“Mi smo kao jedna velika šuma, u kojoj stabla stoje pojedinačno i daleko, ali se vrhovima dodiruju dok žile crpe sokove života iz iste majke slovenske zemlje”, rekao je prilikom oproštaja pretsjednik komisije gosp. Moička Poljsko-jugeslovenska komisija za iseljavanje Polaka završila je svoj rad u srezovima Prnjavor i Derventa. U nekoliko transporta iseljeno je 8.000 Poljaka. Svaki transport ispraćen je vrlo svečano od pretstavnika narodne vlasti i naroda. Povodom odlaska zadnjeg transporta grad Prnjavor priredio je svečanu večeru u čast Poljsko-jugoslavenske komisije za iseljavanje, koja preseljava u Bos. Gradišku odakle će rukovoditi iseljavanjem Poljaka iz Srbca, Laktaša, Bos. Gradiške, Banje Luke i Slavonije. Za vrijeme večere Poljake je pozdravio sekretar sreskog odbora Narodnog fronta drug Miloš Glišić, koji nm je poželio napredak i sretan život. U ime Poljaka odgovorio je pretsjednik poljske komisije g. Moička, koji se zahvalio svim pretstavnicima narodnih vlasti i antifašističkih organizacija. U svom govoru on je između ostalog rekao: “Zahvaljujući velikodušnoj susretljivosti vlade FNRJ mogli smo vratiti Poljskoj zemlji nekoliko hiljada Poljaka, koji su ovdje sa vama živjeli. Ovdje vidim istinsko razumjevanje demokratije i poštovanje slobode čovjeka. Ovdje je realizovan program za kojim smo pošli u borbi protiv njemačkih, talijansknh i japanskih barbara, koja su od čitavog svijeta htjeli napraviti kuću ropstva. Narodi Jugoslavije i poljski narod imaju međusobno mnogo simpatija, jer pripadamo jednom plemenu, jer smo se skupa borili za slobodu i jer sada imamo politički cilj. Vođa jugoslovenskog naroda maršal Tito rekao je da granice Jugoslavije leže na Odri i Visli, a pretstavnik poljske vlade izložio je naš stav po pitanju pravilnog rješenja vaših zapadnih granica. Možete biti sigurni da će Poljaci koji su živjeli sa vama, biti iskreni širitelji ljubavi prema jugoslovenskom narodu kao i razumjevanju obostranih interesa. Mi članovi komisije, i naši činovnici, koj-i su došli iz Poljske, već sada su vaši iskreni prijatelji. Sa drugovima članovima jugoslovenske komisije danas se ne opraštamo, jer pred nama stoji daljnji rad u drugim mjestima. Vama ostalim izražavam duboku zahvalnost na svemu onom što ste za nas učinili. Želim sada da kažem samo “doviđenja”, jer se nadam da ćemo se u buduće češće sastajati. Mi smo kao jedna velika šuma u kojoj stabla stoje pojedniačno i daleko, ali se vrhovima dodiruju, dok žile crpe sokove živoa iz iste majke slovenske zemlje. Za bolju budućnost, vas, vaše vlade, vašeg voljenog vođe maršala Tita i čitavog jugoslovenskog naroda, dižem ovu čašu i kličem: “Živjeli!” Zatim je govorio pretsjednik jugoslovenske komisije drug Sveto Đorđević, koji je rekao: “Naš dosadašnji zajednički rad samo je mali nastavak onog zajedničkog djelovanja i saradnje koje je stvoreno i iskovano u krvi u borbi protiv jednog te istog neprijatelja, nastavak onog poslijeratnog zajedničkog djelovanja i obostrane solidarnosti pomoću koje se najvidnije manifestovala i potvrdila potpisivanjem pakta između Poljske i Jugoslavije o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći. Nas veseli što nam se pružila prllika da kroz svoj rad doprinesemo produbljenju tih prijateljskih odnosa između dva naša bratska naroda. Rđavo i teško iskustvo naučilo nas je da slavenski narodi trebaju i moraju da budu složni, jer će samo na taj način moći predvođeni svojim velikim bratom Sovjetskim Savezom da se odupru svim napadima dolazili oni sa koje bilo strane. Prijateljstvo i potpuna solidarnost slavenskih naroda najbolja je i najjača garancija njihove slobode i nezavisnosti.” Govorili su još ispred sreskog odbora AFŽ-a drugarica Beba Voćar, a ispred Poljaka drugarica Dolecki i drug Urban. Antifašističke organizacije iz Prnjavora predale su poljskoj komisiji lijepe darove, a kulturni odbor u Prnjavoru predao je svom dosadašnjem horovođi Filipu Ževronki, koji takođe odlazi za Poljsku, za uspomenu zlatno naliv-pero. Omladina Prnjavora iskitila je cvijećem i zelenilom kamione i automobile Poljaka, koji su vrlo dirnuti pažnjom pozvali građane Prnjavora da ih posjete u Poljskoj. I prilikom svečanosti i prilikom ispraćaja manifestovalo se maršalu Titu, poljskoj vladi, generalisimusu Staljinu i Crvenoj armiji, a bratska ljubav slovenskih naroda došla je do svog punog izražaja.