Pretres po krivici optuženog Erika Lisaka i ostalih zločinaca nastavljen je juče u 7 časova prije podne. Na pitanje pretsjednika da li se osjeća krivim, Lisak je odgovorio da se ne osjeća krivim. On ističe da je glavni zadatak bio da učvrstI disciplinu i borbenu snagu ustaške vojnice. Na pitanje pretsjednika da li je ustaška vojnica imala vojničku ili policisku dužnost, optuženi je rekao da ona nije bila policiska, već više političke prirode, koja je tobož imala za zadatak da brani nezavisnost NDH. Optuženi nije negirao čiljenicu da su ustaše isključivo klali Srbe i Jevreje i strijeljali Hrvate antifašiste. U jesen 1943 godine optuženi je imenovan za velikog župana za veliku župu Gora Prigorje u Zagrebu. Na pitanje pretsjednika da li je pored dužnosti i redovnih prava koji je imao svaki veliki župan imao i prava ≫odmazde≪, optuženi će izgovara da je to bilo povjereno glavnom ravnatelju za javni red i sigrnost i da on nije tada odlučnvao o upućivanju u logore. Pretsjednik pita da li mu je poznat jedan slučaj sa velikim brojem ljudi koji su bili poubnjaii bez suda i bez ikakve odluke. Optuženi odgovara da ne zna. ≫Znao sam za slučaj kada je u vezi napada na jedan kamion smaknuto 30 osoba≪. Na pitanje pretsjednika. šta mu je poznato o slučaju u Gornjoj Stubici 1943 godine. kada je bilo ubijeno 60 nevinih ljudi, uglavnom seljaka optuženi je rekao da su vojnici na svoju ruku smakli pohvatane. Pretsjednlk: Da li biste mogli objasnit vaš odnos prema pokolju Srba u Hrvatskoj. Vi ste sigurIo čuli o tome? Govorilo se. (smijeh u dvorani).Službeno niste znali?Ne. Ali baš ustaški vojnica je. izvršila te masovne pokolje u krajevima gdje je bilo srpskog življa. Pretsjednlk: Vi opravdavate masovne pokolje Srba u Hrvatskoj time, da je to bila osveta. Lisak: Ja ne opravdavam ništa. Ja sam samo rekao svoje mišljenje kako je došlo do toga na pojedinim mjestima. Pretsjednik: Da li ste čuli za slučaj u glinskoj crkvi? ≪Jeste čuo sam da je izvjestan broj ljudi odveden u crkvu i tu poklan. O progonima Jevreja i njihovom ubijanju u koncentracionim logorima optuženi izjavljuje: ≫Pričalo se≪. Optuženi Lisak priznaje da je donosio odluke o odmazdi. Pretsjednik ga je zatim upitao šta je onda uzimao u postupak kada je došao za glavnog ravnatelja. ja sam već napomenuo da je Luburić bio pozvan kod ministra unutrašnjih poslova, koji ga je upozorio da će snositi odgovornost za takve akcije. U vezi s tim sam ministar unutrašnjih poslova posjetio je logor i nakon povratka iz logori mi je rekao da je stanje u logoru zadovoljavajuće, da ima nekih nedostataka, ali da o nekom katastrifalnom stanju logora nema ni govora. Ako vam poslije svega toga u toku pretresa pokažemo da je u Jasenovcu ubijeno nekoliko stotina hiljada ljudi, to znači da ćete i onda reći da je tamo bilo sve u redu? Vi ste kao glavni ravnatelj za javni red i sigurnost bili nadležni da donosite odluku o odmazdi?Jeste. I vi ste 20 decembra 1944 rodine posebnom okružnicrm upozorili sve podređene oprane da se strogo pridržavaju tih propisa odmazde. Sjećate li se toga? Može biti. Koliko ste takvih odluka o odmazdi potpisali? Ili ne mogu znati, ali svakako ne odgovara onom broju koji je u optužnici iznijet. Zatim je optuženi obrazložlo kriterijum po kome se vršilo odabiranje ljudi za odmazdu. Otkuda ste kopirali sistem odmazde? Pa ja mislim da je to rat sobom donio, a najviše se praktikovalo možda u krajevnma gdje su bili Nijemci.- Dakle krajevima gdje su bili Nijemci, a vi ste rekli to da je bila nezavisna država. A kakva je bila svrha te odmazde? U prvom redu da se dobije zaslužena kazna zbog izdajničkog i terorističkog rada a zatim da to bude u opomena i ostalima. Javni tužilac: Vidite kako je hrvatski narod odgovorio na te odmazde da je na stotine i hiljade odlazilo u partizane. Zatim pretsjednik suda iznosi jedan slučaj kada je u Krušljevom Selu bilo obješeno 50 ljudi za odmazdu radi atentata na jednog njemačkog kvislinškog generala, pa pita optuženog: Kako ste na to reagirali? Tom prilikom smaknuto je 50 osoba, jep je Kamerhofer prijetio da će ukoliko sud ne reagira u najkraćem vremenu, izvršiti ono što je namjeravao. Javni tužilac: Slušajte optuženi nama su jasni vaši računi sa Nijemcima I vaša pogibija sa Nijemcima ustaška pogIbija. Ali zašto hrvatski seljaci i građani iskupljuju na svojim leđima. Šta imaju Nijemci da traže u državi? Ko ih je pozvao? Da li hrvatski narod? Molim, dajte mi odgovor zašto je hrvatski narod stradao zbog vaših obaveza prema Nijemcima? Vi ste kazali da ste bili obavezni. Ali u toj obavezi nije bio hrvatski narod. Hrvati su drukčije odgovorili. Vidite u toj stvari kakav je vaš odnos prema Hrvatima, vaš odnos prema Nijemcima. To je u neku ruku uloga krvnika hrvatskog naroda. Nijemci su poklali u Hrvatskoj toliko i toliko ljudi. Jesu li sa vama ustašama pobili više ili manje nego kada ne bi bilo vas ustaša? PRILIKOM BJEKSTVA IZ ZAGREBA MAČEK JE DOBIO USTAŠKU PRATNjU DO GRANICE Potom je optuženi Lisak opisao svoje bjekstvo iz Zagreba u Austriju. Poslije kraćeg odmora nastavljeno je ispitivanje optuženog Lisaka. Prilikom boravka u Austriji optuženi je rekao da se krio kod seljaka pod lažnim imenom i da se sastajao sa poznatim ustašama Moškovom, Kupinom, d-r Frkovićem i ostalim. Sa njima je razgovarao o potrebi povratka u Hrvatsku i o nastavljanju aktivnosti u ustaškom duhu. Dobio je lažnu legitimaciju na ime Vrdoljak i preko Trsta se prebacio u Zagreb. Na pitanje pretsjednika vijeća, šta ima da kaže o vezama koje je za vrijeme takozvane NDH imao sa nadbiskupskm dvorom u Zagrebu, optuženi je rekao da je , sa nadbiskupom Stepincem došao u dodir na svečanom prijemu kod Pavelića. Zatim je izjavio da je bio pozivan u nadbiskuski dvor u vremenu kada je bio veliki župan, a osim toga u drugim svečanim danima dolazio je u nadbiskupski dvor. Za Mačeka je rekao da je iz Zagreba otišao dobrovoljno i da je za svoj odlazak tražio pomoć preko generala Moškova. General Moškov je dao Mačeku pratnju do granice. Govoreći o kontaktu koji je po svom dolasku u Zagreb uspostavio sa nadbpskupom Stepincem, optuženi je rekao: ≫Obratio sam se na nadbiskupski dvor, jer sam vjerovao da ću preko sekretarijata nadbiskupa Stepinca moći da dobijem informacije i potrebne podatke o situaciji u zemlji. Nisam, vjerovao da bi me u nadbiskupskom dvoru mogli odati≪. SASTANAK ZLOČINCA LISAKA SA NADBISKUPOM STEPINCEM I SEKRETAROM PAPSKOG NUNCIJA U ZAGREBU Zatim je opisao svoj dolazak u nadbiskupskn dvor, u koji je došao pod imenom Petrović. Sekretar nadbiskupa izašao je iz sobe u kojoj sam bio primljen i poslije nekoliko minuta ušao je u sobu nadbiskup. Kada sam primjetio da me preuzvišeni ne poznaje. jep je bio okrenut leđima prema svjetlosti, ja sam rekao: Ja sam državni tajnik pukovnik Lisak. Tada mi je nadbiskup dao na znanje da uđem u jednu sobu pored sekrtarijata. Kada sam ušao razgovarali smo oko 15 do 20 minuta. Govorio sam nadbiskupu o putu poglavnika iz Hrhatske u Austriju. Pretpostavio sam da ga to zanima. Govorio sam i o cilju moga dolaska i u Hrvatsku. Molio sam da mi pruži, ukoliko je moguće, pomoć kada budem dolazio u Zagreb. Nadbiskup mi je rekao da se u tom pogledu obratim na sekretara koji će mi dati odgovor. Te noći prenoćio je u nadbiskupskom dvoru, gdje je proveo od 7 časova uveče do ujutro. Te večeri optuženi Lisak se sreo kod nadbiskupovog sekretaraa Salića sa Mašucijem. sekrstarom papskog nuncia u Zagrebu. U tome susretu optuženi Lisak je rekao da je Mašucija poznavao od ranije iz Italije i da je htio da sazna nešto od njega o situiciji u sjevernoj Italiji i o stanju Vatikana. Ovom razgovoru bio je prisutan nadbiskupov sekretar Salić. Nadbiskupov sekretar Salić izvjestio ga je o ≫pastirskom pismu≪ i dao mu jedan primjerak u izvodu da čita. Zatim ,je sa Salićem razgovarao o boravku Moškova na području Hrvatske. Salić je obavjestio Lisaka da se Moškov nalazi u Hrvatskoj. Sudija d-r Cerineo postavio je pitanje Lisaku o položaju ustaša u logoru na Liparima. Lisak je rekao da su slobodu kretanja na Liparima imali od prvog dana, što znači da su bili bez jačeg nadzora italijanskih vlasti. Poslije podnevnog.odmora nastavljeno je saslušanje Lisaka. Sudija D-r Cerineo postavno je pitanje da li .mu je nešto poznato o transportu zatočenika iz Lepoglave, koji je 16 aprila 1945 godine odatle krenuo Optuženi tvrdi da je transport na putu bio napadnut od aviona i da su ostaci transporta stigli u Jasenovac. Optuženi ne priznaje da mu je šta poznato u sudbini pojedinaca koji su uspjeli da se spasu iz tog transpurta. Pretsjednik Vijeha je primjetio: ≫Od čitavog transporta spasili su se samo zatočenici iz jednog vagona, dok su svi ostali sve do jednoga poklani. Oni su se spasili na taj način što su jedan drugome pregrizali žicu na rukama i prokopali drveni pod u vagonu, pa su iz voza, koji je bio u brzini pobjegli. To su jedini koji su preživjeli iz ovog transporta≪. Poslije nekoliko pitanja tužilac Blažević citirao je izjave pojedinih Pavelićevih ministara, iz kojih se jamo vidi da je jedna grupa ustašknh zločinaca vršila strahovita nasilja, zvjerstva i pokolje. Kada je optuženom predočena izjava Pvelićevog ministra unutrašljih poslova u kojoj se kaže da je Pavelić sarađivao sa nekoliko ustaša koji su se vratili iz Italije Ngalije ≫Lisakom, Pecinkarom, Herenčićem, Kvaternikom. itd.“, opguženi Lisak niie dao nikakav odgovor. Zatim javni tužilac citira izjave i drugih članova zločinačke ustaške vlade. ≫Vi ste — rekao je tužilac —bili ravnatelj ravpateljstva za javni red i sigurnost. Mi vidimo da ni ustaška vlast ni istaknuti ustaški svjesni izdajnici hrvatskog naroda nisu bili dovoljno povjerljivi poglavniku da se Izvedu planovi po naređenju okupatora. Govoreći o ustaškim zločinima. javni tužilac je rekao da su ustaše prikrivale svoje zločine kada im je to trebalo. Godine 1941 svoje zločine nisu krili jep su mislili da neće odgovarati, a docnije ,kad se situacija vojnički u politički promjenila onda su svoje zločine počeli često prikrivati. Zatim citira izjave Pavelićevih ministara Makaneca i Cankija. Ministar Canki je u svojoj izjavi istakao da on kao ministar nije imao nikakvog uvida u donošelje odluka o stvaranju logora: o internaciji, o oduzimanju imovine, jep da su to vršili takozvani ≫rasovi≪. ≫U tu grupu ljudi kako smo ih mi zvali, spadali su Lisak, Kirin, Luburić, Boban i slični koji su uživali povjerenje poglavnika≪. Javni tužilac je završno riječima: ≫Sve ovo što čitam nije potrebno radi obavještenja javnosti. To je potrebno samo zbog toga što sam smatrao za dužnost da prikažem kakav ste vi zločinac i kako niste bar do sada pred Naradnim sudom pokazali spremnost da priznajete. i da istovremeno nemate ni trunke kajanja za zločiie koje ste izvršili. Osim toga biće kod ovog suda saslušani i drugi svjedoci koji su bili u vašim rukama, u rukama vaše policije i u logorima. Oni će pokazati svu krvoločnost vaše sabraće≪. Poslije tora jučerašnji pretres je prekinut i zakazan je za danas u 8 časova u jutro.