U borbi europskih naroda protiv boljševičkog svjetskog neprijatelja ne manjka naravno niti jugoistok. Upravo jugoistočna Europa i ima razloga, da u prvom redu sudjeluje u tomu križarskom ratu protiv vječnog huškača, koji je u posljednja dva desetljeća sve pokušao, da bi spriječio mirni razvoj u tom dijelu kontinenta. Koliko političkih kriza, koje su uznemirivale jugoistok, koliko pobuna i pokušaja ustanka ide samo na račun Sovjeta i njihovih agenta, a koliko je krvi proteklo u pojedinim jugoistočno-europskim državama u ova posljednja desetljeća krivnjom crvenih svjetskih revolucionaraca, koji su uz svoje svjetske revolucionarne, slijedili ujedno i svoje imperijalističke plamove. Kad se je u mađarskoj javnosti saznalo, da se je vlada u Budimpešti, nakon zračnih napadaja sovjetskih aeroplana na otvoreni grad u Mađarskoj što se protivi pravu naroda, odlučila stupiti u rat sa Sovjetskom Rusijom, tada je mađarsko novinstvo s pravom upozorilo na ogromnu krivnju, koju su moskovski boljševici nanijeli baš mađarskom narodu. Samo s najvećom jezom možemo se sjećati onih strašnih dana boljševičke vlade Bele Kuna, kada su stotine i stotine nedužnih ljudi besmisleno umorene, samo zato, jer su bili Mađari i jer su htjeli zaštititi mađarski narod od patnja, koje je ruski narod morao podnositi kroz dva decenija. Ali taj prvi boljševički pokušaj prevrata u jugoistočnoj Europi bio je početak bezkonačnog lanca revolucionarnih akcija i intriga, koje nisu poštedile ni jedne jedine zemlje jugoistočne Europe. Gdje god bi u jugoistočnoj Europi nastala kakva napetost, odmah bi se tamo pojavili moskovski huškači i stali priređivati tlo da postignu svoje revolucionarne ciljeve. U Albaniji su se poslužili tadašnjim ministrom predsjednikom Fan Noli-jem, u Grčkoj su se, priređivajući štrajkove među radništvom u Solunu i Pireju, trudili da izrabe u svoje svrhe loše stanje u Grčkoj, koja je trpjela od posljedica malo-azijatske katastrofe. Godine 1925. izvršili su boljševički saboteri onaj strašni atentat na veliku sofijsku katedralu, gdje su pale žrtvom stotine nedužnih. I gdje je inače u kojoj zemlji jugoistočne Europe poratno vrijeme prouzročilo kakvih poteškoća na privrednom ili socijalnom području, tamo su boljševički huškači pokušali još povećati te poteškoće, kako bi izazvali bune i ustanke. Ogromni policajni aparat je morao stalno raditi, da bi spriječio to potkapanje. Boljševički su huškači započeli sistematski provoditi svoj podzemni rad. Kod tog se je pokazalo, da su se prije svega služili dvama faktorima, tako u slavenskim zemljama Balkana i u bivšoj Čehoslovačkoj upotrebom stare ideje panslavizma, t. zv. neoslavizmom, i uz to na isti način u svim državama jugoistoka židovstvom, koji je po svojem duhovnom i političkom držanju bio pravi saveznik razarajućeg rada boljševizma. Pomoću slavenske ideologije radio je moskovski boljševizam prije svega u Jugoslaviji i u Bugarskoj. U Beogradu je tadašnje sveučilište bilo središte promičbenog rada. Na skupštinama i sjednicama studenata uvijek se je ukazivalo na velikog slavenskog brata, koji je imao zaštititi Jugoslaviju pred navodno opasnim uplivom nacional-socijalističke Njemačke. I kada je zatim Jugoslavija nakon dvadeset godina sklopila diplomatske odnose sa Sovjetskom Rusijom, čitava je zemlja bila upravo poplavljena boljševičkim promičbenim brošurama, u kojima se je jugoslavensko pučanstvo huškalo protiv stvaralaca nove Europe. U Bugarskoj se je boljševička promičba poslužila osjećajem zahvalnosti, koja je postojala u širokim krugovima bugarskog naroda prema staroj Rusiji, koja je imala odlučan udio na oslobođenju bugarskog naroda od osmanlijskog gospodstva. Ali u Bugarskoj je moskovska promičba spretno vezala svoje svjetske revolucionarne ciljeve s imperijalističkim namjerama. Preko Bugarske je pokušala zadobiti upliv na druge sile na Balkanu. I kada je Bugarska vlada u jasnoj spoznaji ogromnih opasnosti takvih namjera odbila moskovske zahtjeve, započet je novi val promičbe, jer sada se je izazivanjem revolucije u unutrašnjosti zemlje Bugarska imala predobiti za boljševičke imperijalističke osnove. Аli najopasniji elemenat kod tog boljševičkog potkapanja bijaše kroz čitavo vrijeme u svim jugoistočno-europskim državama židovstvo. Treba samo radi primjera pažljivo prelistati rumunjske novine posljednjih godina, pa da se gotovo u svakom tjednu nađe izvještaj o kakvoj sudskoj raspravi protiv komunističkih buntovnika. Ali nema optuženih u raspravama govore jasno. Uvijek su to bili židovi, koji su pripravljali svijet na komunističku svjetsku revoluciju. Upravo u sjeveroistočnim pograničnim područjima Rumunjske bilo je židovstvo uvijek naročito jako zastupano i tako su ta područja postala polaznim mjestom boljševizma prema jugoistočnoj Europi. Posvuda se je povlačila tajna podzemna mreža židovskih agenata za boljševizam. Svejedno, bilo to u Zagrebu ili Sofiji, Budimpešti, Beogradu ili Bukureštu. uvijek se je nailazilo na židove, ako se je u pojedinim zemljama tražilo začetnike komunističkog potkapanja. Dapače i sada nakon izbijanja neprijateljstava uspjelo je nekim židovima u jednom rumunjskom selu blizu sovjetske granice, da noću daju boljševičkim letačima znakove svijetlom. Taj rad boljševičkih huškača i agenata trajao je preko dva decenija. Preko dva decenija se jugoistočna Europa nije mogla smiriti, pošto su židovsko-boljševički huškači htjeli iskoristiti u svoje prevratne i imperijalističke svrhe narod u jugoistočnoj Europi, kojeg su stvorili židovsko-kapitalistički pariški mirotvorci. Ali sada se konačno izgrađuje obranbena fronta i u jugoistočnoj Europi.