Noćno gađanje protuaeroplanskog topništva zahtijeva uz prvorazredne topove i sprave izvanrednu izobrazbu svih vodećih mjesta i posade. Treba neprijateljski aeroplan, koji leti u tami i možda još nad oblacima, rano opaziti reflektorima i spravama za osluškivanje, brzo i sigurno izmjeriti daljinu i visinu i na taj način pomoći topništvu, da djelotvorno gađa svojim granatama. Praktično se to odvija tako, da se pod sprave za zapovijedanje stalno primaju mjere udaljenosti i visine aeroplana. Vrlo komplicirana sprava za zapovijedanje, s kojom osim Njemačke ne raspolaže niti jedna druga druga vojska na svijetu u tom savršenom obliku, prerađuje te mjere s drugim mjerama, kao na pr., jakošću vjetra, pravcem vjetra, temperaturom, razlikom položaja, u jednu jedinu mjeru, koja vrijedi za topove baterije. Nabrajanje tih faktora, koji svi utječu na pravac, koji se ima dati cijevi topa, pokazuje već, kako je opsežan računski rad. Sprava za zapovijedi je električno vezana s pojedinim topovima, i kad se na skalama upale svjetiljke, daje se time topu automatski udaljenost, pravac i visina, koje odgovaraju postignutim mjerama na spravi za zapovijedi. Čim je koji slušač čuo aeroplan koji se približava, dolazi na spravu za zapovijedanje telefonska vijest: “Cezar, (ili kakovo ime već nosi sprava za slušanje) opazio cilj!” Neprestano šume kotači na spravi, automatski idu s njima i cijevi topova, jer cilj se stalno pomiče. U času, kad aeroplan ulazi u djelokrug baterije, daje šef baterije zapovijed: “Navala! Pali!” Granate se iz tempirnika guraju u cijevi, zatvarač će okrene i u sekundi već grmi hitac. Vatra iz topova osvjetljuje okolicu kao po danu.