Jednako kao što je europski rat znatno promijenio gospodarske prilike i uvjete u Europi, ovo je djelovalo također i na gospodarske prilike na Dalekom Istoku. Japan je preuzeo vodstvo u svoje ruke, jer je to najznatnija i najsnažnija organizirana jedinica. Japan stvara jedan veliki gospodarski prostor za Istočnu Aziju, koji bi prvenstveno služio samom sebi, a zatim stupio u plodnu izmjenu dobara s ostalim gospodarskim prostorima. Moderni tvornički uređaji u Japanu troše izvanredno mnogo željezne rudače s Filipina i Britanske Malaje, ugljena iz Mandžukua, Kine i Indokine, bauksita iz Nizozemske Indije i Britanske Malaje, kaučuka iz jugoistočne Azije, kositra iz Nizozemske Indije, Siama i Britanske Malaje, mangana i antimona iz Mandžukua, bakra s Filipina i Mandžukua, kalaja iz Indokine, kroma i nikla iz Nove Kaledonije, te zemnog ulja iz Nizozemske Indije i Britanskog Bornea. Japan industrijski iskorišćuje pamuk iz Kine i ribe iz Tihog Oceana, koje prodaje u inozemstvo. Već ovaj kratki pregled pokazuje izvanredni značaj Japana, njegove industrije, njegove organizacije i njegovog središnjeg položaja. No istodobno se vidi, da je gospodarski prostor na Dalekom Istoku, na najboljem putu do samoopskrbe. Višak u sirovinama i gotovini proizvodima dopušta izvoz u druge prostore, koji zato dobavljaju onu robu, koja nedostaje Daleko-Istočnom gospodarskom prostoru.