Drugovi i drugarice! Omladinci i omladinke! Želim najprije da vas najsrdačnije pozdravim i u ime svoje i u ime vlade kojoj stojim na čelu. Želim tom prilikom ovdje da vama i preko vas izrazim duboku zahvalnost čitavoj omladini Jugoslavije, omladini svih naroda Jugoslavije za njen dosadašnji požrtvovani rad, za njen silni radni polet kao i za njenu požrtvovanost u prošlom ratu. Vaš Drugi kongres, održan u Drvaru, održan je pod malo drukčijim uslovima. Ja sam bio na njemu. Na taj Kongres došli smo noću, jer je po danu vrebala avijacija na nas. Vi ste održali vaš Kongres u razvalinama koje su nosile tragove ogorčenih borbi, u žarištu ustanka, koji je buknuo u Drvaru još 1941 godine. Ja sam na tom Kongresu gledao omladince i omladinke koji su oružjem sebi krčili put iz najudaljenijih krajeva lijepe zemlje Jugoslavije da bi došli na taj Kongres, da bi položili računa o svome radu i svojoj borbi i da bi udarili smjernice svog budućeg rada. U ono vrijeme bile su jasno ocrtane konture bliske pobjede, ali mi smo se i u to vrijeme nalaziti u fašističkoj tvrđavi vodeći borbu na život i smrt i napad na Drvar - njemački desant najbolje je dokazao koliko smo mi bili dojadili njemačkom osvajaču i koliko smo bili dozlogrdili porobljivačima naše zemlje. Iako nisu bili više uvjereni u svoju pobjedu, htjeli su se osvetiti, htjeli su nanijeti što više štete, htjeli su pred svoj konačni poraz da spriječe oživotvorenje rezultata te borbe, odnosno ostvarenje tekovina za koje su se najbolji sinovi naroda Jugoslavije borili, da omoguće barem pobjedu svojih saradnika, da se ponovo dočepaju vlasti kao nagrade za njihovu izdaju. Ja sam slušao tada izvještaj naših omladinaca. Meni su rezultati rada omladine bili vrlo dobro poznati, jer sam ga pratio u stopu i iz toga rada vidio da je omladina bezgranično odana našoj borbi. Vidio sam kako su naši omladinci sa ponosom izlagali svoje rezultate u ovoj teškoj i krvavoj borbi. Već tada na tom Kongresu omladinci su polagali računa o svome napornom i samoprijegornom radu u pozadini da bi stvorili uslove i mogućnosti za borbu na frontu. Na tom Kongresu davane su i zastave najboljim omladincima iz pozadine i u Armiji. Gledajući tu omladinu koja je došla sa oružjem u rukama, krčeći sebi put na Kongres, bio sam isto tako uvjeren da ćemo mi poslije pobjede na bojnom polju lako izvojevati drugu pobjedu, to jest izgraditi našu zemlju i podići je iz ruševina (buran aplauz). DŽINOVSKI DOPRINOS OMLADINE ZA IZGRADNJU NAŠE ZEMLJE Rezultati vašeg rada u toku ove godine danas su veliki. Ako uzmemo okruglu cifru od pet miliona radnih dana, a najmanje toliko je naša omladina osim vojske dala, onda vidimo kakav je džinovski doprinos dala omladina za izgradnju naše zemlje. Ja bih htio podvući još samo ulogu omladine u vojsci, koja još nosi oružje stojeći na straži naših velikih tekovina, koje su izvojevane u prošloj teškoj borbi. I ti omladinci, koje ste gledali 9 maja na ulicama Beograda. Zagreba i ostalih naših gradova, a koji su odlično savladali tehniku i vojnu vještinu, ne samo da su kroz godinu dana usavršili sebe vojnički, nego su dali mnogo svog doprinosa u izgradnji naše zemlje. Naša omladina u Armiji dala je oko jedan i po milion radnih dana. Narodi koji imaju takvu omladinu ne treba da se boje za svoju budućnost! (oduševljeni aplauz i uzvici: Tako je!) Razumije se pred nama stoje još veliki i teški zadaci. Mi ih ne skrivamo, mi nismo nikada obmanjivali i potcjenjivali sve te teškoće. Mnogo je bolje biti svjestan tih teškoća i spremiti se da ih savladaš! (buran aplauz). Mi smo izvojevali vojničku pobjedu, slavnu pobjedu, vodili smo slavne bitke i pokazali heroizam u kome su se natjecali svi naši narodi, heroizam koji će ući u istoriju i koga će spominjati i ponositi se njime naša buduća pokoljenja. ČVRSTO STOJI DANAS FNRJ! Mi smo izvojevali i političku pobjedu. Čvrsto stoji danas FNRJ! (burno oduševljenje i usklici: Živila! Ura!) Jaki su temelji na kojima počiva naša država (aplauz). U toku posljednjih mjeseci izvršen je veliki unutrašnji politički i privredni preobražaj naše zemlje, učvršćene su tekovine naše teške borbe, likvidirana je monarhija (buran aplauz i uzvici: Dolje!) Likvidirano je sve ono što je monarhija vukla za sobom - reakcija (uzvici: Dolje!) Stvoreni su novi temelji naše nove države, temelji koji počivaju na novom društvenom unutrašnjem uređenju. Donijet je Ustav na koji može biti ponosan svaki građanin naše zemlje. (Oduševljeni apulauz i uzvici: Tako je!) Vi poznajete taj Ustav. Vi svi znate šta u njemu stoji. U njemu je kondenzirano sve ono što su naši narodi odavno još prije ovog rata želili, a to je nova Jugoslavija, zajednica ravnopravnih naroda, socijalno i politički preobražena, za koja su naši narodi ginuli. A oni koji to nisu želili ti nisu ni vrijedili da se spominju, jer ih vrlo malo ima (oduševljen i dugotrajni aplauz). Omladini Jugoslavije su data puna prava u tome Ustavu. Drukčije ne može ni da bude, jer je omladina ta na kojoj stoji budućnost, jer je omladina ta koja treba da gradi bolju i sretniju budućnost svih naših naroda (oduševljeni i dugotrajni aplauz). NAŠ NAJGLAVNIJI ZADATAK Ja bih htio i moram da se izvinim što ću ipak na ovom svečanom trenutku otvaranja vašeg Kongresa morati da dodirnem neke stvari, koje je potrebno da znamo. Hoću da kažem da je jedan od najglavnijih, ne samo od najglavnijih, nego i najglavniji zadatak - naše privredno pitanje u Jugoslaviji, podizanje naše privrede na viši stepen, a to znači stvaranje temelja, i uslova za buduće blagostanje, to znači savlađivanje osnovnih teškoća, a sve drugo je lako. Razumije se da ta privredna pitanja iziskuju veliku umjetnost i upornost i trud da se tako izrazim, da bi se savladala. Mi smo u toku ove godine radili gdjegod smo što stigli. Nismo sve radili planski, pa ipak smo mnogo izgradili, tako da mnogi preko naših granica ne vjeruju dok ne vide svojim očima, kad putuju kroz našu Jugoslaviju. Od Makedonije do sjevernih granica podignuti su mostovi, uspostavljene željezničke pruge (buran i dugotrajan aplauz). Mi smo osposobili i priličan dio naših fabrika, koje su bile razrušene. Nijemac je htio da ih sve uništi prilikom svoga bježanja. Nešto smo mi porušili da bismo onemogućili neprijatelju da crpi snagu za pobjedu nad nama, jer smo se mi borili protiv neprijatelja na život i smrt (buran aplauz). Ništa zato, što smo mi morali u borbi nešto i rušiti. Ali mi znamo i graditi (oduševljeni aplauz). Ja neću da nabrajam što smo mi sve napravili u toku ove godine, ja mogu da kažem da svaki građanin ove naše zemlje može da bude ponosan na ono, što smo mi skoro iz ničega učinili. (Buran aplauz). Ali, ja hoću ovdje da podvučem da je to još sve malo i da mi ne možemo biti zadovoljni samo time, što smo dosada postigli. Mi treba da izgradimo mnogo više u toku slijedeće godine, nego što smo postigli u toku prošle godine. (Oduševljeni i složni uzivici: Tako je! Dugi aplauz i skandiranje: Hoćemo! Hoćemo!) PRVU POMOĆ DOBILI SMO IZ SSSR-a Ja sam 1 maja gledao na ulicama Beograda ne vojnički defile, nego manifestacije naroda. Bilo je tu i seljaka i građana i radnika i narodne inteligencije. Ja sam gledao povorku prošle godine u mjesecu oktobru i gledao sada i ja sam utvrdio ogromnu razliku, ne u raspoloženju, jer je ono izrazito i rječito, iz koga se vidi odraz onoga stvaralačkog entuziazma, nego sam vidio da je narod već odjeven, iako još mnogo toga treba. Ja imam prilike da dobijem iz svih krajeva naše zemlje po neku žalbu, po neki pozdrav i po neku kritiku, ali ne onu zlonamjernu nego dobronamjernu kritiku. Ali jedno što dobijem iz svih krajeva, to je da svaki podvlači i priznaje velike uspjehe, koje imamo sada. U najtežim danima po svršetku rata mi smo uspjeli spriječiti da niti jedan građanin Jugoslavije ne umre od gladi. (Oduševljen aplauz i povici: Tako je!) Razumije se trebalo je za to učiniti nadčovječanske napore. Mnogima možda nije poznato šta se tu sve moralo raditi. Mi smo se trudili da prebacujemo hranu sa jednoga kraja na drugi. Davali smo vojsku i vojna vozila u tu svrhu. Činili smo sve napore da Bosna, Dalmacija i Crna Gora, koje su pretrpjele i elementarne nesreće, jer je bila suša, u prošloj godini dobiju hljeb i mogu reći da smo u tome uspjeli. Ljudi u tim krajevima imali su poneki put i bijelog hljeba umjesto kukuruza. Razumije se ml smo imali pomoći od naših saveznika i od UNRRA-e, imali smo pomoć, jer su pretstavnici tih zemalja shvatili da i je ovakva zemlja, kao što je Jugoslavija, koja nije štedila svoju krv i ni živote svojih građana, zaslužila da se njenim građanima pomogne i ja sam nekoliko puta podvukao da smo mi njima zahvalni. Ali je prva pomoć, koja nam je stigla bila pomoć od našeg bratskog Sovjetskog Saveza (buran aplauz i poklici Sovjetskom Savezu). PLANSKA IZGRADNJA NAŠE ZEMLJE Ja sam spomenuo pitanje naše privrede i hoću da kažem ovdje da se kod nas sprema da planski podignemo našu zemlju. Razumije se, mi ne možemo govoriti o nekom džinovskom planu nego o planu koji možemo izvršiti. Mi ćemo ostvariti dakle planove, koji su u skladu sa našim materijalnim i finansiskim mogućnostima, a i u skladu sa radnim i stvaralačkim poletom, koji vlada u našem narodu (buran aplauz). Preduslovi za snažni napredak u podizanju naše privrede stvoreni su i sada već možemo lakše da krenemo naprijed. Evo, ovih dana počela se graditi pruga, čiju su izgradnju uzeli na sebe omladinci (aplauz). Preko 90 km pruge grade omladinci i to pruge koja će voziti ugalj iz Bosne u Vojvodinu, a hljeb iz Vojvodine u Bosnu. To je pruga od velikog ekonomsokg značaja i ja vjerujem da će naši omladinci, izgraditi tu prugu (uzvici: Hoće! Hoće!) Mi se spremamo i već planiramo nekoliko krupnih objekata. Jedan koji ja smatram od vrlo važnih objekata za našu privredu jeste autostrada Beograd-Zagreb (buran aplauz). Moram da kažem da se često stidim kada nam dođu stranci ili kad sami putujemo u inostranstvo i vidimo u drugim zemljama asfaltirane i betonirane ceste, a ovdje skačemo po tim našim rupama i uništavamo vozila. I to je riješena stvar. Sredstva imamo, izrade planova su skoro svršene i gradnja ima da se otpočne skoro u najkraćem vremenu. Mi imamo namjeru izvršiti elektrifikaciju naše zemlje. Mi imamo ogromna bogatstva u vodenoj energiji u našoj zemlji. Neke naše centrale, koje su bile prije započete već su izgrađene, doći će u gradnju još više centrala kad za to budemo imali potrebna sredstva. Istina, postoji ogroman entuzijazam za stvaranje i rad, ali ja ne mislim da će sve badava da se stvara, jer treba narodu i zarade i ne bih dozvolio da tjeramo omladinu da se napreže, na štetu svoga vaspitanja, do fizičkog iscrpljenja, ako imamo mogućnosti da platimo radnu snagu i ako ćemo je imati dovoljno. Naša omladina pored toga što će raditi ima i drugih zadataka i mi ćemo da se brinemo o njenom kulturnom i stručnom vaspitanju. Mi nesmijemo tražiti od vas da zanemarite ono što je bitno, mi ne tražimo od vas da se ne možete vaspitavati da bi mogli kopati. Vi imate da vršite te privredne zadatke, ali imate i da se usavršavate. Mi treba da podignemo na viši stepen znanja kulturu građana FNRJ. Mi moramo ostvariti naučne institute, moramo omogućavati da se vaspitaju i stvaraju kadrovi, koji shvataju duh našega vremena, za koje stare norme nisu zaprijeka, da preduzimaju i najsmjelije poduhvate u našim privrednim pitanjima. Stare norme nam izgleda smetaju, ja vjerujem da će omladina odbaciti stare norme i stvoriti nove norme. Eto, drugovi i drugarice, neću da vam nabrajam kakvi su sve zadaci kod vas, koje vi vrlo dobro ispunjavate, jer sam uvjeren da ćete vi u svakom konkretnom slučaju ispuniti ono što budemo od vas tražili (burno odobravanje i jednodušni povici: Hoćemo! Hoćemo!) Nećemo ništa popustiti u svojim pravednim zahtjevima (Nastavak s prve strane) Htio bih nekoliko riječi da kažem o nekim pitanjima koja bole sada svakog našeg građanina. Tu je na prvom mjestu pitanje naše Istre (svi prisutni ustaju sa svojih mjesta, nastaje burni i dugotrajni aplauz: Istra je naša, Živila Titova Istra!). Drugovi i drugarice, kada smo mi vodili borbu za oslobođenje naše zemlje mi nikada nismo pustili iz vida da treba da oslobodimo našu braću, koja su van naše zemlje. Mi smo taj svoj zadatak i izvršili, i to časno ga izvršili. Izvršili tim lakše, jer je i narod u Istri i Slovenačkom Primorju dao sve od sebe, borio se, da bi se oslobodio, da ba stupio u zajednicu sа svojom braćom u Jugoslaviji (burno odobravanje i povici: tako je!). Ali mi već godinu dana muku mučimo da to svoje pravo definitivno i formalno postignemo. Neki naši saveznici osporavaju nam pravo na to. Oni time osporavaju pravo onom narodu, - tamo, koji kaže da hoće u zajednici sa Jugoslavijom i da ima pravo da bude u Jugoslaviji. Oni imaju neke druge kombinacije. Vi znate, tamo je bila saveznička komisija, koja je ispitivala etnički karakter Juliske Krajine. Ona je podnijela izvještaje i na osnovu tih izvještaja došlo je do razgovora u Parizu između 4 velike sile. Ničemu ti razgovori dosad nisu doveli, jer smo mi kazali: nećemo ništa popustiti u svojim prvobitnim zahtjevima, koji su najpravedniji (jednodušno burno odobravanje i povici: Hoćemo, hoćemo!). Mi smo čvrsto ostali kod svojih zahtjeva i imamo uza se nepokolebivog branioca naših prava - Sovjetski Savez (svi prisutni ustaju sa svojih mjesta i jednodušno kliču: živio Sovjetski Savez i skandiraju Staljin - Tito!, burni i dugotrajni aplauz), čiji pretstavnik Molotov odlučno kao - da je neko od nas tamo, brani naše pravo, brani zato jer jo duboko uvjeren da je to pravedna stvar, koju brani (burni i dugotrajni aplauz). Bile su razne kombinacije. Ja sam dobio jednu kartu tih kombinacija. Na toj karti bilo je sve isprecrtano tamo i amo, da nisam znao koje je koja linija, te Vilsonova, te neke druge, Morganova, američka, engleska, francuska i đavo bi je znao koja sve ne. Ali ostaje jedno: kad gledaš sve to onda te nešto stegne oko srca i pitaš se zašto to sve, zašto se toliko naprežu da nam otrgnu komad tijela, da ponovo predaju naš živalj pod tuđi jaram? Pitaš se zašto baš naša herojska zemlja mora da bude tako nepravedno kažnjena a dala je toliko žrtava za opštu stvar saveznika? Mi smo postavili pred konferenciju velikih sila naš zahtjev na osnovu etničnih, ekonomskih, geografskih i strateških razloga. Kasnije je bilo usvojeno da se samo etnički momenti uzimaju u obzir i mi smo pristali na to. Kada bi se uzela u obzir i takozvana Atlantska Povelja, onda bi se vidjelo da bez razlike na nacionalnost i ogromna većina Talijana i Hrvata i Slovenaca, hoće u novu Jugoslaviju (burno i dugotrajno odobravanje i povici: tako je!). Ali, oni ne daju da se to uzme u obzir, nego samo etnički momenat. Ja vas pitam: kakav etnički karakter ima recimo za Englesku Afrika, gdje žive razni narodi, samo ne engleski? (u dvorani se prolama buran smijeh i jednodušno odobravanje). Ja vas pitam: kakvi su etnički momenti Amerike u Tihom Okeanu, gdje žive Japanci, te Malajci? (burno, i dugotrajno odobravanje). Oni imaju pravo da vladaju nad drugim narodima, a mi nemano pravo da spasimo svoju braću. Oni se brinu za sudbinu Talijana, koji žele da dođu u Jugoslaviju, a ne brinu za sudbinu Slovena i Talijana, koji neće u Italiju. Ne vjerujem ja u iskrenost toga etničkog principa u ovom konkretnom slučaju (burno odobravanje). Nisu tu etnički principi po srijedi, već nešto drugo. Ako uzmete i liniju, koju predlaže Bido, koja ide pojasom uz more i odvaja skroz Pulu i sve ostale gradove - kako će živjeti ti gradovi bez pozadine? Kakvi su to etnički momenti?! Ne, to su samo strateški momenti, ali opet na štetu naše zemlje (jednodušni povici: Tako je!). Kada se radi o strateškom momentu, onda smo mi ti koji imamo prava na to, da to postavimo. Mi smo bili napadnuti od te strane. Mi imamo pravo da postavimo taj strateški princip i niko drugi. Ne možemo se složiti sa takvim postavljanjem stvari, kako se postavlja sa izvjesnih strana. Mi smo uvjereni da ogromna većina naroda Engleske i Amerike ne misli tako kao što misle neki ljudi tamo, koji hoće da nas ponovo kazne zato što smo se borili na strani saveznika (buran aplauz). Na kraju jod jedanput naglašavam da mi ne možemo ni u cjelini ni djlimično kod tih naših zahtjeva popustiti, jer smo mi u pravu u svakom pogledu. Jugoslavija poslije svih žrtava traži najmanje od svih zapadnih zemalja, ona traži samo što je njeno. Istra, Trst i Slovenačko Primorje - to je naš zahtjev. Trst je od bitne važnosti za našu zemlju. Mi ćemo kod toga ostati (buran aplauz). Eto, drugovi i drugarice, tako stoji stvar. Ali ja vam mogu ovdje samo jedno reći: Mi ćemo braniti i uvijek braniti ta naša prava (složan odziv – Hoćemo!). Neću da ulazim u detalje. Mogu poručiti preko delegata koji su ovdje našoj braći u Istri bili oni Slovenci, Hrvati ili Talijani, da ćemo čuvati i braniti njihove interese i nastojati da se izvrše njihove želje da budu priključeni Jugoslaviji i uključe se u novi život, koji daje mogućnosti svakom građaninu ove zemlje ma koje on bio nacionalnosti da se može svestrano razvijati (burni dugotrajni aplauz. Gromki poklici: Živila Titova Jugoslavija!). MI STVARAMO NOVO ŽARIŠTE MIRA - A NE ŽARIŠTE RATOVA Drugovi i drugarice, ja bih na koncu još htio da kažem nekoliko riječi o našim odnosima sa našim bratskim savezničkim zemljama, jer vas sigurno interesuje. Vi znate da smo рrekjuče zaključili pakt o uzajamnoj pomoći i prijateljstvu sa bratskom Čehoslovačkom. Prije toga smo zaključili ugovor sa Poljskom, a prošle godine sa Sovjetskim Savezom (dugotrajan aplauz i oduševljeni povici: Živio Sovjetski Savezi). Mi idemo svojim putem, ma kako se tamo rješavalo i riješilo. Mi idemo svojim putem stvaranja čvrstog i nerazrušivog prijateljstva, saradnje između slovenskih naroda, jer u tome jeste zaloga i garancija da će se lakše doći do mira u svijetu, da će bita sačuvan mir, a suzbijeni svi pokušaji reakcionara koji sada ponovo iskorišćavaju fašističke elemente da unose među narode smutnju i nered. Mi smo stvorili te ugovore ne da time prijetimo, nego da osiguramo našu budućnost, da osiguramo da naša zemlja nikada viče ne doživi sudbinu, koju je doživjela u prošlosti, a to isto važi i za zemlje sa kojima smo zaključili ugovor. Naš savez i naša saradnja sa Sovjetskim Savezom, donosi nam ogromne koristi. Naša saradnja sa ostalim slovenskim zemljama mnogo nam omogućava da lakše izgradimo našu zemlju. Saradnja između balkanskih zemalja, između Albanije i Jugoslavije, Bugarske i Jugoslavije, Rumunije i Jugoslavije, daje nam mogućnost da mirno gledamo u budućnost. Mi ćemo i dalje produbljivati te odnose. Mi stvaramo jedno novo žarište mira а ne žarište ratova, kao što je nekada bilo (oduševljeni aplauz). Naš narod neće tuđe, ali naš narod je ponosan i ne daje svoje (dugotrajan aplauz). Drugovi i drugarice, ja bih htio da završim time što ću pozvati sve vas da i u buduće kao i dosada zadržite onaj elan, onaj entuziazam - neću da kažem samo radni nego stvaralački entuziazam - da ga zadržite i razvijete da bi smo što prije izgradili našu zemlju (složan odziv: Hoćemo!). Oni pojedinci ili kojekakve grupice, koje sanjaju o nekakvim promjenama ne mogu nikoga više da ometu. Ja se samo čudim kako mogu i oni sami da vjeruju u to. Čvrsto stoji naša nova FNRJ (burnu aplauz) srećna domovina sadašnjih i budućih naših pokoljenja. Da živi nova FNRJ, da živi naša herojska omladina! (svi prisutni ustaju i uz buran i dugotrajan aplauz oduševljeno kliču: Heroj Tito!). Pretsjednik Narodnog sabora Hrvatske Vladimir Nazor prilazi maršalu Titu i čestita mu dok se dvoranom prolamaju uzvici i odobravanje: živio naš vođa drug Tito! Živilo bratstvo i jedinstvo svih slovenskih naroda!