Nedavno smo čitali, da je predsjednik Južno-afričkog saveza Smuts imenovan britanskim feldmaršalom. Njemu će se vjerojatno povjeriti vrhovno zapovjedništvo nad svim britanskim i carevinskim snagama u Africi. Ovaj novi maršal bio je nekoć burski borac za slobodu, koji se na čudnovat način priključio onima, koji se u jednom od najsramotnijih ratova trijebili njegov narod. Ovaj čovjek, koji je izdao svoj narod, mrtvu braću, žene i mrtvu djecu, nosi na svojim prsima zbirku odlikovanja. Kad su u Njemačkoj uveli koncentracione logore za protunarodne pojave, Englezi su prvi graknuli i histerično kričali, da Nijemci primjenjuju jedno sredstvo, koja nije dostojno čovjeka. No činjenica jest, da su Englezi prvi uveli koncentracione logore. Još danas stoji u Južnoj Africi u gradu Bloemfontein spomenik od granita i bronce s uklesanom posvetom: “Našim junakinjama i dragoj djeci! Neka bude volja Tvoja. Ovaj je narodni spomenik podignut na uspomenu na 26.370 žena i djece poginulih u koncentracionim logorima i na one žene i djecu, koji su na drugi način ubijeni za rata 1899. do 1902.” Burski rat spada među brojna ratna poglavlja engleske povijesti. Buri su morali bili poubijani, a njihove države uništene, jer su se na području slobodne države Oranje i republike Transvaal nalazila bogata nalazišta dijamanata i zlata. Države su uredili solidni, marljivi i žilavi nizozemski seljaci, koji su također pružali solidni i žilavi otpor britanskim razbojnicima. Otpor je bio toliko uspješan, da je engleski zapovjednik lord Roberts posumnjao u budućnost poštene pobjede na bojnom polju, pa je dao svojim razularenim vojnicima nalog, da pljačkaju farme i da gone žene i djecu, pa da tako Bure moralno unište. Lord Kitchner, “slavni” izumitelj dum-dum metaka, dao je sravnati sa zemljom sve farme i sva seljačka gospodarstva Bura i to tako temeljito, da je dao zatrpavati zdence, rušiti nasipe, razbijati poljodjeljski alat, paliti i gaziti usjeve na polju i konačno je djedove, bake, majke i djecu trpao u koncentracione logore s izričitim nalogom, da uhićenici moraju poginuti od gladi. U ovim koncetracionim logorima, poginulo je preko 26 tisuća bijednih uhićenika i uhićenica, dok je burska vojska izgubila samo 3390 mrtvih u vrlo krvavim borbama. Sveukupni burski narod imao je samo nekoliko stotina tisuća stanovnika. Sadašnji britanski maršal pisao je, dok je još bio burski borac za slobodu, o nečuvenom barbarstvu, okrutnosti, nepoštivanju međunarodnog ratnog prava, o poricanju svakog prava, morala i čovječnosti. Ovaj britanski feldmaršal podizao je čitav niz iscrpnih dugih i žestokih optužba. Burska spisateljica Neethling opisuje, kako su kod Middleburga svinje izvlačile leševe male djece i kako su ih žderale. Opisuje skorbut, koja je bolest obuhvatila oko 5000 ljudi.