NASTAVAK OPTUŽNICE PROTIV RUPNIKA I DRUGIH IZDAJNIKA I ZLOČINACA U nastavku dispozitiva optužnice protiv Rupnika i drugih o zločinačkom radu i nedjelima Rezenera, a zatim biskupa Gregorja Rožmana. Optuženog Rožmana optužnica tereti što je odmah stupio u otvorenu službu okupatoru, te je sam lično i njegov biskupski dvor postao centar izdajničkog rada udruženih kvislinških elemenata za svo vrijeme neprijateljske okupacije. Stavio je u službu okupatora protivnarodni dio slovenačkog svećenstva, davao mu direktive i preko njega izvodio protivnarodne planove akcije u korist okupatora. Sveštenike koji su ostali vjerni svome narodu i borili se protiv okupatora progonio je i osuđivao. Već 22 aprila 1941 godine posjetio je u Ljubljani fašističkog visokog komesara Emilija Graciolija i uvjerio ga u potpunu saradnju sa fašističkom Italijom. 3 maja 1941 godine uputio je Musoliniju specijalni memorandum u kome je izrazio veliku radost zbog uključenja slovenačke teritorije u talijansku kraljevinu, bezuslovnu odanost i neograničenu saradnju. Na inicijativu talijanskih okupatora i raznih pretstavnika bivših stranaka, koji su osuđivali napore slovenačkog naroda za oslobode, nje i njegovu borbu za opstanak, izradio je predloge za svoju saradnju sa Italijom i tražio dozvolu samostalnog rada na uništavanju takozvane ≫komunističko opasnosti≪ Rožman je pomagao talijanskom okupatoru da brzo i bez naročitih teškoća uspostavi red i mir u takozvanoj ljubljanskoj pokrajini i u gušnju osobodilačkog pokreta. Ove predloge odnio je specijalni svećenićki kurir 11 marta 1942 u Rim i predao ga kardinalu Vincencu Kaljone bez znanja visokog komesara za ljubljansku pokrajinu. Posljedica ovog pisma bila je velika martovska blokada u Ljubljani 19 marta 1942 godine. U namjeri da prevari narodne mase Rožman je prikazivao borbu slovenačkog naroda za slobodu i opstanak kao borbu protiv vjere. U mnogim svojim govorima, poslanicama i pastirskim pismima osuđivao je Oslobodilački pokret slovenačkog naroda i posticao na borbu protiv NOB, a na saradnju sa okupatorom pod parolom: ≫Za vjeru i Krista kralja≪. Rožman je davao pomoć izdajničkom akademskom društvu ≫Straža u Viharju≪, čiji su članovi sarađivali u racijama i blokadama Ljubljane i kao konfidenti izdavali rodoljubive Slovence. Poslije kapitulacije Italije Rožman je svima svojim povjerenicima dao nalog da odmah sa svojim ljudima stupe u oružane formacije slovenačkog domobranstva koje su nastavile izdajnički rad MVAK-a, za čijeg je vođe postavljao katoličke svećenike. U biskupskom dvoru sastajali su se pod vodstvom Rožmana članovi takozvanog narodnog odbora za Sloveniju koji su organizovali ujedinjenje sviju dotada postojećih kvislinških jedinica. Optuženi Rožman, kao dosljedni i zakleti neprijatelj svoga naroda ostao je do kraja vjeran okupatoru. Pred oslobođenje Slovenije preko svećenstva, koje je sarađivalo sa okupatorom širio je lažnu propagandu u narodu da Jugoslovenska armija vrši pokolje civilnog stanovništva i time prevario izvjestan broj ljudi koji su napustili svoje domove i zajedno sa okupatorom povukli se u inostranstvo protivnarodnim radom priključujući se razbijenim bandama Draže Mihailovića . On je primio od majora Andreja Glušića mjesto komandanta vojnih obveznika za Korušku i Štajersku u cilju ugrožavanja ustavnog i demokratskog poretka FNRJ. D-r LOVRO HACIN ŠEF POLICIJE U SLOVENIJI ZA VRIJEME OKUPACIJE Optuženi d-r Hacin Lovro odmah poslije okupacije dijela Slovenije od strane taljanske vojske stupio je u okupatorovu službu u funkciju upravnika policije . Za vrijeme talijanske okupac je do 1 juna 1941 godine bio je pol . službenik i vršio službu kao plaćeni povjerenik u okupatorovom policiskom aparatu. U službi okupatora uvodio u sopstvenu mrežu špijunaže , koju su sačinjavali kapetan Tone Duhovnik d.r Alban Smajdi drugi izdajnici .Kao eksponent narodnih vrhova bivše Jugoslavije , kao lični prijatelj optuženog Rozmana i ostalih civilnih i crkvenih vlastodržaca , povezao se sa njihovom tajnom obavještajnom službom » Tost“ koja je dostavljala okupatoru podatke o pristalicama NOP. Radi primanja raznih direktiva optuženi Hacin otputovao je u aprilu 1942 u Napulj na sastanak sa talijanskim karabinjerskim generalom Dusepe Pis. On bi dao informacije o NOP izradio je pismeni plan koji je uputio najvišim fašističkim funkcionerima. Svojim predlozima pomogao je okupatora u drugoj polovini 1942 godine u »Ljubljanskoj pokrajini“ povećao svoj teror tako , da su Talijani odveli u koncentracione logore preko 30.000 ljudi, ubili preko 1000 talaca, rušili sela, uništavali šume i radili na uništenju slovenačkog naroda. Kao agent gestapoa Hacin je još prije talijanske kapitulacije pripremao okupaciju »Ljubljanske pokrajine“ od strane Nijemaca. Zbog toga je na predlog Nijemaca .naimenovan u septembra1943 od strane Rupnika za šefa tzv . »slovenačke policije« u Ljubljani, koja je u sastavu nacističkog gestapoa imala zadatak da goni pristalice NOP. Hacin je bio inicijator , organizator, izvršilac naredbodavac , pomagač i neposredni izvršilac hapšenja i mučenja presuda na smrtnu kaznu , raseljavanja vođenja u koncentracione logore. U zatvorima optuženog Hacina biloje za vrijeme njemačke okupacije zatvoreno preko 6000 Slovenaca od kojih je Hacin većinu uputio u njemačke e koncentracione logore , odakle se mnogi nisu vratili , a njihovu je imovinu konfiskovao. Poslije završenog saslušanja Hacin je odlučivao o daljnjoj sudbini svakog zatvorenika , čak i uoči oslobođenja njegov specjalni vod političke policije odveo je unoći od 4 na 5 maja 1945 godine iz ljubljanskih zatvora preko 30 lica , koja su na Turjaku zvjerski poubijana. Među tim žrtvama nalazili su se d-r Franc Mesesnel d-r Vito Krajc, inžinjer Zoran Tuma , d-r Boris Tuma, inž . Rihard Sever, d -r Martin Gorišek, d-r Mavrici Nojberger, inž Viktor Žušković, . Neda Cersinić, Anica Malakovski , Angela Dolnar i drugi. Hacin je 24 februara 1945 godine lično uhapsio dra Vladimira Kantea i predao ga specijalnom SS sudu koji ga je osudio na smrt vješanjem . Ovu presudu potvrdio je Rezener. Zločinački rad svog političkog aparata Hacin je sa zločinačkim radom povezao »Slovenačkog domobranstva « Sprovodio je strahoviti teror nad civilnim stanovništvom naročito po selima .Ovaj teroristički aparat vršio je sve moguće ratne zločine do zvjerskog klanja u znaku „Crne ruke« u kojoj su sarađivali sveštenici poslati od optuženog Rozmana u domobranske redove . Sveti Urih - jezuitska škola u Dravlju , Srednja tehnička škola u Ljubljani i druga mjesta bila su klanice i mučionice domobranskih zločinaca i njihove policije . Ljubljanca i Sava stalno su izbacivali lješeve ubijenih žrtava. Javni tužilac navodi u obrazloženju opširne i tačne dokaze za sve navode u dispozitivnom dijelu optužnice. Optuženi Rupnik, Rozman, Krek - Vizjak , Hacin i Rezener - kaže se u optužnici izvršili su u gore navedenim krivičnim djelima niz zločina kažnjivih po članu 3 tačka 4 Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države .Optuženi. Rupnik i Vizjak izvršili su još i zločinstva po članu 3 tačka 7, a optuženi Krek po još članu 3 tačka8 i 9 pomenutog Zakona. Zbog toga javni tužilac predlaže da se svi optuženi kazne u smislučlana 4 pomenutog Zakona , a u vezi Zakona o vrstama kazne.