Marokanski kalif primio je predstavnika “Vox Gentiuma” u lijepim prostorijama palače, koja se nalazi na Plazi Espana u Tetuanu. Nekoliko dana prije vratio se sa sjajnog pohoda Tangeru, gdje je uklonio menduka, što su ga bili imenovali Francuzi. Moje prvo pitanje odnosilo se na uzrok ove promjene osoba. “To je prirodna posljedica činjenice, što je španjolska Tangersku zonu priključila Marokanskom protektoratu. Sa stanovišta međunarodnog prava bila je anomalija, što je Tanger imao činovnika ovisnog od Francuskog Maroka. Sad smo nakon višegodišnje borbe konačno mogli iskupiti obećanje, što smo ga dali Marokancima u Tangeru.” “Kakav je odnos Maroka prema Španjolskoj?” “Naše držanje prema Španjolskoj treba gledati pod vedikom protektorata, koji podleži utjecaju Španjolske. Njena suradnja za nas je neophodno potrebna. Zadaća joj se sastoji u tom, što jamči mir i red, što marokanskoj vladi pruža pomoć u provedbi potrebnih upravnih, gospodarskih, pravnih i vojničkih reforma i što nadzire mjere marokanskih vlasti. Sama uprava je međutim marokansko pitanje.” Zatim je kalif iscrpno govorio o marokanskom pokretu za jedinstvo, “Moviemento de Unidad Marroqui” , kome pripadaju skoro svi Marokanci. Ovaj je pokret u svojoj biti nacionalistički, te smatra arapski jezik jedinim službenim jezikom, jer ovaj vlada već 13 stoljeća u upravi, nastavi, vjeri i književnosti. “Ima li Maroko, a napose njegova stranka za jedinstvo veze sa sveislamskim pokretima u drugim muslimanskim zemljama?” “Unidad Marroqui” smatra sveislamski pokret takvim, koji veže u svojim visokim ciljevima sve muslimanske države i narode, premda nema vojničko-politički značaj. Tako će politička akciona stranka solidarno nastupiti s ostalim muslimanskim organizacijama, ako bi islam bio ugrožen ili napadnut.” “To znači dakle, da će “Unidad Marroqui” aktivno nastupiti, ako bi nastala opasnost za jednu ili za drugu zemlju u Sjevernoj Africi ili na Bliskom Istoku?” “Zaista! Odgovorio, je kalif s mnogo odlučnosti: “Mi se Marokanci osjećamo solidarnima na svim područjima duhovnog i političkog života sa svim našim suvjernicima na čitavom svijetu i smatramo svearapski pokret izražajem duhovne i osjećajne zajednice između svih naroda u Aziji i Africi, koji govore arapski. Kad će arapska kultura i arapska rasa biti izloženi otvorenoj opasnosti, onda će naša stranka podupirati arapske organizacije ma gdje se one stvorile.” Zatim je kalif iscrpno govorio o velikom kulturnom radu Francovog zavoda (“Instituto Franco” u Tetuanu). Iz njegovih riječi punih priznanja vidi se, da se iz ovog zavoda širi znanje o Maroku u ostale dijelove muslimanskog svijeta. U zavodu se sakupljaju i prerađuju pisma i književni radovi iz svih muslimanskih zemalja. “Ne bi li Vaše Visočanstvo htjelo dati kakvu izjavu o stanovištu Maroka prema događajima u Iraku?” Pogled kneza Mulaja Hasana postao je oštar i odlučan. “Suvišno je reći, da se simpatije svih Marokanaca nalaze na strani Iraka, koji se bori. Uvjeren sam, da je nastupilo vrijeme, kad će se konačno naplatiti jedan stari račun i da će podjarmljene muslimanske zemlje biti oslobođene od tuđinskog jarma. Engleska je uvijek kršila zadanu riječ, ona je velik neprijatelj, kojega susreću svi Arapi dubokom mržnjom i prezirom. Mi smo Marokanci ponosni na naše rasne i vjerske drugove u Egiptu i u Iraku, koji se konačno suprotstavljaju zajedničkom neprijatelju: Egipat time, što se ne da prisiliti, da silama osovine navijesti rat, a Irak time, što je stao na put engleskom nasilju.” “Što mislite o ishodu rata?” “Islam se moli u džamijama za po bjedu osovine. Mi Marokanci ne sumnjamo ni trenutak, da će Veliki Njemački Reich i njegovi saveznici izvojštiti sjajnu pobjedu nad neprijateljem svijeta, nad Engleskom. Naše simpatije bile su i uvijek će biti uz Veliki Njemački Reich, njegovog stvaratelja Adolfa Hitlera i uz njemački narod. Uvjeren sam, da svaki pravovjerni musliman dijeli ovo moje mišljenje. Nema Аrара, koji bi bio zaboravio dugi niz izdajstava, krvavih progona i podjarmljivanja, kojima je Engleska izlagala islam.” “Kakvo će stanovište zauzeti muslimanske zemlje prema novouređenoj Europi?” “Novi će nam red u Europi konačno omogućiti, da uspostavimo izravne trgovačke veze s prijateljima u zemljama u Europi. Između nas i ovih zemalja do sada je bio židovski velekapital, koji je Istok iskorišćivao u korist židovstva; gdje su Englezi bili potpuni gospodari, tamo su se pobrinuli za otežanje izmjene dobara između nas i kontinentalnih sila. Uvjeren sam, da će pobjeda sila osovine urediti također ovo pitanje. Upravo započeta borba islama sa zajedničkim neprijateljem svih pravovjernih utrti će puteve do stvaranja svearapskog saveza država, koje će usko prislonjene uz novu Europu vidjeti kako im je najsretnije osigurana budućnost -