Specijalni dopisnik Tanjuga javlja : Za jučerašnju poslijepodnevnu sjednicu teritorijalno -političke komisije za Italiju predvideno je da se otpočne razmatranje teritorijalnih klauzula ugovora, i to članovi 3 i 4 koji se odnose na razgraničenje između Jugoslavije i Italije . S tim u vezi ju goslovenska delegacija podnijela je pretsjedniku komisije predlog da se pozove pretstavnik Italije još prije samog pristupanja rješavanja o tim članovima . Obrazlažući juče ovaj predlog , jugoslovenski delegat Bebler istakao je da je predlog bio uperen na to da sve delegacije dobiju mogućnost da steknu opštu pravu sliku o pitanju o kome će se rješavati , napomenuvši da je time podrazumijevano da će jugoslovenska delegacija dati svoju izjavu poslije talijanskog pretstavnika . Komisija je jednodušno usvojila jugoslovenski predlog i na poziv pretsjednika pomoćnik generalnog sekretara konferencije uveo je u dv ranu pretstavnika Italije Bonomija , koga je pratio Saragat . Već na samom početku svoje izjave Bonomi se potrudio da izjavi da su talijanski narod i njegovi velikani još od vremena Dantea i još ranije, od vremena rimske imperije, smatrali Julisku Krajinu dijelom svoje nacionalne teritorije i da je talijanski pokret nacionalnog oslobođenja i ujedinjenja u XIX vijeku postavio između ostalog sebi u zadatak i oslobođenje braće u Juliskoj Krajini . Bez obzira što iz te izjave proizilazi da bi Bonomi isto tako mogao tvrditi da i London pripada Italiji pozivajući se na osvajanje iz doba romske imperije, dovoljno je već i to što Bonomi falsisikuje karakter čitavog pokreta nacionalnog oslobođenja Italije i izjave italijanskih velikana iz toga doba, nastojeći da dokaže svoja lažna tvrđenja o „talijsnkom karakteru“ Juliske Krajine.Bonomi koji međutim između ostaloga poziva komisiju da njegovo gledište prihvati obzirom na njegovu »starost i iskustvo« ( svakako iskustvo iz doba sklapanja Rapalskog ugovora , kao da je Bonomi pripomogao otimanju jugoslovenskih zemalja Juliske Krajine ) pominje u prilog svog tvrđenja , da je Italija stupila u rat , 1915 godine na strani sila Antante ne samo da bi srušila njemački imperijalizam, već da bi istovremeno oslobodila Julisku Krajinu i pripojila je majci otadžbini«. Pri tom Bonomi samo još nije rekao da li Italija 1915 godine kada je Antanti postavljala kao uslov za stupanje u rat na njenoj strani prigrabljivanje jugoslovenskih zemalja što je i prihvaćeno tajnim londonskim ugovorom nije podrazumijevala pod oslobođenjem Juliske Krajine i želju za preotimanjem dijelova Dalmacije , koju je tada takođe iznijela. Koliko su Bonomiju bili .mili rezultati tog „oslobođenja « iz prošlog svjetskog rata , u kome je Italija po njemu čak doprinijela oslobodenju okupirane Srbije i ujedinjenju Južnih Slavena ( Bonomi, se izgleda ne sjeća hronike ratnih događaja pobjeda i poraza iz prošlog rata ), vidi se po tome što je izjavio da smatra da Rapalski ugovor , kojim je u stvari učinjena najveća istoriska nepravda narodima Juliske Krajine , pretstavlja bazu za »dobro miroljubivo i plodno susjedstvo« između Italije i Jugoslavije . Bonomi pri tom smatra da je toj »bazi dobrog susjedstva « naškodio jedino »žalosni međuperiod fašizma «. Na stranu to što je Bonomi porekao svaku talijansku imperijalističku politiku prije stupanja na vlast on u svome govoru u tom , »žalosnom međuperiodu « nije posvetio više od dvije -tri rečenice , da bi odmah iznio uvjeravanja da je taj »meduperiod definitivno završen«. Koliko je on završen obzirom na njegove imperijalističke tendencije , pokazao je najbolje sam Bonomi u nastavku svog govora, izlažući šta talijanska vlada smatra da treba izmijeniti u predlogu o razgraničenju između Italije i Jugoslavije . Bonomi je prvo izjavio, da nova komisija stručnjaka treba da ispita i izmijeni u korist Italije predloženu graničnu liniju u gornjem i srednjem toku Soče . U prilog toga Bonomi je prvo iznio tvrđenje da je oblast gornjeg toka Soče istočno od francuske linije , koja se nalazi daleko iza jugoslovenske etničke linije i koja pretstavlja čisto jugoslovensku teritoriju , »vezana na Venecijansku ravnicu . Bonomi je zatim rekao da ovu liniju treba pomjeriti na istok , kako bi Italiji ostala dolina Soče »u kojoj je talijanska industrija izgradila električne centrale od velikog značaja po industrisku oblast, koja obuhvata Trst, Goricu, Tržić i zonu Venecije≪. Na taj način Bonomi, koji svečano proglašava da je ≫žalosni period fašizma konačno završen≪, traži — na osnovu centrala za koje kaže da ih je talijanska industrija izgradila u doba fašizma — čisto jugoslovensku oblast nastanjenu čisto jugoslovenskim stanovništvom, koju je talijanski fašizam držao pod svojom nasilnom vladavinom. Bonomi se u svome zahtjevu za pomjeranjem linije pozvao i na to što kroz teritoriju, koja prema francuskoj Uniji ulazi u sastav Jugoslavije, treba da proteže jednim svojim dijelom projektovana predilska željeznička linija, koja treba da posluži kao jedna veza između Trsta i centralne Evrope. Bonomi je izjavio da smatra da ta linija treba da prolazi samo kroz talijanske teritoriju, kako većina željezničkih veza Trsta ne bi prolazila kroz Jugoslaviju. Pri tom Bonomi prelazi preko teške nepravde nanijete narodima Jugoslavije time što je predloženom linijom Italiji već dana cjelokupna željeznička pruga koja iz Trsta ide preko Tržića i Videma kroz Kanalsku dolinu i preko Trbiza za Austrija — dakle pruga koja jednim dijelom prolazi kroz čisto jugoslovenske krajeve. S druge strane, pominjanje predilske željeznice, koju zajedno sa zemljištem na kome treba da bude izgrađena želi da prigrabi za Italiju, Bonomi nehotice iznosi na svjetlo još jednu činjenicu .O potpunoj povezanosti Trsta i Tržića samo sa svojim jugoslovenskim zaleđem. Bonomijevi apetiti nisu se međutim zaustavili na tome. On je zatražio da i predgrađa Gorice — istoriskog, ekonomskog i administrativnog centra jugoslovenske oblasti Gorice .koji se predloženom francuskom linijom otima od Italije i dodjeljuju Jugoslaviji pripadnu Italiji. Time bi se presjekao drum i željeznička pruga koji polaze iz Trsta, dotiču Goricu, te ostaju na cijeloj liniji na teritoriji Jugoslavije. Na kraju je Bonomi, služeći se falsifikovanim brojkama talijanskog popisa stanovništva iz 1921 godine, iznio tvrđenje da čitava južna i zapadna Istra pripadaju Italiji i da u cilju uspostavljanja takozvane ≫etničke ravnoteže.≪ dio Istre, koji prema britanskoj liniji treba da pripadne Italiji bude priključen predloženoj ≫slobodnoj teritoriji Trsta≪. Čitava Bonomijeva teorija o ≫etničkoj ravnoteži≪ zasnovana je na lažnim podacima i tvrđenjima.. Bonomi je izjavio da je dio zapadne Istre, koji je otrgnut od Jugoslavije francuskom linijom i priključen ≫slobodnoj teritoriji Trsta≪, talijanski, čime je Italiji tobože nanijeta nepravda i da prema tome treba odrezati jedan komad mesa sa jugoslovenskog nacionalnog organizma — čitavu jugozapadnu Istru, kako bi se na taj način uspostavila ≫ravnoteža≪. Po završetku Bonomijeve izjave nijedan od delegata mu nije postavio nijedno pitanje i on je zajedno sa Saragatom izveden iz dvorane. Komisija je zatim riješila da do iduće sjednice odloži razmatranje teritorijalnih odredbi jugoslovensko-talijanske granice, da bi jugoslavenski delegat spremio svoju izjavu. Ostatak vremena današnje sjednice komisija je iskoristila za razmatranje članova 6, 7, 8 i 9 mirovnog ugovora, koji se odnose na razne garantije i obaveze, koje proističu iz riješenja o ispravci francusko-talijanske granice i oni su svi jednoglasno prmljeni.