Virginio Gayda, ravnatelj “Giornale d’Italia” Rim. Rat osovine dobiva jasno i konačno obilježje stupanja Sovjetskog Saveza u rat sa svim svojim neposrednim političkim posljedicama u anglosaksonskom svijetu. Danas mogu Europa i kulturni svijet spoznati, da se konstruktivne snage Europe nalaze u borbi s koalicijom triju tipičnih razornih snaga civilizacije: s anglosaksonskim imperijalizmom, sa židovstvom i moskovskim boljševizmom. Anglosaksonsko-boljševički savez zaista izgleda paradoksan i protuslovan, jer izgleda, da je komunizam protuteža pretjeranom kapitalizmu, koji je utjelovljen u anglosaksonskoj plutokraciji i njenom imperijalizmu. Pozorno ispitivanje pokazuje nam međutim, da obe suprotne pojave pokazuju zajedničke temelje - prevlast židovskog upliva, sličnost duha i akcija, te protueuropsko držanje. Nije potrebno podsjetiti, da je povijest stvaranja britanske imperijalne sile velikim dijelom također povijest stvaranja britanske imperijalne sile velikim dijelom također povijest najrazornijih europskih ratova i politike, koja je podržavala suparnost među europskim narodima. Ova protueuropska britanska politika potaknuta je još pod Henrikom VIII. u prvoj polovici XVI. stoljeća od njegovog kardinala Bolseya, u načelu, koje još danas vrijedi za Britaniju: “Moramo spriječiti, da bilo koja sila u Europi dobije prevlast nad drugom, jer se Engleska u tom slučaju ne bi mogla širiti preko svjetskih mora, već bi izgubila svoju sigurnost”. U službi ove protueuropske politike, Velika Britanija je upotrebljavala diplomaciju, funti, teror i slobodno zidarstvo. Pri tome je u glavnom radila podzemno naizmjenično spletkama ili silom, jednako kao i kominterna i njeni agenti. Nema sumnje, da bi pobjeda Engleske u ovom ratu u Europi donijela potpuno boljševizaciju, što bi značilo njeno potpuno duševno, socijalno i gospodarsko uništenje. Engleska zaista nema ni snage ni volje ni sposobnosti za izgradnju Europe i zadovoljavanje njenih naroda, da ih uskladi i učini otpornim protiv razornih snaga koje se u svakoj zemlji neminovno nastupiti nakon velikog umora od ovog rata. Ne treba govoriti o međunarodnom razornom, spekulativnom i zbog toga protueuropskom karakteru židovstva. Ono stoji u stalnoj vezi kako s anglosaksonskim imperijalizmom, tako i s istočnim boljševizmom. Veza između Sovjetskog Saveza i Velike Britanije, te Amerike, prema tome ne potječe od slučajne činjenice trenutnog ratnog saveza, već od duboke bitne sličnosti obih pokreta. Boljševizam je tipična židovska tvorevina. U Sovjetskom Savezu, koji ni zemljopisno ni povijesno ni duhovno nije prava europska zemlja, boljševizam je nastao i dozrio. Radom sovjetskih i istočnjačkih ljudi, koji nikada nisu razumjeli bit europskih vrijednota postao je boljševizam tipičnim protueuropskim fenomenom. Njegovi glavni motivi pretežno su negativni i razorni, kao što su oni o čovjeku bez domovtine, bez Boga, bez obitelji i sa stečenim bogatstvom. Prema tome bi boljševizacija Europe značila razaranje temelja njenog duha i njene ličnosti. Povijest boljševizma u Sovjetskom Savezu predstavlja jedan jedini dokaz za ove tvrdnje. Kroz 24 god. imala je boljševička vladavina u Moskvi vremena dokazati svoje sposobnosti i svoje proizvedbene vrijednote na jednom području, koje je bogato na svim prirodnim poljima, i kojemu je narod od 180 milijuna mogao osigurati potpuno gospodarsku neovisnost. Sovjetska država mogla je raditi bez vanjskih ratova i bez unutarnjih revolucija, pa je ipak Sovjetski Savez, koji je nekoć bio žitnica Europe, pao tako duboko, da mora kupovati žito u Australiji, da bi osigurao minimalni obrok kruha, barem za nekoliko milijuna radnika u gradovima. Zemlja je doduše kopirala velike američke tvornice, ali pri tome nije mogla stvoriti pravu veliku industriju po uzoru zapada. Statistike pokazuju, da je sva poljodjelska proizvodnja Sovjetskog Saveza slabija po količini i kakvoći od europskih zemalja, ali da je mnogo skuplja. Bez obzira na tobožnji raj na zemlji, što ga je navodno stvorio boljševizam, ostaje radnicima učinak sovjetskog radnika, jednako kao i kapacitet strojeva, duboko ispod razine u svakoj civiliziranoj zemlji svijeta. Boljševizam nije samo pretrpio slom, kao gospodarski pokušaj, nego isto tako kao socijalni i politički. Isprva su hotimice izravnavali živote naroda. Iz početka je učinio sve primitivnim, siromašnim i nedjelatnim, ali je kasnije morao natrag na razdjeljivanje u nove kaste i nove povlaštene položaje. Individuum postao je u Sovjetskom Savezu automatskim sastavnim dijelom u mehaničkom sustavu proizvodnje i životu Sovjetskog Saveza, a nije dobio obećanu slobodu, pa je tako ostao bez ikakvog osobnog života. Tim negativnim iskustvima boljševizma, koja su priznale također britanske radničke ustanove, stoje nasuprot moćna i pozitivna djela nacionalsocijalizma i fašizma. Ovi uspjesi postignuti su od obih autoritativnih država na razmjerno u sirovinama siromašnim, a napose prenapučenim područjima zato, što ih vode ideje izgradnje. Također sadašnji sovjetski rat dokazuje duboku razliku između obih vladavina, koje mjere svoje snage. Sigurno u Sovjetskom Savezu nema manjka u materijalnoj snazi, u broju muževa, oružja i sredstava, jer su Sovjeti 23 godine radili na povećanju svoje ratne snage. No rat je također pokus koliko za duhovne sposobnosti, toliko i za organizatorne mogućnosti i osobnu požrtvovnost. Ovaj pokus nikada boljševizam ne će moći izdržati. Rat Europe protiv Sovjetskog Saveza, izazvan boljševičkim imperijalizmom, pravi je obrambeni rat protiv komunističkog napadaja, koji se sastao s podlošću i navalom britanskog imperijalizma. Ovaj sukob postaje oslobodilačkim ratom europske kontinentalne kulture od svih protueuropskih neprijateljskih snaga. Rat s boljševizmom je posljedica rata s imperijalističkom Engleskom. Rješenje u ovom ratu donijet će slobodu europskim narodima. Europa se ne treba bojati: zagonetku povijesti riješit će oružje najmlađih i najživljih europ. naroda.