Nešto čudno se je dogodilo. U svim zemljama europskog kontinenta nenadano se je pojavio nov politički znak. S ogromnih transparenta i zastava, s lokomotiva i samovoza, s kuća i izloga, a i s kaputa, i šešira stanovnika mnogih europskih gradova svijetli veliki “V”. Kao da ga je donijela čarobna ruka, tako se je jednog dana pojavio taj “V” u Belgiji. Holandiji, u Parizu i Pragu, u Varšavi i Oslu, i u mnogo stotina drugih gradova zemalja, koje je zaposjela Njemačka, a i u samom Reichu, proširio se je strjelovito do u najmanja sela. A bilo je groteskno, da je magično slovo “V” najednom promijenilo svoje značenje u potpunu suprotnost. S bijesom i očajem mora Churchill doći do uvjerenja, da znak “Victoria”, “V”, pokazuje u sasvim drugom smijeru, nego što je on najprije tvrdio. Ali on se vara, i svi s njim, koji misle, da Nijemci moraju riječ “Victoria”, koja znači pobjedu, tek posuditi u Engleskoj. Sjajna ponosna pobjeda se je oduvijek u Njemačkoj zvala “Victoria”, a njemačka božica pobjede nosi odvajkada ime “Victoria”. Gdjegod su u povijesti posljednjih stoljeća izvojevane njemačke pobjede, svuda su topovi grmili “Victoria”, a sa tornjeva su zvona pjevala “Victoria”. I tako taj “V” nije ništa drugo do li simbol pobjede. On je dapače - kako je Churchill sam najavio preko londonskog krugovala - “sudbina, koja kuca na vrata”. Ali ta vrata su vrata Engleske, a sudbina, koja će se ispuniti pod znakom “V”, je sudbina Engleske. Kocka je pala. Njemačka se je digla na odlučnu, uništavajuću borbu protiv boljševizma, protiv najgore opasnosti, koja je prijetila svakoj kulturi - ne samo u Europi - od strane sovjeta. Europa se je probudila, kada su pali prvi udarci na istoku i kontinent je gledao prema Engleskoj. Što će učiniti Engleska? I onda je došla senzacija: Churchill je sklopio savez s boljševizmom! Ali taj je savez dokazao i posljednjem čovjeku u Europi, da se sada više ne radi samo o pobjedi, nego prije svega o pobjedi protiv Engleske. Nije stvoreno samo jedinstvo Europe protiv boljševizma, to je solidarnost kontinenta protiv sviju, koji rade s boljševizmom. KONAČNA NJEMAČKA POBJEDA - EUROPSKA POTREBA To europsko buđenje se je dogodilo naglo, u par tjedana, tako brzo, da su se u Engleskoj radi toga uplašili. Zabrinuli su se radi napredovanja njemačke vojske i radi onoga, što ta vojska susreće na domaku sovjetske vlasti. Na istoku se kida zastor pred krvavom slikom nečovječnog terora, koji bi postao europskom sudbinom u slučaju sovjetskog ureda, tim više dolaze sve narodnosti ovog kontinenta do pravog shvaćanja sadašnjosti u njegovoj ogromnoj problematskoj veličini. To se shvaćanje nikako ne zaustavlja pred onim zemljama, koje su krivnjom Engleske zapale u nesreću. Ta se spoznaja proteže posve naravno i na zaposjednuta područja, a zdravom razumu odgovara, kada se ljudi tih područja pomiruju s dosadašnjom njemačkom pobjedom i ujedno s njemačkom konačnom pobjedom, da smatraju tu njemačku pobjedu europskom potrebom! Po prvi puta u povijesti su europske fronte posve jasne. Već se na kontinentu jasno ocrtavaju obrisi novog političkog oblika Europe. Ali Engleska je izgubila svaku nadu, da će moći sudjelovati na novom izgrađivanju Europe. Ne može se hladnokrvno izdati europske narode boljševizmu i ujedno podržavati tezu: spas tih naroda leži u rukama Engleske. Europa je shvatila, da bi britansko-sovjetska pobjeda morala imati groznih posljedica za čitav kontinent. I zato se Europa ujedinjuje u spoznavanju činjenice, da će pobjeda Njemačke u ovom ratu biti pobjeda Europe u budućem miru. To je smisao znaka “V”, koji je postao europskim znakom pobjede nad Engleskom.