Govor Visinskog povodom izjave talijanskog pretstavnika Bonomija Specijalni dopisnik Tanjuga javlja : Na jučerašnjoj sjednici političko -teritorijalne komisije za Italiju održao je veliki govor sovjetski delegat Višinski. Njegov govor sa prevođenjem zauzeo je vrijeme cijele sjednice.. Napomenuvši na početku da želi da govori povodom izjave talijanskog pretstavnika Bonomija, Višinski je ukazao da se Bonomi nije ograničio na izlaganje gledišta svoje vlade u pogledu Juliske Krajine, već je duboko zadro u istoriju , došao je čak do starog Rima i pozvao se na velike Talijane Dantea i druge, sve s namjerom da ubijedi da Talijani vijekovima smatraju Julisku Krajinu dijelom svoje teritorije . Bonomi je navodio i sporazum od 1915 godine i Rapalski ugovor, ali sva njegova razmatranja su bila vještačka i izmišljena . Višinski je naglasio da se Bonomi nije ustručavao da direktno izopači sve događaje , naročito one koji su vezani za Prvi svjetski rat. Prema Bonomijevoj izjavi ispada da talijanskim trupama pripadaju lovorike za slom Austro -Ugarske i za oslobođenje i ujedinjenje južno -slovenskih naroda , dok je poznato da su talijanske trupe tada »bolje pokazale kako umiju da bježe nego da se bore». Bonomi je išao čak dotle da uzdiže Rapalski ugovor , kojim je opljačkana tadašnja SHS . »Treba usput reći , napomenuo je Višinski , da je u tome aktu najveće istoriske nepravde , koja je učinjena prema slovenskim narodima, imao aktivnog učešća upravo Bonomi, tadašnji ministar vojske . Višinski je zatim iznio da je sve što se moglo oteti od slovenskih naroda Rapalskim ugovorom bilo oteto i predato Italiji dok su sa druge strane glavni uzrok propasti Habsburške monarhije bile sjajne pobjede ruskih trupa , naročito istaknutog vojskovođe Brusilova. Višinski je zatim rekao: BONAMI JE PRIKAZAO TALIJANSKI IMPERIJALIZAM KAO SPASIOCA ČOVJEČANSTVA“ Morao sam da se zadržim na tome radi zaštite istoriske pravde , jer mi ne možemo ovdje dopustiti da, prikrivajući se istoriskom bezbzirnošću i izopačavanjem istorije , neki pokušavaju da proture svoju tezu u odbrani svojih osvajalačkih ciljeva , koji su neprihvatljivi i ne odgovaraju duhu Mirovne konfe rencije. Ovih činjenica ima dovoljno da bi se uspostavila istoriska pravda i da bi se pokazalo pravo lica događaja o kojima je govorio pretstavnik talijanske vlade , koji ide za žalosnom tradicijom talijanskog političara i napreže sve svoje snage kako bi prikazao talijanske vojne krugove malne u obliku rimskih heroja i triumvira . Oni na te triumvire i rimske heroje liče manje nego magarac na lava . Gospodin Bonomi je prikazao talijanski imperijalizam kao oslobodioca čovječanstva Bonomi se nije ustezao da ovdje. Izjavi da je cilj Italije , koja je uzela učešća u Prvom svjetskom ratu, bio težnja da »baci njemački imperijalizam i da istovremeno oslobodi Julisku Krajinu POLITIKA LAŽI , LICEMJERJA I DVOLIČNOSTI Slovenski narodi su tobože čekali na taj korak Bonomija i moraju da dadu svoje priznanje talijanskom imperijalizmu za oslobođenje od njemačkog imperijalizma . Kako je bilo ustvari ? Iz kakvih razloga je Italija stupila u Prvi svjetski rat ? Kakva je bila stvarna ideja talijanske politike kada je Italija stupila u Prvi svjetski rat ? Potsjetiću i na ove činjenice . Poznato je da je 1915 godine Italija bila u trojnom savezu sa njemačkim imperijalizmom , dok se austro-ugarski imperijalizam vukao iza kola njemačkog imperijalizma . Kako je to često bivalo sa Italijom , ona je , nalazeći se u jednom taboru , igrala na dva fronta i koketirala je i sa jednim i sa drugim, birajući zgodan momenat da bi se priključila onima na čijoj je strani bila pobjeda. To je Italiji uspjelo u Prvom svjetskom ratu , ali nikako nije uspjelo u Drugom svjetskom ratu . Uspjeh ne prati uvijek tu sjajnu politiku koja se zasniva na laži , licemjerju i dvoličnosti , zbog koje država, koja tu politiku sprovodi. liči na šakala koji se skita po pustinji i traži plijen. Došao je april 1915 i talijanski ministar spoljnih poslova , u saglasnosti sa direktivama svoje vlade i vladajućih krugova , dogovorio se sa Antantom , koja je obećavala više i bolje no što se moglo očekivati od Austro Ugarske monarhije njemačkog imperijalizma . 26 aprila 1915 godine zaključen je tajni sporazum iz među Italije i država Antante . ODVRATNA VLADAVINA REAKCIONARNE BURŽOAZIJE Višinski je zatim iznio da je Italija tim sporazumom dobila albansko ostrvo Sesano i dala pristanak na podjelu Albanije pod uslovom da dobije pravo da pretstavlja Albaniju u svakom pogledu i istakao da je , međutim , naročito zbog Istre, dalmatinske obale i britanskog zajma od 50 miliona funti , Italija odlučila da otpočne rat protiv njemačkog imperijalizma , Njoj se ne može prebaciti da nije bila pronicljiva, trenutak je bio dobro izabran . Italija je istupila protiv svojih bivših saveznika , Njemačke i Austro-Ugarske i dobila zato zemlje koje se u » Italiji zovu „iredeuta“ i poveću nagradu u vidu prezrenog metala. Ne znam da li se u tome može nešto naći kod pjesnika Dantea, ali kod pjesnika D'Anuncija može se naći mnogo poučnih stvari . Ja bih preporučio gospodinu Bonomiju i drugima , da se više za interesuju za ovaj drugi izvor D'Anuncija , a ne za Dantea, Sve ove činjenice mogu da se saberu i one daju slijedeću karakteristiku Italije 1915 godine : »Revolucionarno-demokratska Italija , t . j . re volucionarno -buržoaska Italija , oborivši austriski jaram , savladavši svoja kolebanja , pretvara se u našim očima u Italiju koja ugnjetava druge narode , koja pljačka Tursku i Austriju , u Italiju sa odvratnom vladavnom reakcionarne buržoazije, kojoj teku bale od pomisli da su i dozvolili da učestvuje u podjeli plijena „To je karakteristika toga kako je moglo doći do slične nepravde . Ovo su riječi genijalnog čovjeka Vladimira Iljića Lenjina. Takve su činjenice , takva je istorija pod kojom tamni , blijedi , a možda se i crveni od stida lažna istoriografija gospodina Bonomija. ODLUČUJUĆI FAKTOR JE TAJ DA JE JULISKA KRAJINA PO SVOM STANOVNIŠTVU SLOVENSKA OBLAST Sada dozvolite da pređem neposredno na suštinu pitanja . Juliska Krajina je arena borbe i sukoba političkih interesa . Šta je Juliska Krajina u ekonomskom , etnografskom i geografskom smislu ? Zaista, nacionalni sastav Juliske Krajine je raznolik . Međutim, uz svu raznolikost etničkog sastava osnovni dio stanovništva ove oblasti sastoji se od Slovenaca i Hrvata koji zauzimaju najmanje devet desetina njezine površine . Bezuslovno i neosporno je ustanovljeno da su u ovom slovenskom moru ubačena ostrvca Talijana , koji ne čine ni ekonomsku niti etničku cjelinu sa talijanskim stanovništvom. Talijani žive uglavnom u Trstu , Rijeci i drugim gradovima uz donji tok Soče, zatim u oblasti zapadne Istre i na sjeveroistoku . Ove činjenice moraju da se uzmu u obzir, ali one ništa ne odlučuju . Odlučujući faktor je taj da je Juliska Krajina po svom stanovništvu slovenska oblast. Prema podacima popisa iz 1880 godine u njoj je živjelo oko 500.000 Slovena (tačno 480.000) . Prema opštim proračunima broj stanovništva nije veći od jednog miliona ljudi . Dvije trećine stanovništva Juliske Krajine su Sloveni. Prema podacima popisa iz 1910 godine (koji nisu jugoslovenski poda ci) slovensko stanovništvo Juliske Krajine iznosi 463.000, a talijansko 330.000 . Prema tome slovensko stanovništvo Juliske Krajine znatno prevazilazi talijansko . To se. objašnjava time što je Juliska Krajina sa svojom istoriskom prošlošću isto onako jugoslovenska teritorija , kao i zemlja koja je opkoljava . Na zasjedanju Savjeta ministara spoljnih poslova u Londonu u jesen 1945 godine , šef sovjetske delegacije kazao je slijedeće : Sta bi značio prelazak Istre u ruke Italije ? Ako govorimo otvoreno , to bi značilo pri grabljivanje tudih teritorija od strane Italije , Zašto se to radi ? Zato da bi se obezbijedio pokret prema Istoku . Kao što je poznato ove se politike pridržavala Njemačka , kao što je se pridržavala i Italija . Poznato vam je da je ideja o prigrabljivanju slovenskih teritorija vladala u glavama njemačkih upravljača . Ova je politika poznata pod imenom »Drang nah Osten«. Kretanje prema Istoku na račun Slovena, dobilo je svoj kulminacioni razvitak u politici hitlerovske Nje mačke , koja je htjela da osvoji Ukrajinu ,Bjelorusiju i druge slovenske zemlje . U Italiji ova se politika izrazila u ostvarenju Musolinijevih osvajačkih planova , istina ne samo na račun Slovena , ali prije svega na račun Slovena « . To je bilo rečeno prije Mirovne konferencije , prije nego što je na njoj istupio De Ga peri i prije nego što je u našoj komisiji istupio Bonomi . Ako uporedimo ove govore sa upravo citiranim govorom druga Molotova, onda nije teško razumjeti da se temelji današnje talijanske politike razlikuju od onoga što je rečeno u toj karakteristici . Tako stoji stvar sa Juliskom Krajinom ISTORIJA TRSTA GOVORI DA ON DIŠE SLOVENSKIM VAZDUHOM A kako stoji stvar sa Trstom ? Prije svega treba skrenuti pažnju na neospornu nacionalnu nejedinstvenost stanovništva Trsta. Ali oko Trsta šire se nepregledne slovenske zemlje . Trst je centar oblasti , glavni nerv koji pokreće , osnovna poluga koja pokreće sudbinu Trsta je organski vezana sa sudbinom čitave oblasti oko njega , čitavog tog kraja . Čitava istorija Trsta govori da on diše slovenskim vazduhom , da njegov život ispunjava slovenski duh. Pokorivši istarsku obalu, Mlečani su prije mnogo vijekova pokušali da potčine Trst svojoj vladavini. U toku 13 i 14 vijeka oni su tri puta osvojili Trst . Trst je bio slovenski i samo prijetnja od strane Venecije primorala ga je 1382 godine da pređe pod pokroviteljstvo austriskog hercoga. Od tog vremena, izuzimajući period od 1809 godine do 1813 go dine, kada je Napoleon tamo stvorio malu republiku , Trst je bio austriski grad , Italija nema nikakve veze sa njegovim razvitkom. Pa o kakvim je stoljećima ovdje govorio Bonomi , o stoljećima za vrijeme kojih su se najbolji talijanski ljudi borili za pripajanje Istre Italiji sva ta stoljeća govore o suprotnom, o tome da Istra i Trst nikada u toku istorije nisu bili talijanski. Uoči Prvog svjetskog rata Trst je bio veliki pomorski i trgovinski centar u ovom dijelu Jadranskog mora. On je održavao vezu sa istočnom Afrikom , centralnom Amerikom, Bliskim i Dalekim Istokom. Trst se razvio u važnu pomorsku luku i istovremeno u važni industriski centar, gdje se naročito razvila brodogradilišna industrija . Može se reći da je prema svojim lučkim uređajima i prometnoj sposobnosti , Trst treća luka svijeta , ili da se, u krajnjem slučaju , nalazi u redu najvećih i najsavršenijih luka svijeta i da zauzima jedno od prvih mjesto u Evropi , 1920 godine Trst je pripojen Italiji . Od tada počinje njegov pad . Na prvom planu je Venecija a Trst slabi . U posljednje vrijeme , do 1938 godine , Venecija je povećala svoj vodeni promet za jedan i po puta a Trst , koji se nalazio u rukama Talijana , spustio se ispod nivoa na kome se nalazio ranije . Ako se uopšte može govoriti o motivima za osvajanje tuđe teritorije , onda kakvi se tu mogu naći motivi koji bi objasnili zašto Italija , koja ima desetine luka na obali Sredozemnog mora, teži da osvoji Trst . Istovremeno potpuno je razumljiva težnja Jugoslavije za Trstom . U Jugoslaviji Trst je jedina luka , dok je za Italiju to jedna od luka . Za Jugoslaviju je to izvanredno važna luka životni problem . To su razumjeli ljudi , sposbni da objektivno misle, i da vode politiku na osnovu objektivnih principa . LOJD DŽORDŽ LAMARMORA I ENGLESKI PROFESOR TOJBIU O TRSTU U vezi s tim pozvaću se na Lojda Džordža , koji je osuđivao Rapalski ugovor i govorio da je rat poremetio shvatanje o pojmovima savjesti . U svojoj knjizi »Istina o mirovnom ugovoru « Loid Džordž piše da je Italija pripojila svojim zemljama teritorije čija bi ogromna većina stanovništva više volila da se pridruži drugoj suverenoj državi. On kaže: »Ne treba sumnjati da bi ogromna većina dala svoje glasove u korist slovenskog podanstva , a ne talijanskog «. Čak i kod Talijana , koji se ne mogu osumnjičiti zbog liberalizma , mogu se naći zdrave i pravedne izjave po tom pitanju . Bivši talijanski pretsjednik vlade Alfonzi Lamarmora , koji se ne može osumnjičiti da je imao simpatije za nešto drugo osim za ratne avanture, onaj isti Lamarmora koji je komandovao talijanskim korpusom za vrijeme Krimskog rata , učestvovao u bombardovanju Sevastopolja taj , sa tačke gledišta osvajalačkog imperijalizma , general bez mrlje , izjavio je 1886 u talijanskom se ratu slijedeće : »Nikada se nisam zamislio u problem Trsta . Grad je opkoljen slovenskim stanovništvom koje ne želi da ima išta zajedničkog sa Italijom . Ako bi Trst bilo zbog čega postao talijanski , onda bi to postao izvor velikih neprijatnosti i opasnosti « . Dozvolite mi da se pozovem na drugi autoritet iz još kasnijeg vremena . Radi se o engleskom profesoru Tojbiu , koji je u svojoj knjizi Trst i Italija « jasno i odrešito istakao misao da su talijanski zahtjevi na ovu teritoriju neosnovani. On u svojoj knjizi kaže : »Nekada se tvrdilo , da je u primorskim gradovima Dalmacije preovladavalo talijansko stanovništvo , ali je to bilo prije nekoliko vjekova . Zahvaljujući svome razvitku , Trst je postao važna slovenska luka zbog slovenskog stanovništva , koje ga opkoljava . Zbog toga Trst ne može da bude talijanski grad . On treba da uđe ili u jugoslovensku zajedničku državu , ili da postane politički nezavisna jedinica uz evropsku garanciju «. Međutim , posljednje rješenje izgleda Tojbiu nepoželjno , jer ta mala država ne bi imala potrebna sredstva da brani svoju neznatnu bazu. »Očevidno je , kaže Tojbiu , da ako bi plebiscitom bilo odlučeno da se Trst pripoji Jugoslaviji kao federalna jedinica , onda bi se moglo smatrati da je to pitanje riješeno «. To ne znači ništa drugo nego nedvosmisleno priznanje da Jugoslavija ima neosporna prava na Trst . »Između Trsta i Italije --kaže Tojbiu nema nikakve ekonomske veze , jer privreda Italije, koja se bazira na hidro-električnoj energiji Alpa , teži Sredozemnom moru, a ne Jadranskom «. To je dovoljno činjenica , koje govore o tome kako talijanska delegacija lakomisleno rukuje istoriskim činjenicama . To je najblaža kvalifikacija njenog naučnog i istoriskog bilansa . KRAJNJA GRANICA ZA KOMPROMISNO RJEŠENJE PITANJA TRSTA Jasno je da odluka koju predlaže Savjet ministara spoljnih poslova sadrži minimum pravde . Poznato je da je minimum pravde gore nego maksimum pravde . Ali ponekad ne smijemo da zahtijevamo maksimum zato što u političkoj aritmetici dva puta dva ne znače uvijek četiri . Politika je takva aritmetika , gdje je dva puta dva ponekad pet. S time moramo da računamo. Za Jugoslaviju Trst je najvažnija luka . Otkinuti Trst od Juliske Krajine znači lišiti Jugoslaviju njene jedine velike luke i sam Trst staviti u položaj da bude lišen mogućnosti za dalji razvitak i uzdizanje . Eto zašto sovjetska delegacija smatra da, ako se ne može ostvariti pripojenje Trsta Jugoslaviji , da bi mu se obezbijedili najpovoljniji uslovi za razvitak kako njega samog tako i prostrane oblasti koja leži uz njega onda u krajnjem slučaju , kao na krajnju granicu za kompromisno riješenje , možemo pristati na odluku koju su zajednički prihvatili četiri države i unijele u projekt mirovnog ugovora sa Italijom , tj . na odluku o obrazovanju slobodne teritorije Trsta . Ova odluka ne zadovoljava Italiju, ne zadovoljava neke delegacije koje ovdje prisustvuju , koje su se istina trudile da otklone sa sebe sumnju da su advokati talijanskog fašizma i imperijalizma . Istina te delegacije nije niko direktno spomenuo. Ali postoji ruska poslovica „Na lopovu i kapa gori «. Zato su oni očigledno smatrali neophodnim da radi svog opravdanja daju neke izjave, osjećajući da u tom pogledu kod njih stvari ne stoje baš najbolje. Ali ja se neću zadržavati na njihovim izjavama , već ću se zadržati na izjavi Bonomija . On se poziva na referat komisije stručnjaka za jugoslovensko -talijansku granicu , u kome se govori o teritorijalnoj pomiješanosti talijanskog, slovenačkog i hrvatskog stanovništva . Ali Bonomi , slijedeći svoj metod, složio se samo sa onim dijelom izvještaja koji je za njega povoljan. Ustvari , njegove riječi ne odgovaraju onome šta se govori u čitavom tom izvještaju , govori se da hrvatsko i slovensko stanovništvo živi uglavnom u seoskim mjestima, koja su u znatnoj većini smještena oko gradova naseljenih Talijanima . Na taj način statistički podaci koji dokazuju slovenski karakter Istre našli su svoj odraz u tom , koji je Bonomi izvještaju , priznao pravilnim . Neću se zadržavati na karakteristici etnografskog položaja pojedinih istarskih kolonija. Od 43 kolonije Talijani čine većinu stanovništva samo u 16 kolonija, a u podacima iz 1945 godine zabilježen je još manji broj . Na osnovu statističkih podataka iz 1910 i 1945 godine ( iz njih se može izvesti srednja cifra koja balansira a neke se razilaze ) , može se izvesti zaključak da je talijansko stanovništvo Istre skoncentrisano u obliku otočića na uskom pojasu zemlje , uglavnom u obalskim gradovima. Ostala ogromna većina stanovništva Istre je slovensko stanovništvo koje određuje život i sadržaj toga života u tim gradovima na obali i u kojima postoji neka nadmoć talijanskog stanovništva. SOVJETSKA DELEGACIJA SMATRA DA LUKAVŠTINE TALIJANSKE VLADE TREBA KATEGORIČKI ODBITI Stoga, kada Bonomi opet i opet ponavlja u Parizu ono što je gotovo prije godinu dana govorila talijanska delegacija u Londonu, a u Londonu ona je ponavljala ono isto što je govorio u Parizu prije 30 godina Orlando - to pokazuje da su još žive talijanske tendencije i da još postoje nezasitni osvajački apetiti Italije . Bonomi ponovo želi da dobije zapadnu i južnu Istru , tj . iskonske jugoslovenske zemlje , nazivajući svoju pohlepu velikim imenom pravde , Bonomi je protiv stvaranja slobodne teritorije Trsta , jer takva granica , po riječima Bonomija, ostavlja granice Italije otvorene za napad i dopušta da se Italija opkoli s mora. O kakvom napadu govori pretstavnik Italije , koja je više nego jedanput napala svoje susjede , a nedavno računajući na laki uspjeh uzela učešća u varvarskom pohodu hitlerovskih bandita na Evropu ? O kakvom napadu protiv Italije govori Bonomi ? O kakvoj agresiji on govori ? Pretstavnik Italije koja je ušla u istoriju kao država koja dosljedno sprovodi politiku agresije , govori da se ona mora braniti od agresije. Po mišljenju Bonomija formiranje slobodne teritorije Trsta poremetilo bi etničku ravnotežu, pa zato traži da se u slobodnu teritoriju Trsta uključi i južni dio Istre . A sve se to prikriva poklicima pravi i demokratizmu . Nema šta da se kaže , lijepa je to pravda . Nema šta da se kaže , lijepi je to demokratizam . Sovjetska delegacija smatra potrebnim da izjavi da te lukavštine talijanske vlade treba kategorički odbiti. Mi se ne možemo složiti sa tim lukavstvima. Reći ću dvije riječi o jugoslovenskom izvještaju . U njemu je podnesen niz podataka koji obrazlažu o pravdanost zahtjeva jugoslovenske delegacije . Taj izvještaj nije mogao a da ne privuče pažnju komisije . Taj izvještaj nije mogao a da ne ostavi veliki utisak i ne može da ne privuče pažnju komisije . Činjenice koje iznosi jugoslovenska delegacija ne mogu a da ne zahtijevaju naročitu pažnju pri konačnom rješenju ovog pitanja . Sovjetska delegacija smatra odluke Savjeta ministara spoljnih poslova minimalno pravednim . Kao što je poznato s njima su se složile i tri velike druge sile i to nameće sovjetskoj delegaciji izvjesne obaveze. Sovjetska delegacija izražava uvjerenje da će Konferencija dostojno ispuniti zadatke koji su pred nju postavljeni i ustanoviti pravedne granice , ispraviti grubo narušavanje pravednih interesa i prava jugoslovenskih naroda. PRAVDA MORA DA SE USPO STAVI Predlaže nam se odlaganje pitanja rješenja Trsta za godinu dana. To je štetan i opasan predlog i njega treba odbaciti. Bonomi je završio svoj govor pozivom na pravednost. Istorisku nepravdu izvršenu prije 26 godina treba ispraviti i pravda mora da se uspostavi . Ukoliko Savjet ministara spoljnih poslova ide po liniji uspostavljanja pravde , mora da nas oduševljava u našem poslu , ali pojmovi o pravdi su različiti í pravda je pravdi suprotna. Ne smije se govoriti o pravdi posežući za tudim zemljama . Mi smo protiv takve pravde , jer to nije pravda nego nepravda . Sovjetska delegacija vidi mogućnost za stvaranje pravednog i trajnog mira koji se mora ustanoviti na demo kratskim naprednim načelima, a ne onako kako misli delegacija Južno afričke Unije , koja je cinički izjavila da se ubuduće još moraju prinijeti krvave žrtve za uspostavljanje mira. Mi odbijamo takvo postavijanje pitanja ovdje na Mirovnoj konferenciji . Sovjetska delegacija je za trajan i pravedan mir koji može i mora biti sagrađen na pravedním demokratskim načelima, na načelima koja se zasnivaju na bezuslovnom sprovoeđenju u život pravde, koja odgovara interesima naroda, koja osigurava zaštitu suvereniteta država . Učvršćenje je takvog mira veliki i plemeniti zadatak, za čije riješenje moramo živjeti , raditi i boriti se.«