Staro vojničko iskustvo da se ratni položaj može samo rijetko kada unaprijed prosuditi, i da vlastita volja dolazi u sukob s voljom neprijatelja, vrijedi naročito na početku rata. Tek kruta stvarnost pokazuje, da li iz mnogobrojnih izvora sastavljeni izvještaji o razdiobi, naoružanju i sposobnosti i prije svega o borbenoj vrijednosti strane sile odgovaraju istini. Stoga može izgledati preuranjeno davati već sada sud o načinu borbe sovjetske vojske, jer kao neizvjesnost pridolazi preokret, koji je uslijedio kroz boljševizam i kroz duhovne, organizatorne i taktične odlike sovjetske vojske u usporedbi prema borbenoj vrijednosti carističke vojske. Hoće li se Rus kao fanatični boljševik, nahuškan političkim komesarima, boriti, ili potkapa upravo to politiziranje disciplinu? Hoće li pripadnost raznim narodima i rasama u Sovjetskoj Uniji imati upliva u borbenost? Kolika je vrijednost pojedinih vrsti oružja, naročito sovjetskog zrakoplovstva? Sudionici svjetskog rata hvalili su Rusa kao ozbiljnog protivnika u obrani. Izgleda, da se je tu malo promijenilo. Tamo, gdje vojnički napadaj nije predusreo protivnika, i nije mogao zauzeti jednim mahom utvrđenu liniju, posade “bunkera” su se ogorčeno borile. Izdržljivost i fatalizam pomogli su sovjetskom vojniku da izdrži, dok nije sa svojim “bunkerom” odletio u zrak ili pao u borbi na noževe, čovjek protiv čovjeka. Opet se pokazuje poznata spretnost protivnika u izgradnji podzemnih utvrda, rovova, kazemata, pojedinih otvora za strijelce, koji ostaju do posljednjeg časa zaštićeni travom i mahovinom. Za vrijeme prelaza preko Buga bili su mjestimično prvi njemački napadaji propušteni bez paljbe, da bi tada otvorili vatru na slijedeće čete i udarili na njih s leđa. Gađanje iz zaklona, bilo iz zemlje, s drveta ili (tekst nije vidljiv u izvorniku)ce, pripada metodama boljševičkog načina borbe. Borba oko pograničnih utvrda bila je ogorčena svagdje tamo, gdje ju je trebalo izvojevati. Njemačko pješačtvo, nadmoćno protivniku po ratnom iskustvu, bacilo mu se u susret nenadmašivom hrabrošću i osvojilo je konačno u suradnji s drugim vrstima oružja i posljednji “bunker”. Neprijateljski bombarderi su prvih dana bombardirali njemačke čete za vrijeme napredovanja tamo, gdje se nisu nadali njemačkoj navali iz zraka. Ali rezultati pogodaka su pokazali posve manjkavu tehniku lansiranja bombi. Tromost, upravo bespomoćnost bombardera pokazala se je potpuno, kada su se njemački lovci neumoljivo i strijelovitim naletom survali na teške divove zraka. Stoga su gubitci sovjetskog zrakoplovstva, kako proizlazi iz izvještaja vojnog zapovjedništva, bili ogromni već nakon prvih dana rata. Doveden je veći broj sovjetskih zarobljenika. Njihova se odjeća mora označiti jedva dostatnom. Mjesto kožnih čizama nose većinom neku obuću, koja ima samo čvrsti đon, a ostali se dio sastoji iz platna, natopljenog katranom. Kod pregleda ratnih zarobljenika pokazalo se naročito potpuna neimaština ruskog vojnika. Može biti istina, da niti prije vojnik u Rusiji nije bio dostatno opremljen, i poznato je, da je on s malim zadovoljan, ali potpuni slom sovjetskog sistema, koji je htio širokim slojevima stvoriti bolji život i pokušavao sigurno s posljednjom energijom poboljšati upravo vojsku, nije se mogao jasnije dokazati nego stanjem opreme, u kojoj se mora boriti popriječni ruski vojnik. Unatoč brojčane nadmoći protivnika mogla je njemačka vojska, djelomično već nakon 36 sati, stupiti u suvremeni pokretni rat, koji baca naprijed brze čete i oklopljena kola i uznemiruje neprijateljsku frontu stalnim udarcima u bokove i leđa. Bilo bi prerano suditi o vodstvu sovjetske vojske. Možda slijedi naročite osnove, nad kojima još leži veo tajne. Ali bit će mu teško, ako se prepušta ruskoj predaji, koja poznaje doduše promišljene, ali sporo provedene strateške osnove, da se mjeri s protivnikom kod kojega je od rujna 1939. svaki novi bojni pohod nadmašio prijašnji smjelošću odluke i strijelovitom izvedbom.