Od Atlantika preko Sahare i Arabije do daleko na Istok, proteže se jedan jedini pojas pustinja. U ovom ogromnom pustinjskom području nalazi se dolina rijeke Nil, koja čini iznimku. Premda ova najveća rijeka Afrike na svom dugom toku iz abesinskih planina ne prima više nikakve pritoke, njena ogromna količina vode dostaje, da u Delti stvori veliko plodno područje. Tamo je zemlja neobično plodna i gusto naseljena i tamo se razvijala egipatska povijest. Na tom području stanuje četiri petine pučanstva Egipta, tamo se nalaze najvažniji gradovi zemlje, Kairo, Aleksandrija, Portsaid i Suez. Ova prenapučena oaza pruža Englezima dragocjenu bazu za obranu njenog položaja na istočnom Sredozemnom moru. Tamo su se okupili britanski brodovi, britanske divizije i velika skladišta raznih potrepština. Nitko ne mari za sudbinu seljačkog i težačkog egipatskog naroda. Aleksandrija se mora bombardirati, premda nitko ne želi pogoditi Egipćane. U Kairu nalaze se britanske divizije, koje su usred milijunskog grada podigle svoju obrambenu liniju. U slučaju, da se borba protegne bliže Delti, ova činjenica može imati najtragičnijih posljedica za nesretni egipatski narod. Do sada je u pustinji bilo moguće točno lučiti Egipćane i Engleze, jer se Egipćani ne bore. No obzirom na činjenicu, da su se engleski ratni huškači ugnijezdili usred gusto napučenog egipatskog seljačkog kraja i u egipatskim velegradovima, oni time pretvaraju gusto naseljena egipatska područja u vojničke ciljeve, tako da će neminovno morati stradati nevini egipatski narod, iza koga se skrivaju britanske divizije.