Dopisnik Tanjuga javlja: Juče u 16 časova zasjedala je komisija za politička i teritorijalna pitanja sa Bugarskom. Prethodnik komisije Kiseljev uz pristanak članova komisije utvrdio je slijedeći dnevni red: prvo, pretres predloga Jugoslovenske delegacije o pozivanju bugarske delegacije da izloži svoje mišljenje u pogledu bugarsko-grčke granice; drugo, pretres uvoda članova mirovnog ugovora. . Odmah u početku sjednice predlog Jugoslovenske delegacije naišao je jedino na poznati manevar australskog delegata Hodžsona koji je, kao i juče, zahtjevao da Bugarska izloži svoje mišljenije o prvom članu ugovora pismeno. Komisija je, na Predlog jugoslovenske delegacije, riješila da pretres prvog Člana ugovora koji govori o bugarskim granicama otvori izjavom bugarske delegacije, koja će blagovremeno biti Pozvana da se izjasni pred komisijom o tim problemima. Po drugoj tačci dnevnog reda uzet je ponovno u pretres australiski amandman. govor EDVARDA KARDELJA U diskusiji po tom amandmanu uzeo je učešća šef jugoslovenske delegacije Edvard Kardelj, koji je još jednom objasnio stav naše delegacije u vezi sa predlogom australiske delegacije. ≫Uvaženi delegat Australije rekao je Kardelj u ponedjeljak je dao izraza svome čuđenju, što Jugoslovenska delegacija, pošto je njen predlog većim dijelom odbijen u komisiji za Italiju, sad to isto pitanje ponovno pokreće u komisiji za Bugarsku≪. Kardelj je zatim rekao, da se posliie iskustva u komisiji za Italiju, i poslije opšte prakse na konferenciji, uopšte ne nada da će jugoslovenski predlog drugačije proći u ovoj komisiji. Međutim, jugoslovenska delegaсiја nije sklona da svoje načelne stavove čini zavisnim od takvog ili drugačijeg rezultata glasanja. Ona je već iznijela svoje mišljenje u pogledu vrijednosti koju uopšte ima glasanje ovoj Mirovnoj konferenciji. Ona je takođe već izjavila emišljenje da glasanje još ne čini jednu ili drugu odluku ove konferencije pravednom. Ali ono što se nama čini neophodnim na ovoj konferenciji, to je potreba da se glasno ukaže na one činjenice gdje se riječi razilaze od dijela, gdje se spoljna forma razilazi od suštine. Upravo u tom je glavna bolest ove konferencije, ili — bolje reći — glavni simptom njene bolesti. Neprestano se govori o principima, o nepravednosti, o demokratiji i pišu se amandmani takvim demokratskim riječima prema kojima su čak proglasi Francuske revolucije samo sjenka demokratije. Ali kad se počeprka u takav amandman, odmah čovjek dobija utisak da sve te velike riječi "stvari hoće da pokriju nešta sasvim suprotno, da pokriju interese koji nemaju ničeg zajedničkog sa samim principima koji se spominju. Pošto je to dokazao primjerima iz dosadašnjeg rada Mirovne konferencije, Kardelj je nastavio: ≫Sada su Pred nama dvije debele knjige amandmana na projekte ugovora koji su bili primljeni u Savjetu ministara. Najvećim dijelom amandmane su podnijele one države koje se ističu kao branioci interesa ≫malih naroda od velikih≪, a naročito Australija. Čovjek bi rekao da će se možda australiska delegacija, s obzirom na svoju aktivnost u odbrani malih država, bar jedanput zabuniti i predložiti jedan mali, najsilniji amandman u korist takve zemlje kao što je Jugoslavija, koja svakako ne spada u velike. Bože sačuvaj, australiska delegacija nije napravila takvu ≫grešku≪. Svi manji amandmani ,od prvog do posljednjeg upereni su protiv interesa malih naroda Evrope. Politički dio tih amandmana ide za tim da što više ograniči suverenitet malih država u Evropi da omogući svakojako miješanje u unutrašnje poslove tih država i na taj način otvori put tuđim uticajima. AUSTRALIJA ZASTUPA INTERESE IMPERIJE ČIJI JE ČLAN T Teško je shvatiti kakvi to specifični australiski razlozi mogu rukovoditi Australiju, jednu malu zemlju u Tihom okeanu, da uzima na sebe ulogu neke vrste misionara među ≫evropskim divljacima≪; ona čak predlaže, kao što ćemo kasnije vidjeti, poseban evropski sud za čovječija prava. Možda Australija predlaže takav sud takođe i za ostale kontinente, naročito za kolonijalne zemlje, i možda ona predlaže takav sud da bi omogućila ljudima sviju zemalja koje ugnjetava bijeli imperijalizam da se mogu požaliti na svoju sudbinu i na svoju ravnopravnost? Ne, nikako! Za australski amandman je tamo izvan Evrope sve dobro i sve u redu. Ali je potrebno naučiti takve ≫divljake≪, kao što su Jugosloveni i druge nacije u Evropi da se neću upustiti u pitanje gdje je šta u redu, a gdje nije, iako smatram da takva diskusija ne bi ispala na štetu Jugoslavije. Htio bi samo da kažem da se politički amandmani australske delegacije u svojoj cjelini svode samo na jedno: da omoguće izvjesnim krugovima u zapadnim velikim državama miješanje u unutrašnje poslove malih evropskih država. Dakako da je veoma teško shvatiti da je to u interesu australskog ili bilo kojeg malog naroda. Isto to važi i za ekonomsko amandmane australiske delegacije. Oni idu s jedne strane za tim da se pomogne Italija da se oslobodi svojih obaveza prema malim narodima, koje je ona napala i opustošila, a s druge strane idu za tim da se Italija i ostale zemlje s kojima se sklapa mir što više podrede ekonomskom uticaju zapadnih zemalja. Jasno je potpuno da se tu Australija ne pojavljuje ni kao pretstavnik malih država, niti kao pretstavnik demokratije, nego naprotiv kao provodilac interesa imperije čiji je član. Mi dakako nemamo ništa protiv toga da se Australija brine za korist imperije. Naprotiv, mi to smatramo sasvim prirodnom činjenicom. Međutim, u tom slučaju mi imamo ipak pravo zamoliti australisku delegaciju da stvari nazove njihovim pravim imenom, a to znači da interese britanske imperije ne proglašuje za interese malih država i demokratije. Ja pri tom ne mislim reći da su ti interesi obavezno uvijek protiv, ali ipak smatram da moram biti iskren prema sebi i stvari nazvati njihovim pravim imenom. Kad imamo pred očima sve te činjenice, onda nam postaje jasan i amandman koji sada australiska delegacija predlaže za preambulu mirovnih ugovora sa poraženim zemljama, amandman o kome sada diskutujemo. ODLUKA KOJA JE PRIMLJENA PROSTIM NADGLASAVANJEM SAMIM TIM NIJE PRAVEDNA Australiska delegacija nam ne predlaže ništa drugo, nego to da proglasimo sve odluke koje će ovdje biti izglasane prostom većinom glasova kao pravedne. Jugoslovenska delegacija takav stav ne može prihvatite. Ja ponavljam da odluka koja je bila ovdje primljena prostim nadglasavanjem samim tim nije postala pravedna. Zato se jugoslovenska delegacija ne može suglasiti da se te odluke već unaprijed proglase pravednim u bilo kojoj komisiji. Jugoslovenska delegacija zauzima u tom pogledu načelno stanovište i zato ona podnosi svoj predlog u komisiji za Bugarsku ponovno, bez obzira na to kako je bio primljen njen predlog u komisiji za Italiju. Ali, pored ovog načelnog stava, jugoslovenska delegacija ima razloge da i u toku rada ove komisije ponovno postavi svoj predlog. Mi ovdje, u ovakvoj komisij, izrađujemo predlog mirovnog ugovora sa jednom malom zemljom, sa Bugarskom, koja je objektivno manje od nekih drugih satelitskih zemalja pomagala Hitlera, koja s druge strane, još prije zaključenja primirja aktivno stupila u rat protiv Njemačke. Osim toga, to je zemlja u kojoj je odlučnije nego u bilo kojoj državi posječen korijen agresije i fašizma. Čovjek bi očekivao da će se prema toj zemlji saveznici odnositi bar istim načelom kako se odnose prema Italiji, koja je bila glavni saveznik Hitlera u Evropi ј koja je načinila saveznicima nesravnjivo više štete i žrtava nego što je to učinila Bugarska. Kao što je svima poznato, mi smo jednoglasno u komisiji za Italiju primili ј amandmane koji odaju priznanje talijanskim antifašističkim sna. gama za borbu koju su vodili protiv fašizma. Isto tako, kao što je poznato, u ugovoru se priznaje Italija kao saratujuća zemlja. Sve smo to primili i jugoslovenska delegacija se nije protivila, iako ima između nje i Italije mnogo neriješenih pitanja. Ali, ona je smatrala važnim da se oda takvo priznanje antifašističkim snagama Italije. Međutim, kada se u ovoj komisiji postavio predlog da se i Bugarskoj prizna položaj saratujuće strane, ova komisija je to odbacila sa 9:4 glasa. Postavlja se pitanje da li se Bugarska borila na strani saveznika ili nije? Niko od ovdje prisutnih delegata nije poricao da se Bugarska stvarno borila. Takođe niko nije naveo ni jedan ozbiljan razlog protiv toga da se Bugarska prizna za suratujuću državu, Uopšte se niko nije potrudio da bilo čim objasni zašto je protiv toga. Međutim, predlog je bio odbijen. Ja, gospodo, moram priznati da danas ne mogu da shvatim kako je moguće govoriti o pravednosti, a ne priznati Bugarskoj što je priznato Italiji. Očigledno stvar nije u pravednosti nego u nečem drugom. Ako je stvar takva, onda se ništa neće promijeniti ni onda, ako će se u preambuli zapisati da je takva odluka pravedna. Ona će ipak ostati nepravedna. Činjenice su tvrdoglave stvari. Njih ne možeš sakriti ma kako ih skrivao. Eto, to su još neki razlozi zbog kojih jugoslovenska delegacija ostaje pri svom predlogu.