Hoćemo li si predočiti pravu sliku o “dobrobiti” sovjetskog stanovništva, to nam vrlo malo pomažu navodi o veličini prihoda ove ili one kategorije sovjeta. U javnim, poimence novinskim objavama nalazimo samo rijetko navode, koji bi davali mjerodavnu kupovnu snagu plaća i nadnica, i to radi jednog razloga: jer upravo je nevjerojatno malo, što si radnik SSSR može priuštiti za svoj novac. Nekoliko bilježaka iz posljednjeg vremena potpuno će ocrtati niski stupanj sovjetskog života. Te bilježke potječu od nekog finskog novinara, kojemu je uspjelo nakon finsko-sovjetskog rata 1939/40. ući u Sovjetsku Uniju i tamo služiti dulje vremena kao vlakovođa. Izvjestitelj je bio 480 km. od Moskve kao državni namještenik. Tjedno je radio prosječno 60 sati. Za svoju plaću mogao si je tjedno kupiti 3 kg. kruha, 20 gr. soli, 250 gr. šećera, 5 kg. krumpira ili drugog povrća kao kupusa, repe itd., ¼ l. mlijeka, 2 jaja, 0.50 kg. masti, 1 kg. brašna i 3 novine. Za ostatak svoje plaće, koja mu je u 6 tjedana ostala, mogao je čovjek, ako je imao sreće, osvojiti komad sapuna, jer ga se tamo teško dobilo. Uz to je on bio t. zv. “inteligentni” radnik, t. j. pripadnik višeg proleterskog razreda! Ako mu se prohtjelo, da u svoj slobodni dan, četvrtak, jede 250 gr. mesa, morao se je odreći jednog kg. Kruha, ¼ l. mlijeka, 2 kg. krumpira i 1 kg. brašna, to znači, da je kao jedino jelo taj dan imao 250 gr. mesa sa nešto kruha, ako nije htio kroz drugih 5 dana gladovati. Mnogi radni drugovi vlakovođe-novinara običavali su jesti u “radničkim kuhinjama”. Svaka velika željeznička stanica pruža svojim željezničarima za 82% njihove plaće slijedeću obskrbu: U jutro čaj s kruhom ili juha od konzerva, koja se sastoji od različitih začina i korjenja i koja je vrlo obljubljena, jer po njoj tu i tamo pliva koje oko masti. U podne: čaj ili juha kao i ujutro, proso, zob ili koji drugi “nadimak” ili krumpir i kruh. Mesa se dobije u tim kuhinjama samo na stranačke praznike. S ostatkom plaće može se u najboljem slučaju kupiti u tri godine par čizama, jedno odijelo i kapa. Rublje je kod radnika luksuzna roba, koja je nepoznata. Ruska bluza nadomješta košulju, kaput, a često i zimsku kabanicu! Stan dodijeljuju vlasti. Finac je kao neženja stanovao u jednoj sobi, koja je bila visoka 2.30 m. i 3 metra dugačka, zajedno sa jednom ženom, njezinim mužem, njegovom majkom; jednim dojenčetom i trogodišnjim dječakom. Ako je padala kiša ili bilo hladno, vladalo je tu, - kao inače u kućama sovjetskih gradova - raspoloženje, kada bi najrađe jedan drugoga ubio. Taj novinar koji je svagdje bio, zna nadalje pričati i o životnim prilikama u Ukrajini. Ukrajinci moraju 50% svoje žetve davati državi. Od ostatka moraju živjeti i osim toga plaćati poreze. Plaća uglednog liječnika iznosi u Ukrajini 350 rubalja mjesečno. Uz to stoji tamo jedan kg. crnog kruha 2 rublja, 1 kg. bijelog kruha 3, 1 kg. govedine 12, 1 kg. šećera 5, 1 krava 1000, svinja za klanje 500, kokoš 24, najjeftinije odijelo 280 rubalja, dok se čizme gotovo uopće ne mogu dobiti. To su cijene u žitnici Europe, u tako plodnoj Ukrajini!