ali značajan posao u pripremanju mirovnih ugovora. Na mnogim područjima oni su donijeli prijedloge koji su objektivni i pravedni te zaista mogu biti osnov jednog čvrstog mira. Ali nisu svi za kijučci takve prirode . Među njima ima i takvih koji su u suprotnosti sa, načelima o kojima sam gore govorio. Jugoslovenska delegacija ističe ovo kao pitanje načelne važnosti i kao pitanje koje zadire neposredno u nacionalna prava Jugoslavije . Po našem mišijenju , takvi zakijučci mogli su da se pojave u prvom redu zbog toga što se nije uvijek i kod svih savezničkih država vodilo dovoljno računa o pravima i interesima nekih malih i srednjih savezničkih naroda i država. Bilo bi veliko zlo za konferenciju , ako bi subjektivni interesi pojedinih savezničkih država počeli da potiskuju objektivna mjerila. Razumije se da pod takvim uslovima pravedan mir ne bi bilo moguće postići. U pogledu jugoslovensko-talijanske granice, na primjer , prijedlog mirovnog ugovora sa Italijom , koji je podnio Savjet ministara inostranih poslova, bazira se uglavnom na tzv. francuskoj liniji . Francuska linija pomjerila je etničku liniju takozvanom etničkom ravnotežom. Francuska linija znači negaciju onog osnovnog za što su se borili naši narodi u sveopštoj borbi protiv fašizma, agresije i imperijalističkog ugnjetavanja , Francuska linija oduzima slovenačkom i hrvatskom narodu mogućnost da budu ujedinjeni u svojim nacionalnim državama u okviru FNRJ i prepušta znatne njihove dijelove ponovnom ugnjetavanju od strane talijanskog imperijalizma . Prijedlog mirovnog ugovora je odrezao Trst od njegovog jugoslovenskog zaleđa. Oduzimajući Jugoslaviji Trst prijedlog mirovnog ugovora pravi još dalje nepravde. On stvara koridor izmedu Trsta i Italije koji oduzima Jugoslaviji etnički potpuno čistu slovenačku teritoriju . On oduzima dalje Jugoslaviji znatan dio Istre, gdje takode u većini živi jugoslovenski živalj . Tako stoji stvar u etničkoteritorijalnom pogledu. U ekonomskom poglede prijedlog mirovnog ugovora ne daje Jugoslaviji nikakvih garantija da će joj biti nadoknađen bar kako-tako razuman dio ogromne štete koju su, talijanski fašizam i imperijalizam prouzrokovali za vrijeme rata, kada su dvije i po godine držali pod okupacijom. jednu trećinu Jugoslavije . Sve to je utoliko teže razumjeti kada se zna da je Jugoslavija samo u ratu sa Italijom izgubila preko 400.000 mrtvih. Jasno je da takve uslove ne može prihvatiti zemlja koja je dala takve žrtve u borbi protiv fašističkih osvajača. JUGOSLAVIJA IMA JEDAN JEDINI CILJ DA POSTIGNE PRAVEDAN SPORAZUM SA SVOJIM SAVEZNICIMA U POGLEDU MIRA SA ITALIJOM Bez obzira na svoj pretežno konsultivni značaj , ova konferencija može mnogo doprinijeti većoj ulozi i stazi objektivnih momenata protiv preovlađivanja subjektivnih mjerila pripremanju mirovnih ugovora. Pod uslovom da će na ovoj konferenciji preovladavati iskrena želja da se nađe dobar sporazum sa onim savezničkim državama, savezničkim zemljama koje su neposredno zainteresovane u pojedinim tačkama mirovnih ugovora , pod uslovom da se stvari na ovoj konferenciji neće rješavati formalno, prostim glasanjem - a to bi se ponekad moglo pokazati kao prosto nametanje neposredno zainteresovanim zemljama uslova koje one ne mogu prihvatiti i najzad, pod uslovom da će sve delegacije imati otvorene uši i srca za stvarno objektivne argumente pod tim uslovima ja ne sumnjam da ova konferencija može imati značajan udio u konačnoj formulaciji mirovnih ugovora , koji bi u najvećoj mogućoj mjeri bili pravedni prema svima, Baš iz tih razloga Jugoslavija ne može smatrati pravilno da se bez njene saglasnosti rješava o njenom sopstvenom narodu o teritoriji koja je oslobođena , sopstvenim snagama Jugoslavije i njenih naroda, koji tamo žive, kao i drugim gorućim pitanjima u vezi sa mirovnim ugovorom sa Italijom. Jugoslavija je daleko od pomisli i ne želi da nameće svoju volju . Ona je to dokazala svima svojim dosadašnjim postupcima i zato jugoslovenska delegacija i danas izjavljuje da je njen jedini cilj postići pravedan sporazum sa svojim saveznicima i ratu u pogledu mira sa Italijom . U tom smislu jugoslovenska delegacija smatra da bi glavni zadatak ove konferencije bio taj da omogući najpunije pretresanje argumenata zainteresovanih savezničkih država u cilju da se postigne saglasnost sa tim neposredno zainteresovanim državama. Samo pod takvim uslovima mogle bi rekomandacije ove konferencije imati realnu vrijednost pri stvaranju mirovinih ugovora. Jugoslovenska vlada i svi jugoslovenski narodi smatraju da su dužni zauzeti takav stav pred licem milion i sedam stotina hiljada mrtvih sinova i kćeri naše zemlje, koje je Jugoslavija izgubila u ratu protiv osovine Berlin-Rim. U borbi sa neprijateljem njeni su borci padali sa čvrstom voljom da se bore za konačno oslobođenje svih svojih naroda, a to znači za principe koje su u svojim deklaracijama proglasile velike sile za vrijeme rata. U tom smislu još jedanput toplo izražavam želje jugoslovenske delegacije da ova konferencija uspješno obavi svoj posao. To će biti još jedna velika odlučujuća pobjeda savezničkih naroda, pobjeda mira i saradnje medu narodima, nad ostacima agresije, koji nastoje da unesu razdor među snage koje su odbranile svijet od fašističkog varvarstva.