Odredbom sovjetske vlade je u čitavoj sovjetskoj vojsci opet uvedeno u potpunom opsegu uređenje političkih komesara, mjera, koja ukratko postavlja čitavu sovjetsku vojsku pod teror GPU-a. Dok se moskovski vojnički izvještaji naprežu i trude, da umanje težinu poraza sovjetske vojske i da taj poraz pače i zaniječu, pokazuje ta nova mjera, da su u moskovskim vodećim krugovima jasno spoznali ozbiljnost položaja. Ali zaključak koji iz toga povlače Staljin i njegovi pučki komesari, jest taj, da se čitava sovjetska vojska sada stavlja pod nadzor i teror komesara, koji nijesu ništa drugo do li agenti GPU-a s punomoći, da se u sve miješaju i sve pronjuškaju, što narede zapovjednici - sasvim kao u građanskom ratu, koji je političkom komesaru davao neograničenu vlast u satniji. Oni se dakle boje potpunog poraza i misle ga spriječiti terorom. SOVJETSKI ZAPOVJEDNICI POD NADZOROM POLITIČKIH KOMESARA U odredbi je o tim, sada već provedenim mjerama, rečeno, da komesar kao zastupnik komunističke stranke i sovjetske vlade nosi potpunu odgovornost za provađanje vojničkih zadataka. Izgleda, da komesar ima dakle podupirati vojničko vodstvo, brineći se za provađanje vojničkih zadataka. Ali u stvarnosti je drugačije. Kakva uloga tu još preostaje časniku? Komesar mora izvješćivati o lošem stanju u jedinicama i o pogrješkama zapovjednika. To ne znači ništa drugo, nego da komesar može po svojoj volji optužiti svakog zapovjednika radi lošeg stanja, koje se u istini mora pripisati čitavom sistemu. On može također i neskrivljene poraze, koji se mogu jednostavno rastumačiti nadmoći njemačkih satnija, predstaviti kao pogrješke jednog ili više zapovjednika, čija se sudbina onda može lako pogoditi. Nadalje je komesar ovlašćen da utječe na raspoloženje satnija, da osuđuje “kukavice i huškače” i uopće da se brine za najstrožu disciplinu. Ako već to podkopava autoritet zapovjednika, jer to bi zapravo bila njihova zadaća, to se časnici još više ponizuju propisom, da sve odredbe zapovjednika moraju biti potpisane i od komesara. To potpisivanje odredbe znači također utjecaj na odredbu, znači, da komesar može spriječiti vojničku zapovijed. Znači, da on ima vlast, a ne zapovjednik, koji je upućen na njegov supotpis. Bila je to dakle mjera straha, očajanja sovjeta. Oni se ne mogu više zavaravati, da pojave raspadanja u vojsci nisu samo posljedice stalnih poraza, već da je to sve krivnja i sistema boljševizma. To oni naravno ne će priznati i podmeću zato krivnju zapovjednicima, kojima nije uspjelo održati disciplinu satnija. Iz očaja hvataju posljednje sredstvo, teror. U posljednjem času mora spasiti politički komesar, koji mora disciplinu nadomjestiti terorom. Kao da se oduševljenje vojske može postići silom. Ruski se vojnik jednostavno šalje u bitku pod prijetnjom - revolvera GPU-a, u bitku, koja znači njegovu propast, jer ne postoji više nikakav izgled u pobjedu. Zato glasi u zapovijedi, da je komesar obvezan “voditi borbu bez milosrđa protiv kukavica, protiv onih, koji stvaraju paniku i protiv bjegunaca, te stvoriti čvrstim rukama revolucionarni red i ratnu disciplinu”! ŽIDOVSKI KOMESARI KAO TERORISTI Svagdje se dakle predmijeva izdaja, a ta se ima uništiti u korjenu. Ali sredstvo je većinom židovski komesar, kakav je doduše i do sada već postojao. Njegovi luksuzni samovozi, obloženi sagovima, puni bočica s miomirisima i mastima, s ugrađenim ormarima, napunjenim ženskim rubljem, pali su u ruke napredujućih njemačkih satnija, dok su vlasnici sa svojim “damama” iz opreza pobjegli. Oni bi dakle imali biti pozvani, da spriječe bijeg i da uzdrže na visini borbenu hrabrost. Oni bi trebali oduševiti satnije za borbu protiv neprijatelja! U naročito ozbiljnim časovima borbe su obvezani da podižu borbeni duh satnija primjerima osobne hrabrosti, da bi postigli izvršenje zapovijedi za borbu bez prigovora. Tako kaže zapovijed, ali su činjenice pokazale, da su se oni prvi dali u bijeg. No s druge se strane javlja, da je predsjednik vrhovnog sovjeta, Kalinjin, saopćio zapovjednicima, da komesari imaju potpunu vlast i da mogu u danom slučaju ustrijeliti sve časnike i vojnike, koji se suprotstavljaju odredbama komesara. Time dolazi u službenoj odredbi teror do jasnog izražaja. To je zaista jadan početak, koji bi imao izvojevati pobjedu! Engleska je nakon svakog poraza poslala odgovornog generala u pustinju. Ali sovjeti pokušavaju usred bitke, u koju su već poslali svoje posljednje pričuve, izvršiti prijeki sud nad časnicima crvene vojske. Krvavi teror, koji je vladao čitavom boljševičkom revolucijom, morao bi i sada, kada im je gospodstvo već pri kraju, biti posljednji spas.