Pod olovnim, užarenim nebom su se dizali oblaci prašine, koje su digle pukovnije, prolazeći šumama istočno od rijeke Memel. Nakon snažnih borbi, nakon djelotvorne obrane sovjetskog napadaja u prošloj noći, kojeg je izvela pojačana pukovnija na njemački klin, vraćala se je divizija šumama, koje su se protezale uz cestu. Njemački je general pokušavao sa svojim kolima uspostaviti vezu između prolazećih pukovnija. Praćen samo vojnicima svojeg popratnog zapovjedništva, vozio se je on gustim šumama. Jednom je ipak morao, prema svojoj zemljopisnoj karti, naići na desnu kolonu. Kada je htio izaći iz šume, morao je naglo usporiti vožnju, pošto je duboki jarak zahtijevao oprezno prelaženje. Tada je opazio motoriziranu sovjetsku kolonu, koja se je u neurednom bijegu povlačila. Opća zbrka, oštri povici, koje se je dobro moglo čuti u mirnom poslijepodnevu, a pored toga mukla buka teških vozila i tankova. General se je začudio; kroz staklo je jasno vidio, da se radi o potučenom protivniku, i odlučio se na brzu akciju. Kola su se povukla natrag. Skakala su preko šumskog jarka, kroz duboki pijesak, uzvitlala se je prašina, a general je neprestano tjerao vozača: “brže, brže!” Živim poklicima formirao je general svoj jurišni odjel - dva jurišna topa, nekoliko strojnih pušaka, odjel pješaštva, koji se je popeo na teška vozila, polovicu je još natovario na svoja vlastita kola, i tada je vozio, što je god brže mogao, natrag na ono mjesto, gdje je bio opazio protivnika. Konačno - minute su se produljile u satove - i jurišni je odjel stigao na rub šume. Išlo se strašnom brzinom - prvi su hitci padali po ruskoj koloni, visoko su se dizali stupovi plamena, šireći paniku među zaostalim sovjetskim vojnicima. General je davao poticaja jurišnom odjelu, on je sam jurio prvi prema koloni, strojne su puške šištale, protivnik se je podijelio, bježao, napuštao vozila i oružje, a metci su jurišnih topova još uvijek padali na neprijatelja. Dahćući, zamazan, stigao je general na čelo svojeg jurišnog odjela, na usku, prasnu cestu, na kojoj su sada ležali mrtvi boljševici gdje su se još trzali konji, gdje je još gorjelo nekoliko teških vozila. Sam general je uzeo plijen - pohvalio je svoje vojnike, kada su teško dišući stajali pokraj njega, postavljali na mjesto svoje oružje i ispalili još koji hitac za protjeranim neprijateljima, koji su se pokušavali spasiti u žitu. Protivnik je bio zaplašen - njegov je bijeg još pojačan. Brzom akcijom generala, njegovom sposobnošću brzog odlučivanja bitno je olakšan rad čitave divizije: predveče se je lakše krenulo, jer su znali, da se je i sam general s njima borio, jedan od onih zapovjednika, kakove današnja Njemačka poznaje iz svoje pruske predaje, a kakove sovjeti ne mogu imati.