Lloyd George je ustvrdio, da je Engleska u svjetskom ratu doplivala do pobjede na valu ulja. Sličan je značaj ulja također u ovom ratu. Najvažniji izvori opskrbe Engleske uljem nalaze se na Bliskom Istoku. Iz uljanih polja oko Mosula vode uljovodi u Haifu i preko Sirije. Engleska sredozemna mornarica do sada je živjela od toga ulja. Na drugom mjestu stoji proizvodnja ulja u Iranu. Treće uljano polje nalazi se u sjeverno-istočnoj Arabiji, a napose na Bahreinskom otočju. Ovi su izvori za Englesku u toliko važniji, što je Iran uzeo vlastitu proizvodnju u svoje ruke, dok još nije uspio prodrijeti sa svojim zahtjevima naBaheinsko otočje. Na četvrtom mjestu treba spomenuti još čednu proizvodnju ulja na obim obalama Crvenog mora. Nadasve povoljan položaj ovih uljanih polja na Sredozemnom moru i Indijskom oceanu dopušta Engleskoj, da istodobno opskrbljuje svoju mornaricu na Sredozemnom Dalekom Istoku. Čak i sama domovinska mornarica dobiva oko Rta Dobre Nade najjači dovoz ulja iz ovih krajeva. Ustankom u Iraku onemogućeno je iskorišćivanje Mosula u korist Engleske. Djelatnost njemačkih krstaša na Indijskom oceanu mnogo ometa plovidbu cisterna, a propast Britanaca u Sredozemnom moru znači također propast njihovih izvora. Dok se Englezi oružjem suprostavljaju narodima, koji su zapravo vlasnici izvora ulja, dotle Amerikanci dolaze sa svojim dolarima i kupuju engleske dionice. Tako je nalazište ulja na Bahreinskom otočju došlo pod nadzor USA, jer su Englezi morali prodati 50 000 dionica, kako bi platili američke ratne brodove. Kad se ovo znade, onda je lako razumjeti vrlo jasne riječi Winstona Churchilla koji uvjerava, da će Engleska sa svim sredstvima braniti svoj položaj na Bliskom Istoku. Najnovije vijesti iz Iraka pokazuju, da je Engleska naišla na veće poteškoće, nego što ih je očekivala. Njene namjere prema Siriji dokazuju, da je očajna.