Dopisnik Tanjuga javlja : Prilikom intervjua sa dopisnikom »Njujork herald tribjuna« ministar Savezne vlade FNRJ i član jugoslovenske delegacije Boris Kidrić , je dao izjavu o stavu Jugoslavije u pogledu talijanskih reparacija u kojoj je između ostalog rekao: »Nacrt mirovnog ugovora s Italijom koji je izradio Savjet četvorice ministara inostranih poslova prepušta Mirovnoj konferenciji da riješi pitanje reparacionih zahtjeva Jugoslavije , Francuske , Grčke , Albanije , do Etiopije. Kada govorimo o jugoslovenskim reparacionim zahtjevima , prije svega je potrebno da nam bude jasno da je Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu bila glavna žrtva talijanskog napada i na nju je bio natovaron glavani teret rata s Italijom. S obzirom na veličinu jugoslovenske teritorije i broj stanovništva Jugoslavije , šteta koju su Jugoslaviji prouzrokovali talijanski okupatori ogromna je . Prema podacima jugoslovenske državne komisije za ratnu štetu ona iznosi 9.849,897.288 američkih dolara. Ovi podaci se odnose samo na onu jugoslovensku teritoriju , koja je bila pod neposrednom talijanskom okupacijom od aprila 1941 godine do 9 septembra 1948 godine. Oni se ne odnose na onu teritoriju na kojoj su Talijani operisali zajedno sa drugim neprijateljskim i kvislinškim snagama. Ovi podaci takođe ne obuhvataju štetu, koja je pričinjena hrvatskom i slovenačkom stanovništvu u Juliskoj Krajini i koja sama po sebi prelazi jednu milijardu i sto miliona američkih dolara .Boris Kidrić je zatim izjavio da bi bilo potpuno pogrješno misliti da je šteta koju je Jugoslavija pretrpjela od talijanske okupacije samo djelo fašista . Talijanske agresivne težnje i neprijateljski stav prema Jugoslaviji ispunjavaju čitavo razdoblje izmedu Prvog i Drugog svjetskog rata. Kidrić je zatim nastavio : „Jugoslavija , koja je bila žrtva talijanskog imperijalističkog napada, pripremanog sistematski, dugo godina i najzad izvedenog sa svom ratnom okupacijskom brutalnošću , ima prema tome svo moralno pravo materijalne potrebe da zahtijeva da po pravičnoj mjeri nadoknadi u obliku reparacija pričinjenu štetu. Italija ima svu moralnu dužnost da popravi strahovite posljedice svoje imperijalističke politike , i svojih imperijalističkih djela . Nemoguće je zamisliti da Jugoslavija , koja je u naporima slobodoljubivih naroda nosila glavni teret rata s Italijom , ne dobije pravilne reparacije na račun Italije , Da bi popravila štetu koju su joj prouzrokovali talijanski okupatori , Jugoslavija je već do sada natovarila na sebe teret, koji prevazilazi 4 milijarde američkih dolara. „Pošto je podvukao da Jugoslavija danas mora da obnavlja porušene komunikacije , rudnike, fabrike, sela koje su Talijani uništili , Kidrić ja nastavio : „Tvrdnje da Italija nije sposobna da nadoknadi štetu koju je prouzrokovala ne može nikako da opstane. Po čemu bi Italija bila sposobna da snosi ogromne okupacione troškove a korist Velike Britanije i SAD , a ne bi bila sposobna da u obliku reparacija nadoknadi štetu najteže pogođenom oštećeniku Jugoslaviji ? Gdje su ovdje moralni principi ? Gdje su ovdje moralna mjerila ? Osim toga Jugoslavija je u ratu izgubila više od 50% svog predratnog bogatstva , pa ipak obnavlja svoju privredu . Italija je iz ovog rata izašla sa skoro nesmanjenim kapacitetom svoje industrije. Mnoge talijanske industriske grane su čak povećale svoj kapacitet Italija je uglavnom već izvršila veći dio svoje obnove, iz svojih sopstvenih sredstava. Znatan dio talijanske industrije , koji je još pred rat radio za ratne svrhe, sada će biti oslobođen vojnih porudžbina, što će samo povećati kapacitet talijanske civilne industrije . Zašto onda prekomjerno popuštanje dojučerašnjem napadaču, koji ima dovoljno sredstava da nadaknadi nepravedno pričinjenu štetu i zašto bezobziran stav prema junačkoj žrtvi imperijalističkog napadača , koja je dala sve od sebe za pobjedu slobodoljubivih naroda? Jugoslavija je već u više mahova naglasila da ne gaji osvetničke težnje i da želi da uspostavi pravičan mir i dobre odnose sa svima susjedima . Ali stvarni mir i dobri odnosi sa susjedima mogu da se zasnivaju samo na pravičnosti. Međutim, potpuno je nemoguće i prije svega potpuno je nepravično i nemoralno da upravo ova država, koja je bila glavna žrtva talijanske agresije, u dovoljnoj mjeri ne dobije reparacije . To bi bilo potpuno nepravično i nemoralno i osim toga, ako Italija ne bi podnijela materijalne posljedice svoga napada, to bi pretstavljalo potstrek za ponovne imperijalističke težnje i podvige .“ Na kraju svoje izjave Boris Kidrić rekao je da je zahtjev Jugoslavije da joj se radoknadi materijalna šteta minimalan i da je to pravična naknada, koja je potrebna za materijalno izdržavanje žrtava talijanske agresije i za pomoć pogođenim porodicama. Boris Kidrić je na kraju rekao: Jugoslavije danas zahtjeva reparacije u iznosu od jedne milijarde i 300 miliona. Ta svota nije ni u kakvom srazmjeru sa stvarnom štetom i utoliko ima pravičniju i čvršću moralnu podlogu. Ako ona ne bi bila priznata Jugoslaviji , to bi, značilo postaviti na glavu sve moralne principe za koje su slobodoljubivi narodi išli u ratu. Jugoslavija kategorički odbija sve takve namjere i pokušaje.