Danas prije podne održan je sedmi redovni sastanak Saveznog vijeća Narodne skupštine FNRJ. U prisustvu članova Savezne vlade sastanak je otvorio a 11.l 5 časova pretsjednik Vladimir Simić. Poslije prethodnih saopštenja pretsjednik Vladimir Simić pročitao je sadržaj pitanja koje mu je uputio narodni poslanik dr Maks Šnuderl, a koje glasi: “Da li su tačne vijesti izvjesnih američkih listova i agencija koje tvrde da je vlada SAD preko svog ambasadora u Beogradu predala našem Ministarstvu inostranih poslova i drugu notu povodom suđenja Draži Mihailoviću? Ako su ove vijesti tačne, šta je sadržaj note i šta je Ministarstvo inostranih poslova odgovorilo na tu notu?” Zatim je dobio riječ narodni poslanik dr Маks Šnuderl, koji je, obrazlažući svoje pitanje, rekao između ostalog: “Drugovi narodni poslanici. Jedna od najvećih odlika civilizovanog pravosuđa uopšte jeste njegova nezavisnost. To znači da nijedna vlast nema pravo da upliviše nа donošenje presuda, da li će osuđenik biti oslobođen ili osuđen i kako će biti osuđen. To znači dalje da sudija zbog izricanja presude nema da odgovara nikome, da sudija ne treba da daje odgovor ma kojoj vlasti, zašto je osuđenika oslobodio ili zašto mu je dao određenu kaznu. Sudska nezavisnost je jedna značajna tekovina u istoriskom razvitku socijalne filozofije i anglo-saksonski filozofi imaju takođe svoj udio pri izgradnji ovog shvatanja. U našim narodima uživa pravosuđe naročito poštovanje. Pravni osjećaj, povjerenje u sudove i vjera u pravdu tako su duboko ukorjenjeni u shvatanju naših naroda, da smatraju povredu svojih moralnih dobara kao duboku uvredu, a za pravdu su naši narodi išli u političke borbe sa oružjem u ruci. “Za staro pravdo” bila je, na primjer, borbena lozinka Slovenaca u daljnjoj istoriji. Ustav, koji je registrovao i sva moralna shvatanja naših naroda ozakonio je ovo značajno moralno dobro. U članu 116 Ustava kaže se: “Sudovi su u izvršavanju pravde nezavisni i sude po Zakonu.” Znači, da naši narodni sudovi izriču svoje presude samostalno, da se od strane naše vlasti ili uprave ne smije vršiti nikakav pritisak na njihovo suđenje. Ni vlada, ni Prezidijum, ni narodni odbori, pa čak ni m. tj. Narodnu skupština, kao vrhovni organ vlasti i pretstavnik suvereniteta naroda Jugoslavije, ne mogu i ne smiju da se upliću u naše pravosuđe. U prirodnoj vezi s tim naši su narodi vazda duboko poštovali tuđe pravo. Naši narodi ne bi se nikada usudili da poriču pravo kojeg god naroda na nezavisnost njegovih sudova, jer sami otklanjaju uplilanja svojih vlasti na svoje sopstveno pravosuđe. Zbog toga - sasvim prirodno - naši narodi ne mogu da trpe - i to još mnogo manje - miješanje tuđih zemalja u naše pravosuđe. Zbog svog dubokog i ozbiljnog moralnog shvatanja pravde i pravednosti naši narodi ne mogu da trpe bilo koju tuđu smetnju u zakonitom toku suđenja u našoj zemlji, bilo da se preduzima ovakva strana intervencija u cilju da se optuženi optereti bilo u cilju da se rastereti. (Burno odobravanje). Svaki takav pokušaj bi naišao na ogorčen otpor svih naših naroda.” U daljem toku svog govora dr Šnuderl je rekao, da on govori kao pravnik, kao bivši pretsjednik Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača za Sloveniju, kao član Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača. Zatim je istakao da prema moskovskoj deklaraciji svakoj zemlji pripada pravo da sama preko svojih sudova sudi stranim i domaćim ratnim zločincima. To pravo, primjetio je sa žaljenjem dr Šnuderl, danas se želi da porekne našim sudovima. Pored toga veliki broj ratnih zločinaca koje smo zahtjevali da nam budu predati i danas sjede u inostranstvu i slobodno se šetaju po susjednim zemljama. Među njima je masovni ubica i izdajnik Ante Pavelić. Ratni zločinci drže vlast u nekim logorima i terorišu zavedene pripadnike naših naroda koji bi htjeli da se vrate svojm kućama i da se uključe u konstruktivni rad na obnovi zemlje. Drugi su našli pristup kod strane štampe kroz koju grde našu teško napaćenu zemlju. Neki su našli pristup kod najviših organa nekih stranih zemalja, pa čak i do članova vlade i pokušavaju tim putem između ostalog da postignu miješanje tih vlada u samo naše pravosuđe u problemu ratnih zločinaca. Time su dirnuli u najosjetljivije mjesto naših ponosnih naroda. Sve što je u vezi sa Dražom Мiharilovićem isključivo je stvar naše države, a u njoj našeg narodnog suda i zakona.” “U ovo suđenje, rekao je dr Šnuderl, mi sami i naše vlasti nemamo da se miješamo, ра nemaju da se miješaju ni strane zemlje, a najmanje posredni ili neposredni potstrekači takvih nedopustivih intervencija, koji bi sami spadail pred naš narodui sud i koji se velikim brojem nalaze sami na listi naših ratnih zločinaca.” Zatim se dr Šnuderl osvrnuo na stav anglo-saksonske štampe u vezi sa “pravednim suđenjem” Draži Mihailoviću, koji je označio kao prost politički manevar naših političkih protivnika. “Shvatanje slobode štampe, riječi i misli, rekao je dr Šnuderl u stranim zemljama je stvar tih zemalja. Mi ove činjenice sa žaljenjem utvrđujemo i samo primjećujemo da našom borbom za zajedničku stvar čovječanstva to nismo zaslužili da žalimo što se saveznička javnost daje zavoditi od naših otpadnika na takav put.” U nastavku svog govora dr Šnuderl je dotakao i slučaj postavljanja sličnih pitanja kod izvjesnih narodnih poslanika u engleskom parlamentu, pa je rekao: “Ja ne razumijem zašto zastupnik pretsjednika vlade nije pitaču odgovorio: “izvinite, zbog našeg vlastitog principa nezavisnosti naših sudova - suđenje Draži Mihailovlću isključivo je stvar Jugoslavije”. I ništa drugo. Prema mojim informacijama, rekao je zatim dr Šnuderl, ovi su događaji sazreli i do samih diplomatskih intervencija. Prema pisanju nekih američkih listova vlada SAD predala je našoj vladi u posljednje vrijeme već drugu notu u pogledu suđenja Draži Mihailoviću. Ja ne znam koliko je istine na toj stvari. Ali zbog svega toga što sam dosada iznio, ја mislim da Narodna skupština mora znati o čemu se radi. Mi moramo znati da li se tim intervencijama ugrožava nezavisnost naših sudova, vrijeđa pravni osjećaj naših naroda i njihovo neprikosnoveno moralno pravo da sami po izabranom narodnom sudu, po svome zakonu, po svome pravu nezavisnosti i bez ičijeg uplivisanja sude svome državljaninu zbog ratnog zločina, dok se njima istovremeno ne pruži međunarodno zagarantovana mogućnost da budu dovedeni pred naš sud i ostali naši ratni zločinci. Mi moramo znati šta je naša vlada preduzela za zaštitu našeg pravosuđa od tuđeg miješanja, a zajedno i za zaštitu našeg suvereniteta i ugleda naše zemlje u svijetu. Iz tih razloga ja sam postavio drugu ministru inostranih poslova ovo pitanje i molim ga za odgovor.” Govor dr Maksa Šnuderla bio je često puta prekidan snažnim i dugotrajnim aplauzima kojima su narodni poslanici izražavali svoju saglasnost sa njegovim izlaganjem. Ministar inostranih poslova Stanoje Simić održao je, odgovarajući dr Šnuderlu, slijedeći govor: “Svoju prvu notu u vezi sa suđenjem izdajnika Draži Mihailovlću vlada SAD bila je objavila i prije dobivenog odgovora na nju s naše strane, te je stoga vlada Republike iznijela svoj odgovor na ocjenu našoj javnosti.” Nova američka nota primljena je 7 o. mj., pa je već poslije nekoliko dana i objavljena u Vašingtonu. Ta nova američka nota izražava želju američke vlade da bude obavještena o mjestu i vremenu suđenja Mihailoviću, kao i o mjerama koje je preduzela jugoslovenska vlada da bi omogućila svjedočenje onim licima koja to budu želila. Dalje u noti se tvrdi kako postoji neka kontradikcija u odgovoru naše vlade na prvu notu i da je ta kontradikcija u tome, što se po toj noti s jedne strane tvrdi da “samo vojni sud ima pravo da pozove svjedoke koje on hoće i da vlada FNRJ nema prava da utiče nа sud”, dok se s druge strane u istoj noti kaže da su “suviše krupni i strašni zločini izdajnika Draže Mihailovića.” Dalje nota tvrdi da je u američko Ministarstvo inostranih poslova došla jedna grupa od 20 američkih avijatičara, koji su bili spašeni od Draže Mihailovića, tražeći da budu pozvani na svjedočenje. Kako ova lista ne sadrži nikakvih novih momenata na koju američka vlada nije već dobila odgovor u našoj pomenutoj noti i kako vlada Republike nalazi da bi dalje dopisivanje po ovom predmetu zaista pretstavljalo dopuštenje miješanja u naše unutrašnje stvari (prvi odgovor je dat više iz diplomatsko-savezničke kurtoazije) - to je ovu posljednju notu ostavila bez odgovora. (Buran i dugotrajan aplauz). Vlada FNRJ ostaje pri svome prvom tvrđenju koje je jedino ispravno, da je optuženi, t. j. njegova odbrana nadležna da citira svjedoke u njegovu odbranu, а da je jedino sud nadležan da odluči koje će svjedoke pozvati na saslušanje. Traženje posljednje američke note “da bi se omogućiio svjedočenje onim licima koja to buda želila” jeste potpuno neumjesno i nema primjene ni pred jednim sudom na svijetu. (Glasovi: Tako je!) Kako bi izgledao na pr. proces u Nirnbergu kada bi sud morao da sasluša ne samo sve one koje odbrana citira nego i evo one koji bi to želili. (Glasovi: To bi bilo strašno). Nama uopšte nije poznato da je ijedan ozbiljniji pravni pisac ma gdje u svijetu pokušao da unese sumnju u pravilno vođenje interverskog procesa zbog toga što sud nije роzvао ni sve one sdvjedoke na koje su se optuženi i njihova odbrana pozivali. Isto je tako skroz neumjesno tvrđenje da postoji neka nedosljednost u našem tvrđenju “da je jedini sud nadležan da pozove svjedoka i da vlada neme pravo da utiče na sud u tome pozivanju” – sa daljom tvrdnjom u našoj noti “da je Draža Mihailovlć prema narodima Jugoslavije strašan zločinac, da se uopšte ne može postavljati pitanje da li je on kriv ili nije.” Optuženi u Nirnbergu se nalaze tamo na optuženičkoj klupi kao “ratni zločinci” i nikome još dosad nije palo na pamet da tvrdi da su oni nedužni na pr. zato, što sud nije pozvao sve citirane svjedoke ili da se vrši neki pritisak na sud od strane savezničkih vlada zato, što ih te vlade nazivaju “ratnim zločincima” i prije izrečene presude suda. Najčudnovatija je pak osnovna ideja obiju ovih nota vlade SAD prema kojoj bi tobož svjedočanstva američkih pilota, koji su bili spašeni od odroda Mihailovića, bila kao neka “olakšavajući okolnost” za zločine Draže Mihailovića. Cijelom svijetu je poznata nepobitna činjenica da su tokom cijelog ovog rata naci-fašisti primjenjivali dva različita postupka рrema zarobljenicima. Jedan humaniji i čovječniji primjenjivan je prema zarobljenicima zapadnih vojski, a drugi brutalan i zločinački prema zarobljenicima istočnih savezničkih vojski. Svima je poznato da su najtežu sudbinu imali sovjetski zarobljenici. Ovakvu jednu diskriminaciju dosad niko nije smatrao za olakšavajuću okolnost ni njemačkoj komandi, ni izvršiocima naređenja. Bilo je slučajeva da sa ubijani i zarobljeni i britanski i američki piloti. Mnogi vinovnici ovih zločina sa pronađeni, suđeni i osuđeni, ali se nije pojavio nijedan glas koji bi tvrdio da su oni nešto manje krivi za to što je bilo američkih i britanskih pilota koji nisu bili ubijeni. Tada svjetska reakcija nije pokazivala znake slaganja ili neslaganja sa ovakvim diskriminacijama. Zašto se ona sada organizuje i stvara širom svijeta neke odbore za zaštitu Draže Mihailovića i pabirči po svijetu one savezničke pilote koje je spasio Draža Mlhailovič? Zašto se ne daje mogućnost stotinama i hiljadama onih savezničkih vojnika koji sa spašeni od naših paitizanskih odreda i narodno-oslobodiločke vojske da se organizju. Ili da bar mogu da svojim iskazima zahvalnosti dadu veći publicitet u tim zemljama? Zašto ove ljude ne interesuju više oni slučajevi u kojima je Draža Mihailović predavao Nijemcima savezničke pilote koje sa oni potom ubijali? Ili ubistvo savezničkih oficira kod njega koji se s njime nisu slagali? Šta se zapravo hoće sa cijelom ovom akcijom koja je i nepravnička i nehumana i nesaveznička? Odgovor na ova pitanja može samo da bude jedan. Svjetska reakcija i otvoreni neprijatelji nove Jugoslavije i njenog Narodno-oslobodilačkog pokreta: cijela akcija ove svjetske reakcije jeste jedan neprijateljski akt - Draža Mihailović je, prema tome, bio jedna velika nada, jedan veliki stub svjetske reakcije. (Aplauz) Zato smo mi američku notu ostavili bez odgovora. (Aplauz) Što se tiče “spasenih” američkih pilota, koji se javljaju za “svjedočenje” u korist Draže Mihailovića, mi ih smatramo kao oruđe te reakcije. Nas ne čudi što kod njih, nažalost, ne postoji jedan izvjestan stepen solidarnosti i ratnog drugarstva prema onim palim žrtvama naše krvi prema kojima Draža Mihailović nije imao nikakve milosti. Ovom prilikom želim da napomenem ovo: Da su prethodna suđenja saradnicima Draže Mihailovića bila javna, da su na njima učestvovali pretstavnici jugoslavenske i strane štampe, te će isti takav postupak biti prilikom ovoga suđenja, kome sud još nije odredio ni vrijeme ni mjesto, i da će sve pismene izjave svjedoka biti dostavljane sudu na nadležnu ocjenu. Mi takođe ne bismo želili da ovaj proces izdajniku Mihailoviću izađe iz okvira naše unutrašnje stvari, mi nerado gledamo na svaki pokušaj da budemo skrenuti sа tog jedinog pravilnog puta koji odgovara duhu savezničkih odnosa u ovoj strahovitoj prohujaloj borbi koja nas je stajala toliko žrtava (dugotrajan aplauz). Narodni poslanik dr Maks Šnuderl zadovoljio se odgovorom ministra inostranih poslova Stanoja Simića. Zatim je Savezno vijeće nastavilo rad i poslije načelne i pojedinačne diskusije usvojilo Zakon o popuni oružane sile FNRJ jahaćom, teglećom i tovarnom stokom i prenosnim sredstvima, o kome je kao izvjestilac Zakonodavnog odbora podnio izvještaj narodni poslanik Mesad Hotić. Sjednica je prekinuta u 12.30 časova i nastaviće se danas u 17 časova.