Specijalni dopisnik Tanjuga javlja: Juče prije podne u teritorijalno -političkoj komisiji za Italiju otpočela je diskusija o predlogu Savjeta ministara da nova jugoslovensko talijanska granica ide tzv . francuskom linijom i da se uspostavi »slobodna teritorija Trsta«, ograničena francuskom linijom , a na sjeveru linijom koja ide od Devina u tršćanskom zalivu do francuske linije. Prvi govornik u diskusiji , čehoslo vački delegat Jan Masarik podvukao je u snažnoj kritici sadašnji predlog za razgraničenje između Jugoslavije i Italije , ukazao na njegovu nepravednost i izjavio da će čehoslovačka delegacija podržavati zahtjev Jugoslavije da se predložena linija izmijeni . On je naročito iznio nepravednost i opasnost koju u sebi sadrži odluka da se Trst veže sa Italijom uskim koridorom koji prolazi jugoslovenskom teritorijom i koji je naseljen skoro isključivo jugoslovenskim stanovništvom, „Ja ne volim koridore, plašim ih se“, rekao je Masarik, napomenuvši kakva su teško iskustva doživljena zbog sličnih koridora. JUGOSLAVIJA JE ZEMLJA KOJA NIJE TRAŽILA EKSPANZIJU I KOJA NIKADA NIJE TEŽILA IMPERIJALIZMU On je istakao da je čitava teritorija istočno od Soče samo slovenska, da je Italija upostavila svoju vlast istočno od Soče tek poslije 1918 godine. Za sam grad Trst istoriski bi bilo netačno govoriti da je on talijanski . On je bio izgrađen za vrijeme Austro-ugarske a pioniri njegove iz gradnje bili su, Sloveni. Masarik je nabrojao imena osnivača tršćanske plovidbe: Kozlić , Topić , Kočić i drugi , koja su sva slovenska. Talijanski jezik u Trstu u doba Venecije bio je samo „lingva frana« ,jezik trgovaca i mjenjača. Masarik je takode istakao da je Čehoslovačka veoma za interesovana u rješenju koje će se donijeti o Trstu pošto je on važna luka , trgovinu Čehoslovačke, i izrazio je nadu da se neće donijeti takva odluka koja bi stvorila samo zategnutost i smutnju u tom gradu.On je izjavio da će zbog svega toga podržati jugoslovenski amandman u pogledu razgraničenja između Jugoslavije i Italije . »Jugoslavija je zemlja koja nije nikada tražila ekspanziju i koja nikada nije težila imperijalizmu«, naglasio je Masarik, kao advokati Italije na Mirovnoj konferenciji istupili su delegati Južne Afrike i Brazilije . »No na današnjoj sjednici istupila su i dva pretstavnika od evropskog kontinenta , dalekih zemalja, koje nisu pretrpjele fašističku invaziju i okupaciju svoje teritorije, koje pobjedu nad neprijateljem nisu platile teškim i krvavim žrtvama. One su iznijele takve predloge koji pretstavljaju neprikrivenu podršku talijanskom ekspanzionizmu i koji premašuju svu nepravednost odredaba o razgraničenju Delegati Južne Afrike i Brazilije iznijeli su predloge koji teže daljem komadanju Juliske Kra jine i povećanje onih dijelova jugoslovenske nacionalne teritorije , koji prema »francuskoj liniji treba da budu otkinuti od svoje matice zemlje , stavljeni pod vlast Italije , ili uključeni u tzv. „slobodnu teritoriju Trsta“. Svojim današnjim istupom po pitanju talijansko -jugoslovenske granice južno -afrička delegacija dala je novi i najočigledniji dokaz da je u posljednje vrijeme preuzela na sebe ulogu australiske delegacije , ulogu koja ovoj posljednjoj nije više pogodna da je vrši , pošto je već potpuno raskrinkana i diskreditovana ulogu koja se sastoji u beskrupuloznom nastojanju da se sve odluke Konferencije okrenu u korist onog bloka sila koji žele da diktiraju svoju volju na Konferenciji i koji teže za prevlašću u cijelom svijetu. Jer svojim predlogom da se teritorija tzv. ≫slobodne teritorije Trsta poveća teritorijem cijele južne i zapadno Istre, ograničenom tzv. ≫engleskom linijom≪, južno-afrička delegacija nije samo pružila otvorenu podršku talijanskim imperijalistima, koji su taj isti zahtjev izrazili kroz usta Bonomija, zvaničnog pretstavnika današnje Italije, i iznijeli u memorandumu svoje vlade, već i oni koji su zainteresovani da se ta podrška Talijanskim imperijalistima daje, onima koji su se oduprli tome da Savjet ministara usvoji opravdane zahtjeve Jugoslavije. Pokušavajući da obrazloži zašto bi još jedan dio jugoslovenske Istre trebalo da bude iščupan iz jugoslovenske nacionalne teritorije, južno-afrički delegat se poslužio u potpunosti ≫argumentacijom ≪ Bonomija i talijanskog memoranduma. On je prvo iznio tvrđenje da ≫francuska linija≪ ostavlja mnogo veći broj Talijana u Jugoslaviji, nego Jugoslovena na teritoriji koja bi trebala da bude prepuštena Italiji, pri čemu se svakako poslužio falsifikovanim. talijanskim podacima iz 1921 godine, koje je talijanska delegacija naknadno falsifikovala. Zatim je izjavio, slijedeći dalje Bonomijevu ≫argumentaciju≪ da po francuskoj liniji treba da bude uspostavljena tzv. ≫etnička ravnoteža≪ po kojoj bi zbog malih usamljenih talijanskih ostrvaca na kompaktnom etničkom zemljištu Jugoslavije trebalo staviti pod talijansku vladavinu dijelove jugoslovenske teritorije sa njenim jugoslovenskim stanovništvom, da bi zatim rekao da je ta ≫ravnoteža≪ poremećena uspostavljanjem ≫slobodne teritorije Trsta≪, iz čega proizlazi ≫zaključak ≪, koji je izveo i Bonomi, da se od Jugoslavije mora oduzeti novi dio njenog nacionalnog tijela. No južno-afrički delegat nastojao je da priča kako mu je naročito stalo do sudbine talijanske manjine na udaljenim točkama zapadne Istre. On, kao pretstavnik zemlje u kojoj se sprovodi najsvirepije ugnjetavanje i onespravljuje se domorodačko stanovništvo, izrazio je ≫bojazan≪ da talijanska manjina u Jugoslaviji — zemlji bratstva naroda i narodne demokratije — ne bude podvrgnuta represalijama i u tom cilju je izjavio da smatra da je u interesu Italije j Jugoslavije da se čitava polovina jugoslovenske Istre uključi u ≫slobodnu teritoriju Trsta≪ pod neutralnim suverenitetom. Time je hipokrizija južno-afričkog delegata dostigla vrhunac. Hipokrizija, kojom se on već ranije služio, kada je predlagao rješenja koja najviše ograničavaju prava i interese naroda Jugoslavije i izjavljivao da za njih i njihovu borbu ima ≫najvećih simpatija≪. Tu hipokriziju južno-afričkog delegata stostruko je premašio delegat Brazilije koji je, pozivajući se na interese mira, svojim predlogom ustvari težio ostvarenju plana koji pretstavlja najveću prijetnju miru i spokojstvu medu narodima. Brazilijanska đ delegacija iznijela je predlog da se rješenje pitanja jugoslovensko-talijanske granice odloži za godinu dana, a poslije tog roka vlade četiri sile bi donijele odluku o tome. U međuvremenu bi nova komisija stručnjaka tek ispitivala stvar, a sadašnja okupacija bi ostala do ≫Morganove linije≪. Još za godinu dana trebalo bi da se produže patnje naroda Juliske Krajjne i sadašnja vojna okupacija zone ≫A≪, koja je dovela do toga da je ta zona postala centar nespokojstva i ugrožavanja mira i stjecište fašista i ratnih zločinaca, dok bi rješenje pitanja Juiliske Krajine i Trsta trebalo odložiti do vremena u kome se mnogi nadaju da bi mogli lakše ostvariti svoje sebične interese na račun naroda Juliske Krajine i čitave Jugoslavije. Među ovima na prvom mjestu se nalaze talijanski imperijalisti koji su isti plan već izložili preko de Gaspenja u njegovom govoru na plenarnoj Konferenciji. Njihov plan je ustvari preuzeo da zastupa na Mirovnoj konferenciji brazilijanski delegat, koji je, s druge strane, danas išao dotle da ponovno izjavi da mu nije namjera da bude advokat Italije. Međutim cio njegov istup odgovarao je istupu de Gasperija. Koliko je očevidno da su talijanski imperijalisti našli svog advokata u licu braziliske delegacije dokazuje i činjenica da je brazilski delegat izjavio da, u slučaju da Savjet ministara ne prihvati braziliski predlog, zadržava sebi pravo da zastupa amandman braziliske delegacije, koji je ona ranije podnijela u pogledu predloženog razgraničenja između Jugoslavije i Italije. Ovaj predlog u dlaku odgovara izmjenama koje je zatražila talijanska delegacija. Riječ šefa bjeloruske delegacije Kiseljeva Poslije braziliske delegacije javio se za riječ šef bjeloruske delegacije Kiseljev da bi iznio razloge koji su rukovodili bjelorusku delegaciju da predloži svoj amandman sa novim predlogom jugoslovensko-talijanske granice, koji ispravlja nepravdu prema narodima Jugoslavije koje sadrži predlog o francuskoj liniji. Prema ovom predlogu granica bi se u svom početku podudarala sa francuskom, linijom, i to do tačke Pećpa sve do sela Robidišće. Otuda bi krenula prema jugoistoku, ostavljajući Jugoslaviji sela južno od planine Matajur. Kod spajanja rijeka Kozica i Abec slijedila bi dalje na jug preko Stare Gore do rijeke Idrijce. Išla bi rijekom Idrijcom do točke istočno od sela Prapretno i nastavila prema jugu, zatim bi se okrenula prema istoku i prelazeći željezničku prugu između sela Ločnik i Gorice dostigla bi Soču na mjestu gdje se ona spaja sa rijekom Vipavom. Odavde bi se nastavljala prema jugu kod ušća Timave između Tržića i St. lvana i došla do Jadranskog mora. Pošto je podvukao da spor o granici između Jugoslavije i Italije u toku posljednjih mjeseci ne silazi sa stranica štampe i da je pažnja čitavog javnog mnijenja prikovana za ovaj spor očekujući njegovo pravedno rješenje, Kiseljev je rekao: Francuska linija koja nam se preporučuje jeste vještačka i nepravedna, jer se ne bazira na etničkom principu i ne odgovara odluci Savjeta ministara spoljnjih poslova u Londonu od septembra 1945 godine, u kojoj je rečeno da linija jugoslovensko-talijanske granice mora biti etnička, ostavljajući minimalan dio stanovnika pod inostranom vladavinom i da se pri određivanju granice moraju uzimati u obzir ekonomske potrebe zainteresovanog stanovništva. Nažalost, pri rješavanju ovoga veoma važnog pitanja za bazu se nije uzeo etnički princip. Francuski eksperti su izjavili da je francuska linija određena prema principu tzv. ≫etničke ravnoteže≪. Da li se to može nazvati ≫etničkom ravnotežom≪, ako se prema francuskoj liniji van granice Jugoslavije ostavljeno 180.000 . Jugoslovena, koji kompaktno naseljavaju svoju nacionalnu teritoriju, dok u Jugoslaviji ostaje svega 80.000 Talijana, koji su u ogromnoj većini potomci venecijanskih kolonista i koji žive razbacani u gradovima na jugoslovenskoj terotoriji. Prirodno je da se francuska linija ne može nazvati linijom ≫etničke ravnoteže≪, ona se naprotiv može nazvati linijom ≫etničke nepravde≪. Poslije toga Kiseljev je iznio predloge bjeloruske delegacije p izmjeni francuske linije po kome na jugoslovenskom tlu ostaje jugoistočni dio Benečke Slovenije, grad Gorica ј dio teritorije južno od Gorice do Soče, koji eliminše vještački koridor između teritorije Trsta i Italije. Osim toga bjeloruski predlog predviđa da dio teritorije oblasti Gorice i veliki dio zapadne Istre, koji po nacrtu mirovnog ugovora treba da budu pripadnu priključeni teritoriji Trsta, Jugoslaviji. Bjeloruska linija ostavlja grad Goricu u Jugoslaviji .U dijelu svog govora o Bcnećkoj Sloveniji i Trsta, Kiseljev je rekao; ≫Otpočeću sa sektorom Benečke Slovenije. Starosjedioci ove teritorije su isključivo Sloveni. Prema talijanskom zvaničnom popisu od 1921 godine na ovoj teritoriji bilo je 15.000 stanovnika, od kojih samo 400 talijanske narodnosti. Prirodno je da na osnovu etničkog principa ova teritorija treba da pripadne Jugoslaviji. Prelazeći na sektor Gorice, treba da kažem da su naša linija razlikuje od francuske po tome što ostavlja Jugoslaviji Goricu i nekoliko sela zapadno i južno od grada, Sve u svemu zonu, koja broji otprilike 40.000 ljudi, među njima 30.000 u samom gradu Gorici. Granica koju mi predlažemo prolazi tako da se Italiji ostavljaju naselja sa talijanskom većinom stanovništva i ni jedno slovensko selo, dok se istovremeno Jugoslaviji ostavljaju sva naselja sa slovenskom većinom stanovništva i nijedno selo sa tajijanskom većinom. U onom dijelu, koji se daje Jugoslaviji Talijani žive samo u nacionalno-mješovitom gradu Gorici. Prema austriskom popisu od 1910 godine, koji je najbliži istini od opšteg broja od 31.000 stanovnica u gradu je živjelo 14.812 Talijana i 10.868 Jugoslovena. Ako je danas broj Talijana nešto veći, to je jedino posljedica nacionalnog ugnjetavanja Slovenaca i preseljavanja Talijana u to mjesto koje je izvršeno od strane fašističkog Musolinijevog režima. Gorica je bila prije svega administrativni centar, zbog čega su iseljenici fašističkog režima činili većinu Talijana u Gorici≪ Predgrađa Gorice su pak potpuno slovenska. Gorica je sa svih strana opkoljena slovenačkom etničkom teritorijem i Slovenci, kada se uzme zajedno sa predgrađima, čine većinu stanovništva Gorice. Na sektoru između bjeloruske i francuske linije ima više Slovenaca nego Talijana i zato je prema našem predlogu broj liса koja pripadaju nacionalnim manjinama manji, nego na osnovu francuskog predloga. Bjeloruska linija ostavlja grad Goricu Jugoslaviji. Prema francuskoj pak liniji Gorica se odvaja od nekih svojih predgrađa, od svojih izvora snabdijevanja vodom, električne centrale, od lokalnih sirovina, neophodnih za njenu industriju i ona prestaje da bude tržište Vipavske doline. OVA PITANJA NALAZE PRIRODNO RJEŠENJE Prema našem predlogu ova pitanja nalaze prirodno rješenje. Bjeloruska linija je znatno kraća i ne čini neprirodan djelokrug oko Gorice, kao što to čini francuska linija, na osnovu koje bi Gorica bila najistočnije naselje Italije u tom sektoru tavanske granice. Potrebno je takođe da se napomene da -se po prvi put u istoriji čini pokušaj, da se grad Gorica političkom linijom odvoji, od njegove oblasti. Naš pak predlog Goricu ostavlja onoj oblasti, kojoj je bio adminfstrativno-ekonomski centar u. toku mnogih stoljeća njegove istorije. Gorica je bila jedan od najvažnijih centara slovenačkog političkog, ekonomskog i kulturnog života, mjesto gdje su se nalazile ustanove, organizacije, izdavačka preduzeća, štamparije, mjesto gdje su se štampale slovenačke knjige, časopisi i novine. NENORMALAN POLOŽAJ KORIDORA NE MOŽE DA DOPRINESE UČVRŠĆENJU MIRA I BEZBJEDNOST1 U OVOM REJONU Prelazim na pitanje o tzv. koridoru. Sva morska obala je dio slovenačke stavlja jedini izlaz kog naroda prema stanovništvo čini etničku cjelinu i čini sastavni dio slovenačkog naroda. Preko hiljadu tri stotine godina slovenački narod neprestano živi na ovoj kompaktnoj slovenačkoj teritoriji. Prema podacima austriskog popisa .od 1910 godine na prostoru ovog koridora živjelo je 9.667 Slovenaca i samo 704 Talijana. Talijani, koji čine svega 6,5% čitavog stanovništva ove teritorije, preselili su se ovamo u kasnije vrijeme. U čemu je smisao francuske linije i koridora koji je širok 4—8 km i dugačak do 25 km? Politički smisao tog koridora sastoji se u tome da se slovenačkom narodu zabrani izlazak na more, da se željezničke komunikacije otsjcku od Jugoslavije. Takav nenormalni položaj ne može da doprinese učvršćenju mira i bezbjednosti u ovom rejonu. Prirodni su i zakoniti zahtjevi naroda Jugoslavije da naša Mirovna konferencija riješi ovo pitanje razumno i pravedno. NE MOŽE SE OPRAVDATI ZAHTJEV DA SE SLOVENACKOM NARODU ODUZME SVA NJEGOVA OBALA Dalje, slobodnoj teritoriji Trsta dodaje se sjeverozapadni dio Istre. Ovamo ulazi i dio teritorije koji se shodno Morganovoj liniji nalazi pod okupacionom upravom Jugoslavije. Teritorija koju Jugoslavija treba da napusti obuhvata otprilike 500 kvadratnih kilometara i prema podacima., koji su uzeti iz popisa Jadranskog instituta od 1945 godine o stanovništvu Istre, ima 65.000 stanovnika od kojih 35.000 Slovenaca i Hrvata. Na taj način u ovom dijelii Istre između Morganove i francuske linije Jugosloveni čine većinu prema Talijanima. Treba uzeti takođe u obzir da je od 30 hiljada Talijana preko 25.000 koncentrisano u 7 gradova, koji se uglavnom nalaze na obali. Seosko stanovništvo je kompaktno jugoslovensko i medu 35.000 Jugoslovena živi otprilike 4000 Talijana. Četiri petine teritorije su u etničkom smislu čisto jugoslovenske. Ovaj dio Istre se nikada u istoriji nije dijelio od ostale Istre sa kojom čini i geografsku i nacionalnu i teritorijalnu cjelinu. Bjeloruska delegacija ne vidi ozbiljne argumente, koji bi opravdavali zahtjev da se ovaj dio Istre, koji čini dio njene etničke teritorije oduzme Jugoslaviji i da se slovenačkom narodu sjeverno od Trsta i južno od njega oduzme sva njegova obala≪! U ime prava malih naroda, nepravda koja je učinjena slovenačkom narodu treba da bude uklonjena Zatim se šef bjeloruske delegacije oštro osvrnuo na govor južno-afričkog delegata. On je izrazio svoje čuđenje o statističkim podacima i o njihovim izvorima , po kojima bi francuska linija tobože prepuštala više Talijana Jugoslaviji nego Jugoslovena Italiji . On je odbio ta nestvarna izlaganja , podvlačeći da ne mogu da izdrže ni kakvu kritiku. U vezi sa bjeloruskim predlogom granice slobodnog grada Trsta , Kiseljev je nastavio: Pomoću statističkih podataka u stanovljeno je da je okolina grada Trsta naseljena Slovencima još iz vremena srednjeg vijeka . Sva naselja bila su i ostaju slovenačka . Neka od ovih naselja su sada sa stavni dio grada i njegovih predgrađa . Stanovništvo savremenog Trsta sastoji se od iseljenika posljednjih dvaju vijekova . Pomoću statističkih podataka je ustanovljeno da je 55% iseljenika jugoslovenskog porijekla , a samo jedna trećina talijanskog . Slovenci u Trstu u toku posljednjeg vijeka razvili su visoki kulturni život . Oni imaju svoje novine , knjige , pozorište i lijepu umjetnost . Na ovoj obali Slovenci žive već od VII vijeka kao ribari i mornari , u toku vijekova su vodili odbranbenu borbu za svoju obalu protiv zapadnih susjeda, koji su stvarali na njoj Svoje prekomorske vojno trgovačke kolonije . Kao za svaki drugi primorski narod tako je i za slovenački morska obala imala najveći značaj . Baš taj primorski položaj stvarao je za njega najvažnije uslove za njegov privredni razvitak . More je bilo odlučujući faktor za čitav njegov privredni razvitak , Čitav suvremeni razvitak slovenačkih oblasti vezan je sa morskom obalom i u prvom redu naravno , sa njenom velikom lukom, i gradom Trstom . Centar težine čitavog privrednog života ovih zemalja pomjera se sve više prema novoj pomorskoj oblasti, Najteži udarac za slovenački narod, za njegov privredni život, kao i za nacionalni život uopšte, poslije Prvog svjetskog rata bila je činjenica da je talijanski imperijalizam stavio ruku na njegovo Primorje i otsjekao Sloveniju od mora širokim koridorom , koji je nazvao »Venecija Julija « , iako za to nije imao nikakvo pravo , jer obala oko Trsta i njegovog slovenačkog zaleđa nikada u istoriji nije pripadala Veneciji . Time je čitav do tada relativno veoma jak privredni i nacionalni razvitak slovenačkog naroda bio nasilno zaustavljen . Slovenija otsječena od mora našla se u Jugoslaviji u toku od 1918 do 1941 godine u teškoj ekonomskoj situaciji. Trst je najbolji izlaz na more za oblasti sjeverne Jugoslavije. Glavne željezničke linije iz Trsta vode takođe i u druge zemlje preko jugoslovenske pozadine . Samo povezanost sa glavnom državom njegove pozadine ,sa Jugoslavijom, može da obezbijedi uspješni razvitak privrednog života . Jedina osnovna tršćanska industrija je prerada prekomorskih sirovina za potrebe tršćanske pozadine . Industrija Trsta , koja se oslanja na prirodne baze , može da nađe za sebe pomoć samo u Jugoslaviji i prije 1918 godine industrija je i bila na najtješnji način povezana sa privredom jugoslovenske pozadine . To su glavni argumenti na kojima smo zasnovali naš predlog . Kada se slovenački narod zajedno s ostalim narodima Jugoslavije podigao u narodno -oslobodilački ustanak protiv fašističkih okupatora bio je ispunjen sviješću da se bori rame uz rame sa svojim velikim saveznicima ne samo za svoju slobodu i budućnost , već i za one uslove za bolji privredni život koje mu je dala sama priroda , postavljajući ga na obalu Jadranskog mora , koju je talijanski imperijalizam 1918 godine od njega oteo . On je bio is punjen sviješću da se bori za svoje etničko pravo , za svoju obalu .Meni su razumljive molbe i težnje slovenačkog naroda , Slovenački narod apeluje na Mirovnu konferenciju da uspostavi prava malih naroda , koja se gaze , Slovenački narod je mali narod , ali je njegova nacionalna individualnost razvijena u istom stepenu kao i kod pojedinih velikih naroda . On je to dokazao i svojom trudoljubivošću i svojom kulturom u mirnim uslovima , a takođe i svojom NOB u ratu 1941 do 1945 godine . U ime prava malih naroda , koja su u principu već priznati krajem Prvog svjetskog rata i koja su potvrđena u posljednjem ratu protiv fašističkih snaga , koje su ova prava odricali i grubo gazili , ova nepravda koja na najbitniji način gazi prirodne životne uslove slovenačkog naroda i koja staje na put njegovog potpunog nacionalnog razvitka treba da bude uklonjena .“ Prije svršetka svog govora Kiseljev je još kratko i oštro osudio predlog braziliske delegacije kao nepravilan i suprotan interesima mira i bezbjednosti , pošto ide za tim da se cijelo riješenje pitanja Juliske Krajine odugovlači . Poslije toga je zaključio : »Bilo bi pravedno ako bi Mirovna konferencija odlučila da Trst i njegovu okolinu preda Jugoslaviji , ali uzimajući u obzir situaciju koja je nastala na Konferenciji , ja podnosim predlog da se pretrese i primi granica između Jugoslavije i slobodne teritorije Trsta onako kako je predlo žila bjeloruska delegacija“ . Posljednji govornik bio je američki delegat senator Koneli , Konelijev govor obilovao je mnogim opštim izrazima o miru , interesima mira i tako dalje . Međutim ,Koneli nije našao nijednu riječ kritike za predlog brazilske delegacije , koji ide za tim da se odlaganjem riješenja važnih pitanja produži stanje nestabilnosti i niti protiv predloga južno afričke delegacije koji je protivan dobrim odnosima među narodima jer sadrži u sebi nebrojene nepravde . Koneli je govorio i o delikatnosti pitanja Juliske Kraine , o napetosti u toj oblasti , o tome da ne treba postavljati nikakve zahtjeve . Komisija za Italiju nastavlja sutra diskusiju . Prvi govornik biće sovjetski delegat Višinski .