U jednom uglu prostranog dvorišta, nekoliko radnika u radničkim kombinzonima istovaraju dasku iz kamiona koji je malo prije stigao. Visok, pomalo mršav čovjek, sa malom ogrebotinom na lijevom obrazu, poveo nas je do jedne radionice koja je, kako on kaže, jedna od najboljih radionica u čitavom preduzeću. Putem nam je ispričao da je ovo preduzeće izvršilo polugodišnji plan 20- juna ove godine, deset dana prije roka i 5 da prije date obaveze. Od njega smo doznali da u preduzeću radi osam drugova za drugi Petogodišnji plan, da se Branko Samardžić najviše ističe u toj osmorci i da je preduzeće dosada dalo 6 racionalizatora i novatora, čiji se planvi već iskorišćavaju. Nalazimo se u radionici. To su vrlo prostrane i prozračne radionice, prepune daske, gotovih dijelova i dovrešenog namještaja. Čuje se brujanje velikog broja brusilica i mukli udarci drvenih čekića i prigušen razgovor radinka. Snažno se osjeha miris tutkala i boje. Radnici, po čijem je licu, kosi u odijelu popadala drvena prašina predako su radili na svom poslu. Dole, u dnu radionice, krupan visok radnik, na svom stolarskom stolu pažljivo je radio na dovršavanju jednog dijela kredenva. Više njegovog stola stajala je prelazla zastavica najboljeg radnika, a malo dalje zastavica najboljeg odjeljenja. To je Branio Samardžić reče nam pratilac. Branko još kao dječak, učenik zanatske škole bio je vrlo vrijedan. Volio je mnogo stolarski zanat. Bio je miran, čutljiv i povučen. Nastavnici su često puta govorili da će od njega biti dobar majstor. To je bilo davno. još 1938 godine. Kad se Branko 1947 godine vratio iz Armije javio se da radi u ovom preduzeću. U početku bilo je malo teško. Onako miran, trebalo je duže vremena da se upozna sa drugovima. Njegov rad u radionici brzo je zapažen. Vidjevši da njegevi drugovn rade i da se zalažu, Branko je htio da ih prestigne. Uvijek je on volio da prednjači u radu, da bude među prvima. Počeo je marljivo da radi, često ostajući preko vremena. 1948 godine proglašen je po prvi put za udarnika. Od tada on neprestano osvaja zvanje udarnika tako da je 1950 godine proglašen po 14 put za udarnika. 16 maja 1950 godine za dvije godine i 7 i po mjeseci, on završava svoj prvi petogodišnji plan. Kada je Brako došao u ovo preduzeće prelazna zastavica bila je kod Stipe Kolovrata, koji je takođe izvršio svoj petogodišnji zadatak. Branka je vukla želja da zastavica pređe u njegove ruke. Odmah je zakazao takmičenje Stipi i nakon dužeg takmičenja i upornog rada zastavica je prešla kod njega. Dugo je bila u njepovim rukama, skoro pola godine. Nekoliko puta je ona, prelazila u Stipine ruke ali Branko nije dao da se duže zadrži kod njega. Danas, ona sigurno leprša iznad stola. Nedavno je Branko sa svojom brigadom za jedan mjesec izradio 3000 košnica. Nije to bio lak posao. Trebalo je mnogo raditi, nesebično se zalagati u radu, ostajati prekovremeno. U čast raspisivanja drugog srednjeg zajma sva odjeljenja u preduzeću. »Alija Alijagić« zakazala su takmičenje. I pojedinci se međusobno takmičenje. Stipo Kolovrat zakazao je takmičenje Branku koji je prijedlog rado prihvatio. O raspisivanju drugog narodnog zajma, Branko nakon kraćeg razmišljanja kaže: »Raspisivanje drugog narodnog zajma u mnogome će doprinijeti što bržoj izradnji socijalizma u našoj zemlji. Svi radni kolektivi prihvataju taj prijedlzg velikim takmičenjem i time dokazuju svim narodima van naše granice da naš narod čvršće nego ikad stoji uz svoju Vladu na čelu sa drugom Titom, da je sve što informbiroovci pričaju o nama, o našoj zemlji samo gola laž. Nije teško našim ljudima raditi i takmičiti se, jer oni znaju da se da rad i trud daje samo za dobro nas naše zemlje i naših budućih pokolenja.