Štafeta Maršala Tita krenula je iz Sarajeva - zadnja etapa - u pravcu Zvornika preko Bendbaše, Buloga, Mokrog, Podromanije, Sokolca i Vlasenice. Teško je zamisliti, a ne biti svjedokom požrtvovanja i poleta omladine koja je štafetnu palicu prenosila i predavala iz ruke u ruku na ovom putu. Već u 11.45 štafeta je stigla u Sokolac, iako je iz Sarajeva pošla u 9 časova. Tu je štafetu dočekao narod uz burne poklike Titu, a zatim je štafeta pojurila prema Vlasenici. Nošena od omladine Romanije, štafeta je žurno odmicala, gubila sе u gustom četinaru i ponovo izbijala na čistinu, dočaravajući sliku sretne omladine, koja je poput mladih srndaća poskakivala na putu, isprepletala se sa gustim zelenilom Romanije i teškim srcem predavala štafetnu palicu drugom trkaču. Svi su htjeli da je sami nose, bez obzira na napor. Seljaci i radnici koji su radili kraj ceste, istrčavali su pred trkače, otimali palicu i nosili je par koračaja radosna i sretna lica. Iz kuća su istrčavale žene i djeca, podizale ruke i pozdravljala štafetu. Ni starci na putu nisu ostajali ravnodušni. I oni su bodrili trkače: “Brže, brže!” U svakom pa i najmanjem naselju narod je oduševljeno dočekivao štafetu. U Magetićima je bila primo-predaja štefete. Tu je štafetna palica predana omladini vlaseničkog sreza. Prije Han Pijeska na doček štafete došli su pretstavnici tuzlanskog okružnog fiskulturnog odbora. Susret je bio više nego srdačan. Mnoštvo naroda priredilo je štafeti burne ovacije. Dočeku su prisustvovali i pretstavnici narodnih vlasti. Pjesma i poklici maršalu Titu odjekivali su mirnom Romanijom - onom Romanijom gdje su nekada haračili zavojevački fašisti i domaći izrodi. Trebalo je sada vidjeti ovu nekada tužnu Romaniju. Gromki klicaji, radostan narod i već mnogo podignutih bijelih kućica - to je bila Romanija kroz koju je danas prošla “Titova štafeta”. Sa dječijim ushićenjem pronijeli su ovdje štafetu naši najmlađi pioniri, čije su bose nožice strugale o šljunak i pijesak, a tamne zakrpane torbice udarale i njihale se na njihovim leđima. Oni su nosili štafetu uzdignute plave, ispružene ruke, premještajući je sad u jednu sad u drugu ruku, zagledajući, je kao da bi cijelom, svijetu htjeli da pokažu, šta su u stanju da nose i daju za svog ljubimca Tita. U takvom oduševljenju pioniri su na koncu predali štafetu omladinkama, koje su je pronijele do pred Vlasenicu. U Vlasenicu je štafeta stigla u 5.45 sati. Palicu je donio prosvjetni referent Ademović, predavši je Ostoji Ristiću, sekretaru NF-a. Nakon srdačnih pozdrava i velikog oduševljenja naroda ovog kraja, koji je dočekao štafetu, riječ ja uzeo pretstavnik Fiskulturnog saveza Bosne i Hercegovine drug Rade Jakšić, koji je u svom pozdravnom govoru istakao značaj prolaska “Titove štafete” kroz Vlasenicu danas, koja je toliko stradala u Oslobodilačkom ratu. On je pohvalio fiskulturnike i omladinu tog kraja i pozvao ih da i u buduće slijede put kojim su išli u ratu i kojim idu u miru. Rano ujutro štafeta je krenula iz Vlasenice. Pioniri, omladina, žene i borci nosili su oduševljeno štafetnu palicu prema Zvorniku - zadnjoj stanici gdje će štafeta biti predana fiskulturnicima bratske republike Srbije. Duboki dojam na pratioce štafete ostavilo je malo selo Kasaba, čije su bijele kućice, razbijenih i popaljenih prozora i krovova ličile na male vilice obavljene bršljenom i ružama. Ulica sela bila je okićena slavolukom sa slikom heroja Tita. Čitav narod je izašao da pozdravi i isprati štafetu. Jureći prema Zvorniku, izdaleka se nazirao ovaj grad i masa naroda koja je čekala dolazak štafete. Tačno u 11.25 sati štafeta je stigla na most na Drini. Obasuta cvijećem, aklamovana od nekoliko stotina ljudi, štafetu je predao braći Srbima drug Jakšić, zamolivši fiskulturnike Srbije, da predaju našem voljenom Maršalu pozdrave naroda Bosne i Hercegovine i nove zavjete, koje preko štafete šalju naši narodi svome učitelju, s obećanjem da će ga vječno slijediti. Odmah iza toga “Titova štafeta” proslijedila je put preko bratske republike Srbije, prema Beogradu.