Na nekom borbenom položaju u blizini ogromnog željezničkog mosta, dao je zapovjednik upravo posljednje upute za velik i srčan pothvat, čiji je istek od najveće važnosti za dalji tok ratnih događaja na čitavom tom dijelu fronte. Preko mosta vodi jedna od rijetkih velikih željezničkih pruga, koju bi Rusi htjeli svakako razoriti, isto kao što bi je mi htjeli svakako sačuvati. Bataljun ima naredbu da zauzme most i da nakon stvorenog mostobrana onesposobi moguće pokušaje ruskog razaranja. Sve je priređeno do najmanjih sitnica, proračunate su sve mogućnosti – “a taj se račun dakle mora točno provesti”, veli zapovjednik uz smiješak. On je iz Gornje Šleske. Pothvat započinje u 24 sata s izvidničkim napredovanjem željezničke pionirske čete na most. Poručnik i osam ljudi pužu, obučeni u modra odijela strojara, preko 370 metara dugog mosta, da onemoguće eksploziv, koji je već sigurno nagoren. Nakon pola sata dolazi od pionirskog odreda ugovoreni signal, a kratko vrijeme zatim padaju već iz pravca mosta hitci pušaka i samokresa; zatim mukla detonacija ručne granate, i opet tišina, neugodna, loša tišina! Dva sata kasnije se ima na čitavoj fronti učiniti iznenadni napad preko rijeke. Hoće li pucketanje na mostu prerano upozoriti Sovjete? U to opet zvoni brzoglas na borbenom položaju, javlja se promatrač s mosta: sovjetska je straža otkrila pionirski odred nakon završenog posla i otvorila na njega paljbu. Njemački su pioniri pucali brže i bolje, skočili zatim u rijeku i vratili se bez gubitaka na njemačku obalu. Vrijeme neizvjesnog čekanja do određenog vremena za napadaj, ispunjava se na borbenom položaju neumornim radom. Zapovjednik je na aparatu bez prekida, osim toga razašilje izvjestitelje, daje upute svojem pobočniku i satniku. Sada treba predusresti ruski napad na most, pod koju god cijenu. U 3.15 sati započinje teško oružje, teške strojne puške, protutankovaka obrana, teški bacači granata i artiljerija paljbu protiv ruskih položaja i kazemata. Minutu prije toga polazi s njemačke obale skupina oklopnjaka preko mosta i suzbija neprijateljski otpor. Međutim prelaze pojedine satnije gumenim čamcima na drugu obalu. Rijeka je na tom mjestu nekih 102 metara široka, ali prijelaz se vrši tako brzo, da se može potpuno iskoristiti čas iznenađenja kod neprijatelja. Kada su zasjali prvi sunčani traci nad zamagljenim šumama, već je bataljun prevezen i stvorio je mostobran. Na ruskoj obali s onu stranu rijeke ide polako skupina oklopljenih kola i obara s uništavajućim udarcima posljednja gnijezda otpora Sovjeta u okolini mosta. Bataljun je postigao određene ciljeve, most je neoštećen u njemačkim rukama i preko njega će prelaziti beskonačni transport za pobjedničku vojsku. To nedjeljno jutro pruža nezaboravnu sliku dok pješačtvo već prenosi svojim gumenim čamcima velike količine municije i oružja preko rijeke, lete visoko nad njima uz buku motora borbene i lovačke eskadrile njemačkog zrakoplovstva, ususret pobjedi.