Dopisnik Tanjuga javlja : Izlažući jugoslovensko stanovište po pitanju razgraničenja sa Italijom, šef jugoslovenske delegacije Edvard Kardelj održao je prekjuče poslije podne na sjednici teritorijalno -političke komisije za Italiju slijedeći govor: Ovdje u diskusiji prvi je istupio protiv opravdanih težnji Jugoslavije delegat Južne Afrike . On je branio svoj amandman , prema kojemu treba da se oduzme Jugoslaviji i priključi slobodnoj teritoriji Trsta , pored sjeverozapadne Istre , još i njen jugozapadni dio, koji je po obimu i stanovništvu veći od onoga koji se Jugoslaviji oduzima prema »francuskoj liniji „. Drugim riječima, delegat Južne Afrike uzeo je na sebe ulogu da brani jedan dio talijanskih zahtjeva koje je formulisao ovdje Bonomi LAKOMISLENOST JUŽNOAFRIČKOG DELEGATA Drugi dio talijanskih zahtjeva je, kako ćemo kasnije vidjeti , uzela na sebe brazalijanska delegacija. Na taj način su zahtjevi talijanskih osvajača ovdje našli svoje zastupnike. Pri tom delegat Južne Afrike nije samo preuzeo na sebe zahtjeve talijanske delegacije, nego i njenu argumentaciju . Nama je vrlo žao što se delegat Južne Afrike na taj način izložio jednom riziku , naime da ponavlja neistinu koju je neko prije njega svjesno izgovorio. Spremnost da se brani neka teza . povlači za sobom apsolutno neophodnost upoznavanja objektivnih činjenica. Inače se ne može izbjeći utisak da namjere branioca te teze nisu nepristrasne i bez neke pozadine, odnosno da se on lakomisleno odnosi prema jednom pitanju koje pretstavlja ili sreću ili nesreću za stotine hiljada ljudi. Tako su i Bonomi i delegat Južne Afrike smatrali za potrebno da citiraju iz tačke 76 izvještaja Komisije za Julisku Krajinu rečenicu o talijanskom stanovništvu u gradovima za adne Istre, dok nisu citirali slijedeću rečenisu istoga člana kojagovori o hrvatskom i slovenačkom stanovništvu zapadne Istre, koje pretstavlja ogromnu većinu seoskog i znatan dio gradskog elementa.Ovome treba dodati da su se g. Bonomi i g. Jordano, koji su citirali jednu rečenicu čl. 76, obojica čuvali toga da citiraju slijedeći 61. 77, u kome je konstatovano da je ≫nemoguće u pogledu te oblasti, kao i u pogledu drugih oblasti više na sjeveru, govoriti o jednoj čisto etničkoj demarkacionoj liniji između dvaju elemenata ≪. Obojica su se čuvali da objasne šta želi da kaže tekst izvještaja. Kada konstatuje da se hrvatsko i slovenačko stanovništvo prostire prema obali ≫u tri glavna pravca ≪, jer bi se u tom slučaju našli pred činjenicom da ima toliko ≫drugih pravaca≪ duž cijele obale, da bi morali da zaključe, da tu Talijani pretstavljaju samo izolirana ostrvca. Osim toga kada se u cjelini uzme teritorija zapadne Istre, u granicama koje predlaže južno-ofrički amandman, Jugosloveni imaju znatnu većinu. To isto važi i za sjevero-zapadni dio Istre u granicama ≫francuske linije≪. O ekonomskoj besmslenosti takve linije jedva treba ponavljati već izrečene argumente. Kardelj se zatim zadržao na neodrživoj tvrdnji južno-afričkog delegata da sve manjine izazivaju svakojake sukobe i čak ratove. Po našem mišljenju — rekao je Kardelj — opasnost nije u manjinama, nego u agresoru koji stoji iza njih. Citirajući sudetski primjer, južno-afrička delegacija pokazuje da nije ništa naučila na iskustvu minhenske politike, jer težište problema tada nije bilo u Sudetima, nego u Berlinu, kao što i danas nije u Istri nego u Rimu. Ali ono što je mnogo zanimljivije od svega toga, to je činjenica da se južno-afrička delegacija toliko brine o talijanskoj manjini u Jugoslaviji, da ćutke prelazi preko činjenice da po ≫francuskoj liniji≪ ostaje mnogo veća jugoslovenska manjina u Italiji. Principi" koji služe odbrani nasilja .Južno -afrička i druge delegacije koje nastupaju protiv jugoslovenskih zahtjeva, pronašli su svako malo talijansko naselje u Istri , šta više našle su takve naselja čak tamo gdje ih opšte nema i gdje ih nije bilo dok potpuno ignorišu teritorije tako kompaktno naseljene slovenačkim življem , kao što je to Benečka Slovenija ili »Slavia Italiana«, kako tu provinciju nazivaju svi talijanski udžbenici. Da se delegat Južne Afrike postarao da upozna objektivne činjenice o životu naroda čija je teritorija u pitanju, on bi sebi vjerovatno ipak postavio pitanje za koji od dva susjedna naroda ova linija pretstavlja teži udarac i, ako hoćete, veći gubitak. On bi onda doznao da »francuska linija“ oduzima Sloveniji 200 hiljada Slovenaca i da to iznosi 12% čitavog slovenačkog naroda. Među ostalim izjavama južno afričkog delegata ima jedna koja baca čudnu svjetlost na njegov principijelni stav. On je izjavio da nije nimalo važna okolnost što su se Talijani naseljavali na jugoslovenskoj teritoriji poslije Rapalskog ugovora. On kaže da su na to imali pravo , jer su računali da će ta granica ostati stalno. To je logika koja može opravdati svako naseljavanje u istoriji . I Elzasu i u Loreni naseljavali su se Nijemci onda kada su mislili da je za vječita vremena njemačka teriija. Da li je Francuska smatrala ovo nasilje kao dovoliajn dokaz za ... da ona nema više prava na Elzas i Lorenu? Ovakvi ili slični »principi“ ne mogu da služe drugoj svrsi nego odbrani nasilja u međunarodnoj politici. Ja mislim Mirovna konferencija nije se sastala zato da opravdava nasilje već, između ostalog, i zato da popravi izvjesne nepravde bar iz vrlo bliske istorije koje su počinile agresorske osvajačke države. Među takve istoriske nepravdo spada svakako i ona što je učinio talijanski imperijalizam u Juliskoj Krajini sprovodeći sistematsko nasilje i nasilnu denacionalizaciju nad Jugoslovenima. Ne bih mogao da vjerujem da delegat Južne Afrike o tom nasilju nije nikada ništa čuo. Šta je uopšte toliko zainteresovalo delegaciju Južne Afrike da stavlja predloge o jednoj, njoj tako dalekoj teritoriji? Njen govornik naveo je dva razloga: prvo, brigu da ne bude više rata, i drugo, brigu za dobre odnose između Jugoslavije i Italije. Meni se čini vrlo čudnovato kako može predlog koji stvara mostobrane protiv Jugoslavije biti prepreka ratu? A druge strane, kako se delegat Južne Afrike brine za dobre odnose između Jugoslavije ј Italije? Tako, što Italiji daje što ona traži, a Jugoslaviji oduzima ono što je njezino. Mi možemo da kažemo hvala za takvu ≫pomirljivu≪ ulogu. Razumije se da u toj ulozi nema ni traga simpatija prema Jugoslaviji o kojima je govorio delegat Južne Afrike. Jedno je, međutim, sigurno da to nije baza na kojoj bi moglo doći do popravljanja odnosa između Italije i Jugoslavije BRAZILIJANSKA DELEGACIJA ŽELI DA POSTIGNE REALIZACIJU TALIJANSKIH ZAHTJEVA U stavu koji je zauzela delegacija Brazilije teško nam je otkriti u prvi mah bilo kakvu logiku. Pretstavnik Brazilije slaže se u mnogim tačkama sa nama. Ne pobijajući ni u jednom konkretnom slučaju našu argumentaciju, on se slaže sa našom kritikom Rapalskog ugovora, dijeli sa nama rezervu u pogledu ≫etničke ravnoteže ≪, dopušta da bi se kod jedne detaljne analize jugoslovenska argumentacija pokazala kao opravdana, slaže se da bi čisto etnička linija bila najbolja granica. On, dakle, usvaja glavne stavove naše argumentacije. Ali u trenutku kada je pred nama iznosio takav svoj stav, dijelile su se karte sa linijom koju predlaže baš brazilijanska delegacija i ta linija korigira ≫francusku finiju≪ ne u smislu jugoslavenskog predloga, nego u smeru maksimalnih talijanskih zahtjeva. Kao karakteristiku brazilijanske linije dovoljno je da navedemo da ona daje Italiji, pored onoga što joj daje ≫francuska linija≪, još 500 kvadratnih kilometara slovenačke teritorije ≪, na kojoj živi prema austriskom popisu 40.655 Jugoslovena i svega 150 Talijana, a čak i po popisu 1921 koji se poziva talijanska delegacija, 35.988 Jugoslovena i 1149 Talijana. Baš ta brazilijanska linija pokazuje šta stvarno želi brazilijanska delegacija da postigne sa svojim prvim predlogom, to jest da se pitanje Juliske Krajine odloži još za jednu godinu. Brazijanska delegacija želi da postigne realizaciju talijanskih zahtjeva — na to se svodi sva uloga brazilijanske delegacije. Narodi Jugoslavije se neće pomiriti sa jarmom koji im nameću branioci poraženog agresora Razumije se brazilijanskom delegatu nije lako opravdati predlog koji daje Italiji teritoriju sa 40.000 Jugoslovena, a na kojoj Talijana uopšte nema. Kada je brazilijanski delegat govorio, on je rekao između ostalog slijedeće: ≫Bilo bi lijepo biti branilac poražene Italije, ali Brazilijа ipak nije advokat Italije≪. U toj rečenici imaju dvije netačnosti. Treba reći: nije lijepo biti advokat poraženog agresora koji pokušava kao takav da se ponovno digne na noge, a brazilijanska delegacija ovdje se ipak pojavljuje kao njegov advokat. Jugoslovenska delegacija na sve ovo može da odgovori samo jedno. Narodi Jugoslavije nisu se pomirili sa talijanskim ni njemačkim jarmom ni onda, kada su talijanski i njemački osvajači bili na vrhuncu svoje snage. Oni se s tim neće pomiriti ni sada, kada im taj jaram hoće da nametnu ti branioci poraženog agresora. Uostalom, predlog brazilijanske delegacije je takve vrste da do sada i sam brazilijanski delegat nije imao smjelosti da ga brani ni jednom riječju. Brazilijanska delegacija nam je prosto servirala svoju kartu sa linijom koju bi mogli izmisliti samo neprijatelji naroda Jugoslavije, a nikako država koja kaže da je saveznik Jugoslavije. Čitav taj postupak brazilijanske delegacije izaziva utisak da ona ne igra sa velikim oduševljenjem tu neslavnu ulogu koja joj je pala u djelo. Međutim, ipak postoji činjenica da je brazilijanska delegacija preuzela na sebe tu ulogu. S druge strane, brazilijanski predlog o odgađanju zaključenja definitivnog mira sa Jugoslavijom znači još za jednu godinu produžiti situaciju u kojoj živi stanovništvo Juliske Krajine, znači ostaviti otvoreno pitanje koje, dok je nerješeno otežava smirenje jednog dijela Evrope. PODRŠKA OSVAJAČU Pretstvanik SAD Koneli apelovao je na nas da se čuvamo teritorijalnih potraživanja. Teritorijalna potraživanja — kazao je on — izvor su rata. Mi se slažemo sa g.. Konelijem da je potraživanje tuđih teritorija u mnogim slučajevima izvor rata. No šta znači taj princip sa kojim se svi slažemo, šta znači taj princip kada se postavlja u ovoj diskusiji samo u toj opštoj formi? Kome je upućen poziv g. Konelija? Mi smatramo da može biti da g. Koneli upućuje taj poziv nama, koji smo kroz čitavu našu istoriju, pa i za vrijeme ovoga rata, bila žrtva tuđe pohlepnosti prema našoj zemlji i koji nikada nismo vodili napadački rat, niti osvajali tuđe zemlje. Mi smo ovdje samo zato što tražimo svoju rođenu zemlju, koju nam je oteo tuđi osvajač, a mi smo je u toku ovoga rata oslobodili svojim sopstvenim rukama. Dosljednost bi tražila da g. Koneli uputi svoj poziv Italiji, jer Italija traži naše teritorije, odnosno pokušava da zadrži teritorije koje je dobila na osnovu diktata u Rapalu. Međutim, ako je taj poziv adresiran Jugoslaviji, onda, uprkos njegovih pomirljivih riječi, on znači podršku osvajaču, opravdanja agresije. O STAVU BRITANSKOG DELEGATA MAK NILA Delegat Velike Britanije je podvrgao izvjesnoj reviziji zaključak ministara i o kriterijumu na kakvoj osnovi treba odrediti jugoslovensko-talijansku granicu. Svi znamo zaključak ministara koji kaže da osnova razgraničenja treba da bude etnička linija, a da treba uzeti u obzir i ekonomske momente. U suprotnosti sa time britanski delegat navodi tri faktora koji treba da budu odlučujući kod određivanja talijansko-jugoslovenske granice — etnički, ekonomski i politički. Ja ne suprotstavljam ova dva stava tj. stav Savjeta ministara i stav britanskog delegata — iz nekih formalnih razloga. Ne, meni i ekonomski faktori govore za Jugoslaviju. Zato je nekim bilo potrebno otvoreno mobilisati i politički faktor koji u rješenjima Savjeta ministara nije bio predviđen. Razumije se, niko od nas nije toliko naivan da ne bi uvidio kako je taj faktor više ili manje nevidljiv prisustvovao za svo vrijeme dok se je raspravljalo o našim granicama. Ali on se sada javio u otvorenim kočijama, dovezao ovamo i on se sada tu za. dovoljno smješka dobijenoj pobjedi nad etničkim i ekonomskim faktorima. Sirotica etnička linija međutim koja ,e u septembru 1945 godine tako slavno započela svoju karijeru, sada jedva još može s vremena na vrijeme proviriti kroz prozor u ovu našu ≫salu izgubljenih kola≪. Ima u govoru poštovanog gospodina Mak Nila jedno mjesto koje bi možda trebalo mi Jugosloveni shvatiti kao opomenu približno ovakve vrste: ≫Ako vi, Jugosloveni nećete da primite to što mi želimo, onda vam se može desiti i nešto gore ≪ Ako sam pogrešno shvatio, to mjesto, molim g. Mak Nila da mi izvini. Ako sam međutim pravilno razumio, onda moram reći da nama Jugoslovenima takve riječi nisu posve nepoznate. Dozvolite, da vas još jedanput potsjetim na depešu od 4 novembra 1920 godine u kojoj talijanski ambasador u Londonu Imperiali javlja grofu Sforci: ≫Lojd Džordž mi je rekao da je uputio telegram u Beograd u smislu kako smo želili tj. da vlada njegovog britanskog veličanstva pridaje veliku važnost rješenju jadranskog problema. U slučaju neuspjeha pregovora, britanska vlada, vjerna svojim obavezama, pomoći će talijansku vladu ako ona bude namjeravala da primjeni londonski pakt≪. Prema tome, taj je metod nama već poznat. Međutim, ja se ipak nadam da nisam dobro razumio g. Mak Nila. Nadam se tako, iz prostog razloga, jer jugoslovenska delegacija još nije izgubila uvjerenje da ona neće biti prosto postavljena pred svršen čin i izglasani zaključak, nego da će se tražiti sporazumno riješenje. Ako takva namjera ne bi postojala, onda jugoslovenska delegacija zaista ne bi razumjela zašto bi bila pozvana na ovu Konferenciju. Kardelj se zatim osvrnuo na stav francuskog delegata, pa je potsjetio na to da je Francuska ranije drugačije gledala na pripadnost Trsta. Zato je napokon priključio Trst ne talijanskoj kraljevini, nego jugoslovenskoj Iliriji sa glavnim gradom u Ljubljani. Nema Jugoslavena koji bi se ikad odrekao Gorice Vrijeme je — rekao je zatim Kardelj — da sve delegacije u cjelini pređu na tretiranje stvarnih činjenica. a treba da znamo kakve stvarne činjenice kakvi etnički, geografski, saobraćajni, ekonomski i drugi argumenti opravdavaju ovu ili onu liniju, onaj ili ovaj amandan. Saveznik Jugosalvija, koja se 27 marta i 6, aprila 1941 godine i u čitavo vrijeme svoje herojske berbe nije ni sa kim pogađala pod kakvim će uslovima ući u rat protiv Hitlera, zato jer je vjerovala da neće ni jedan saveznik iznevjeriti pravedne zahtjeve narodne Jugoslavije — takva Jugoslavija ima pravo da zna zašto se njoj oduzima Kanalska Dolina, zašto se šuti o Beneškoj Sloveniji, zašto se neprirodno oduzima grad Gorica od svoju okoline, zašto se Jugoslaviji ne priznaje Tržić, zašto se Trst potpuno odvaja od Jugoslavije, zašto se stvara koridor između Italije i slobodne teritorije Trsta i uzima slovenačkom narodu i na sjeveru i na jugu Trsta sva njegova morska obala? ≫Francuska linija≪ na pr. konkretno traži od Jugoslavije da žrtvuje više od 20 000 do 25.000 kompaktno naseljenih Slovenaca u okolini grada Gorice i u tom gradu samo zato da bi sе moglo dati Italiji talijansko jezično ostrvo u centru grada Gorice od nekih 10.000 do 15.000 duša. Zašto? Nama odgovaraju: Zato jer je Gorica talijanski grad. To je prije svega neistina. Gorica je prvenstveno slovenački grad čak statistici iz 1910 godine u samom centru je bilo svega 3000 Talijana više nego Slovenaca, u stvari Slovenci su onda imali većinu u samom gradu . Ali osim toga , predgrađa su potpuno slovenačka . I tako je na teritoriji koja se zbog tobožnjeg talijanstva Gorice daje Italiji ogromna većina Slovenaca . Čim se može pravdati takovo gaženje etičkog principa : Međutim , ovdje se uporno ćutke prelazi preko svih tih činjenica i stereotipno se ponavlja jedna neistinita tvrdnja , naime , da je Gorica talijanski grad . Gorica nije talijanski grad ni u tom smislu u kakvom je tajijanski na primer Trst ili neki od istarskih gradića ? Ali ja moram jasno izjaviti da nema Jugoslovena koji bi se ikada odrekao Gorice . Kardelj je zatim govorio o istoriji Gorice , pa prelazi na pitanje Kanalske doline , ističući da o nekakvom pravu Italije na Kanal dolinu ne može biti ni govora , ako se uzmu u obzir činjenice : Prvo , da u njoj godine 1918 , kada ju je Italija okupirala Talijana uopšte nije bilo ; drugo ,da je talijansko naseljavanje ove doline odpočelo tek godine 1941. tj. u vrijeme rata na osnovu dogovora između Hitlera i Musolinija o izmjeni stanovništva ; treće , da su jedino autohtono stanovništvo u Kanalskoj dolini Slovenci ; četvrto , da istočni dio doline pretstavlja za Italiju jednu poziciju za napad protiv Jugoslavije , poziciju sa koje je Italija izvršila u aprilu 1941 napad na Jugoslaviju . A ŠTO SE OSTAVLJAJU STRATEŠKE PREDNOSTI JUČERAŠNJEM AGTESORU ITALIJI U pogledu Benečke Slovenije , Kardelj je između stalog rekao da se , kao i u pitanju Gorice i Kanalske doline , ne radi samo o povredi etničkog principa na štetu Jugoslavije , već i o povredi interesa njene bezbijednosti . Postavlja se pitanje : Zašto se nastavljaju sve strateške prednosti jučerašnjem agresoru Italiji , koja ima u svome sektora prema » francuskoj liniji « suprotno od Jugoslavije lake pristupe granici blagim zapadnim padinama . Zašto se daje Italiji jedan takav strateški klin , koji se kroz otvor u širini od 20 km približuje na svega nekoliko kilometara centru gornje Sočke doline Tolminu , i to klin koji je naseljen kompaktnim slovenačkim stanovništvom ? Ni jednog argumenta dosada nismo čuli , I g. Bonomi i talijanski memorandum takođe ćute kao da ne postoji tzv . »Slavija Italiana «, kako tu pokrajinu zovu talijanski geografi . Oni svakako takođe znaju zašto se ona zove baš » Slavia Italiana“. Kakav je razlog te taktike prećutkivanje činjenica ? Međutim , uprkos svog neospornog prava na čitavu Benečku Sloveniju Jugoslavija je otstupila od takvog zahtjeva . Otstupila je zato da bi olakšala mogućnost sporazuma . Jugoslavija traži samo jedan manji dio Beneške Slovenije , na kome je živjelo prema talijanskom popisu od 1921 godine 14.367 Jugoslovena a samo 166 Talijana ,dok ostavlja Italiji oko 20 do 25.000 Benečkih Slovenaca . Ko može da porekne da ovo nije jedna ozbiljna žrtva za jedan mali narod od milion i po duša? Govoreći o raspoloženju stanovništva Juliske Krajine i stava Talijana o Benečkoj Sloveniji Gorici i Tržiću , Kardelj se dotakao ,izjave , koju je dao delegat Velike Britanije . On je rekao : » Nije zločin biti Talijan“. Ne znam - rekao je Kardelj kome je delegat Velike Britanije adresirao tu izreku , ali je potpuno jasno da je on nije mogao adresirati nijednom , delegatu . A o tome kakav je odnos naroda Jugoslavije prema talijanskom narodu , najbolje bi mogli ispričati oni talijanski pretstavnici iz Trsta , Tržića i Gorice i drugih krajeva Juliske Krajine ,koji su došli ovamo da u ime talijanskog stanovništva Juliske Krajine traže priključenje Juliske Krajine Jugoslaviji i koji već nekoliko mjeseci uzaludno kucaju na razna zvanična vrata raznih delegacija , kojima bi želili da kažu mišljenje Talijana Juliske Krajine . Oni bi htjeli da im kažu da talijansko-slovensko prijateljstvo i bratstvo , koje je sklopljeno u Juliskoj Krajini može biti primjer i mnogima ovdje na Konferenciji kako se sklapa mir i saradnja među narodima . Ja bih delegatu Velike Britanije želio da kažem još nešto . Ne , nije zločin biti Talijan . Ali mi se čini da ima danas u svijetu ljudi, koji su uvjereni u to da je zločin biti Jugosloven , da je zločin želiti stvarnu nacionalnu nezavisnost , da je zločin braniti svoju slobodu , da je zločin boriti se za ujedinjenje svoga naroda i za njegovu sreću i blagostanje i ne dati se ugnjetavati i iskorištavati od strane tuđinaca. Ja bih se ponosio da sam Talijan, koji se u svojoj zemlji borio za sreću svoga naroda, za prava svakog radnog čovjeka, za istinsku demokratiju, za ljepšu budućnost onih, koji pate što tako kao što se ponosim da sam se u svojoj zemlji borio za te iste principe. Ali isto tako sam uvjeren da zaslužuju prezir svi oni koji grabe za tuđom zemljom, koji ruše slobodu drugog naroda, koji podvrgavaju ekonomskoj eksploataciji druge zemlje ili gaze elementarna čovječja prava naroda i pojedinaca. Oni zaslužuju prezir, svejedno da li se oni zvali Jugosloveni, Talijani ili bilo kojim drugim imenima. Tako Mak Nile, ja razumijem internacionalizaciju, koju vi zovete u pomoć. Tako stoje stvari u pogledu jugoslovensko-talijanskih granica, koje predlaže projekat Savjeta ministara. Razlozi zbog kojih se ne možemo saglasiti sa tim da se slovenačka teritorija jugoistočno od Trsta oduzme od Jugoslavije Ništa bolje ne stoje stvari kada se podvrgne analizi predložena granica između slobodnog Irsta i Jugoslavije. Činjenica je da za internacionalizovani grad Trst obala, koja se proteže od Devina (Duino) do samog grada, i sjevero-zapadna Istra еkonomski ne znače ništa. Ta obala ni u kom pogledu ne može da ojača ekonomsku poziciju internacinalizovanog grada Trsta i ne može da posluži za zadovoljenje njegovih potreba. A sa druge strane činjenica je da se sa tim koridorom i sa oduzimanjem sjeveru-zapadnog dijela Istre na širini od nekoliko kilometara siječe od svoje obale i mora ,jedan narod, koji tamo živi, radi i bori se za svoju slobodu već 1300 godina. Činjenica je da na obali od Devina do tršćanskog predgrađa Bakovija ,živi oko 13.000 Slovenaca i oko 900 Talijana. Zašto je potrebno oduzmati tu čisto slovenačku teritoriju Republici Sloveniji i zatvorti joj svaki prilaz ka moru? Govore nam da je lijom. Međutim, takva veza je moto potrebno zbog veze Trsta sa itaguća i bez stvaranja takvog koridora prostim ugovorom Trsta sa Jugosavijom. Sta više Jugoslavija će biti ionako više sklona da iziđe u susret ekonomskim potrebama Istre, ukoliko će ona manje biti u bojazni da bi Trst sa koridorom mogao biti iskorišćen protiv interesa bezbjednosti Jugoslavije. Eto iz kojih razauga se Jugoslavija ne može saglasiti s tim, da ta teritorija njoj bude oduzeta. Isto tako su u većini Jugosloveni u sjevero-zapadnoj Istri južno od Irsla a u granicama ≫francuske linije≪. Na toj teritoriji prema kombiniranoj statistici iz 1910 do 1945 godine živi ukupno 44.433 Slovenca i Hrvata i 35.134 Talijana. Ali pri tome je vrlo značajan raspored stanovništva po teritoriji. Ako uzmemo samo seosko sa zemljom povezano stanovništvo utvrdićemo ogromnu jugoslavensku većinu. Od ukupno 49.243 stanovnika 39.489 su Jugosloveni, a samo 8637 Talijani, dok u sedam gradova na istoj teritoriji živi 26.437 Talijana i 4944 Jugoslovena. To je najbolji dokaz kolika besmislica je izdvajati zapadno-istarske obalske granice u neki posebni obalski pojas zajedno sa Trstom. Činjenica je konačno takođe, da je taj sjevero-zapadni dio Istre — uostalom kao i čitava Juliska Krajina, koju je oslobodila JA — sada u sastavu zone ≫B≪ gdje se u tijesnom naslonu na Republiku Sloveniju slobodno, kulturno i ekonomski razvija. Kome može biti u interesu da sе ova ekonomska cjelina, koja se već počela da izgrađuje i koja daje Republici Sloveniji jedan dio morske obale — da se ta cjelina ponovno razbije i stanovništvo dovede u nove i ekonomske i političke potrebe i nesreće? Oni, koji hoće to stanje da i sruše treba da imaju u vidu da bi i to bila strašna nesreća za desetke hiljada ljudi sjevero-zapadne Istre. . U jedinicama NOVJ, koja je oslobađala te krajeve uz tjesnu saradnju satnog stanovništva, bili su borci iz samih tih krajeva. Ko može sada pomisliti da će se ti ljudi, koji su puškom oslobađali svoj rodni dom pomiriti sa time da se razruši sve to za što su oni lili svoju krv? Ja teško mogu da pomislim da neko od vas, gospodo delegati, ne razumije kakva bi tragedija nastala kada bi se htjela realizirati odluka Savjeta ministara u sjevero-zapadnoj Istri, gdje je za ogromnu većinu stanovništva priključenje Jugoslaviji bio san za sve vrijeme robovanja u Italiji, u isto vrijeme cilj narodno-oslobodilačkog ustanka u kome je učestvovala velika većina stanovništva tih krajeva. To su razlozi zbog čega se Jugoslavija ne može saglasiti da se slovenačka teritorija jugo-istočno od Trsta oduzima od Jugoslavije. O STATUTU TRSTA Na kraju bih htio da kažem još nekoliko riječi o Trstu. Činjenica je da je Trst etnički mješovit grad, ustvari grad koji je etnički mješovit u samom centru, a čija su predgrađa gotovo čisto slovenačka i koji je okružen kompaktnim slovenačkim stanovništvom. Činjenica je da je Trst bio sve do talijanske okupacije 1913 godine ekonomski centar slovenačkog naroda, da je Trst izlaz na more čitavog jugoslavenskog saobraćajnog sistema, da Trst može da obavlja i svoju funkciju kao izlaz na more čitavog Podunavlja — samo u najtješnjem spoju sa jugoslovenskim zaleđem, preko kuga vode sve njegove važnije komunikacije. Činjenica je da čitav istoriski razvitak Trsta svjedoči o njegovoj povezanosti sa slovenačkom etničkom teritorijom sa širim jugosiovenskim zaleđem i o udjelu koji je dopnijelo to zaleđe stvaranju sadašnjeg Trsta, njegove veličine i njegovog napretka. Zato je Jugosavija postavila zahtjev na Trst, u uvjerenju da je to jedina mogućnost da Trst ispunjuje svoju funkciju u korist čitave svoje pozadine. Međutim, protiv toga zahtjeva Jugoslavije pojavili su se prigovori trojice od 4-ice pretsavnika velikih sila u Savjetu ministara spoljnih poslova. Oni su se zabrinuli za sudbinu tršćanskih Talijana i nisu zbog toga nikako mogli da se saglase da Trst bude predat Jugoslaviji. Tako su bar argumentirali — i drukčijih zvaničnih argumenata mi nismo čuli. Ustvari za onog koji polazi sa stanovišta samog Trsta, drugačijih argumenata i nema i ovaj jcdini ne izdržava kritiku. Ali, ja se u tu kritiku neću upuštati, i pošto je to već jedna prevaziđena etapa diskusije oko Trsta. Mi ne poričemo da u Trstu ima oko dvije trećine Talijana, jedna trećina Slovenaca i izvjestan broj drugih Jugoslovena. Dok mi Jugosloveni priznajemo tu činjenicu, nama sa druge strane gotovo nikoga, koji bi smio da poriče da Trst nije sav povezan i zavisan od svoje prednje evropske i podunavske pozadine. Polazeći od tih dviju činjenica i sa željom da olakša sporazum, Jugoslavija je predložila svoj Statut Trsta. U tom Statutu nema nikakvih sakrivenih svari. Mi smo stvar prosto naprosto shvatili ovako: Ako se radi o brizi (za tršćanska stanovništvo , za mir i saradnju između tršćanskih Talijana i Slovenaca onda treba dati svu lokalnu zakonodavnu i izvršnu vlast u ruke samog tršćanskog stanovništvo, I obezbijediti jedan stvarno demokratski poredak u Trstu, a ukoliko se radi o tome da Trst ekonomski može da živi od svoje službe pozadini, to jest Jugoslaviji i srednjoevropskim zemljama, onda treba preduzeti takve mjere, koje će ga ekonomski vezati za Jugoslaviju i ostale zemlje pozadine. Zato smo predložili realnu Uniju Trsta sa Jugoslavijom. Porod toga treba obezbijediti kontrolu Savjetu bezbjednosti nas izvršavanjem Statuta u Trstu i spriječiti svako ugrožavanje tršćanskih granica i tršćanske neutralnosti. NEDEMOKRATSKA KONCEPCIJA STATUTA TRSTA Takva bi solucija po našem mišljenju obezbijedila potpuno samoupravu tršćanskom satnovništvu isključila nacionalne sukobe, a u isto vrijeme bi Trstu obezbijedila život, a Jugoslaviji i podunavskim zemljama njihovu prirodnu luku. Prema tome mi ništa ne sakrivamo, nego sasvim otvoreno i jasno kažemo da Trst mora biti u ekonomskom pogledu sastavni dio svoje jugoslovenske pozadine i to upravo sa stanovišta interesa samog Trsta. Međutim na naše iznenađenje pojavila se sa britanskim, američkim a djelimično i sa francuskim predlogom Statuta Trsta jedna sasvim drugačija koncepcija koju mi ne možemo nazvati demokratskom i koju Jugoslavija ne može akcentirati. U čemu se sastoji ta koncepcija? Ona se sastoji u tomu da oduzima Trst ne samo Jugoslaviji i ne samo srednjoevropskoj pozadini nego i samim Tršćanima. Prema toj koncepciji internacionalizacija se ne sastoji u tome da organizacija Ujedinjenih naroda obezbjedi samoupravu, demokratska prava. nacionalnu ravnopravnost i mir stanovnicima Trsta, nego i u tome da se u Trstu zavede jednostrana vlast koja će ojačati ≫u disciplini≪ lokalno stanovništvo. Lokalna vlada je prema tome Statutu prosto izvršni organ guvernera a Zakonodavna skupština prosto jedno savjetodavno tijelo čije odluke guverner može uvijek anulirati.≪ Kakav bi bio rezultat takvog statuta? Rezultat bi bio taj da bi Trst bio baza one države, koja bi uspjela obezbijediti svoj uticaj na guvernera. Eto, što se iščaurilo iz dugotrajne diskusije oko Trsta: baza jedne ili druge strane sile na Jadranskom Moru, baza kakve su nam u istoiriji borbe za uticajne sfere veoma poznate. Ja bih htio iz čitavog izlaganja jugoslovenske delegacije da podvučem nekoliko opštih konstatacija. Te se konstatacije sastoje uglavnom u slijedećem: Jugoslovenska vlada ni za zelenim stolom nema prava da se odreče onoga za što su se borili i dali svoje živote vojnici Jugoslavenske armije i borci same Juliske Krajine .Prvo, jugoslovenska delegacija najodlučnije odbacuje predloge južno afričke i brazilijanske delegacije ; Drugo , jugoslovenska delegacija ne može primiti predlog Savjeta ministara ni u pogledu granice između Italije i Jugoslavije , ni u pogledu granice izmedu slobodnog Trsta i Jugoslavije . Takozvana „francuska linija « znači s jedne strane narušavanje etničke linije , a s druge strane nije vjerna ni svome sopstvenom principu , ni principu etničke ravnoteže, jer ona pušta na istoku oko 90.000 Talijana i ako uključimo Talijane Rijeke , Zadra i ostrva ,a na svome zapadu preko 200.000 Jugoslovena, ne računajući pri tome Jugoslovene u unutrašnjosti Italije ; Treće Jugoslavija je u cilju da se postigne sporazum spremna da se saglasi sa posebnim internacionalnim Statutom Trsta , kao slobodnog grada , ali s tim da njegove granice budu svedene na područje Trsta i njegove najneposrednije okoline i s tim da Trst bude u dovoljnoj mjejri ekonomski povezan sa Jugoslavijom i drugim zemljama njegove pozadine, kojima on može da služi kao međunarodna luka . Iz svih tih razloga, u ime jugoslovenske delegacije izjavljujem da Jugoslavija neće priznati odluke i neće potpisati mir sa Italijom , ako se u sporazumu sa Jugoslavijom ne isprave nepravde , koje su » francuskom linijom“ nanesene narodima Jugoslavije , napravde koje je jugoslovenska delegacija u svojoj prvoj i u ovoj izjavi sasvim jasno označila i iznijela . To isto važi i za Statute Trsta . Jugoslovenska delegacija postavila je to pitanje pošto se ovdje na ovakav način radi o slobodi naroda Jugoslavije , o vitalnim pitanjima naroda Jugoslavije o jednom pravu naroda Jugoslavije , prava koga se ti narodi ne mogu odreći , Mi se možemo odreći mnogo stvari , ali mi se nećemo nikada odreći slobode i nezavisnosti. Tačno je , kao što je pravilno rekao delegat Sovjetskog Saveza Višinski , da se u politici ne može uvijek postići maxsimum pravednosti i da po neki put treba primiti činjenicu da su dva puta dva pet, a ne četiri . To je tačno i Jugoslavija ne odbija da bude pomirljiva i spremna do krajnosti na jedan kompromis da bi se postigao sporazum . Eto , zašto je Jugoslavija podnijela svoj novi predlog granica , zašto je spremna da diskutuje o različitim sektorima toga predloga , zašto je spremna da diskutuje o posebnoj situaciji Tržića , zašto je, u načelu pod izvjesnim uslovima prihvatila stvaranje slobodne teritorije itd. Ali , na kraju krajeva , u tome ima jedna granica , preko koje nas je u prošlosti samo sila mogla baciti , ali koju mi nikada nećemo slobodnom voljom prihvatiti . Ni ova Konferencija , ni naši saveznici remaju nikakvo pravo da od nas traže sličnu žrtvu . Jugosloverska vlada ni za zelenim stolom nema prava da se odriče onoga za što su se borili i dali svoje živote vojnici Jugoslovenske armije i borci same Juliske Krajine .