U prispodobi s drugim ukrajinskim gradovima iz vremena kijevske kneževine, ili dapače iz doba grčkih kolonija, Harkov je mladi grad. Utemeljen je u drugoj polovici 17. stoljeća. Bijaše to nemirno vrijeme. U Ukrajini »kotrljali su se topovi, i plesalo je zlo«, (kako to kaže pjesnik Ševčenko). S Poljacima su se vodili ljuti ratovi pod vodstvom hetmana Hmeljnickog, a protiv Moskve pod vodstvom hetmana Vihovskog i Dorošenka. Ukrajinski seljaci, koji su čeznuli za mirnijim životom, počeše tada postepeno naseijivati istočne krajeve. Jedan od pionira bio je Harko, koji je utemeljio grad, nazvan po njemu. Grad se je brzo razvijao, pošto leži na trgovačkom putu, koji spaja Ukrajinu s Krimom i vodi prema Donu i u Rusiju. Harkov postao je »pukovnijski grad« kozaka u području t. zv. »Slobodne Ukrajine«, a taj posebni položaj zadržao je do 1765. Povoljni položaj Harkova, koji je, daleko od poprišta neprestanih borba u Ukrajini, mogao živjeti mirnim životom, bio je razlogom, da se grad širio i ubrzo procvao, što bijaše uzrokom razvitka znatnog uljudbenog i privrednog života. Već 1726. prenošena je ovamo svećenička akademija, u kojoj su se naučavalo i svjetovne znanosti. Poslije je priključena i škola za umjetnost, koja je kasnije postala samostalna. Godine 1805. osnovano je u Harkovu prvo sveučilište. Iz kozačkog doba ima u gradu još mnogo spomenika. Posebno značenje dobio je Harkov u 19. stoljeću kao središte veleobrta. Sada se njegovo pučanstvo brzo povećalo. Pritok je došao iz redova čistog ukrajinskog seljaštva, i time je zadržao grad svoj ukrajinski značaj. Ruski caristički režim, koji je sve, što je nosilo ukrajinsko ime, proganjao i tlačio, posvetio je svoju pažnju više glavnom gradu Kijevu, koji je važio kao poznato sjedište ukrajinskog separatizma. S toga razloga mogle su ukrajinske stranice u Harkovu razmjerno nesmetano razvijati svoju djelatnost među ukrajinskim seljacima. Uopće se je ukrajinski pokret ovdje jako razvio. Oko poznatog ukrajinskog pisca Kvitka — Osnovjanenka (početkom 19. vijeka), sina pukovnika od Harkova, kupili su se ukrajinski političari. Izdavane su knjige, osnovano kazalište i dobrotvorna društva. Gradsko sveučilište bilo je privlačivo za mnoge ukrajinske nacionaliste, osobito za vrijeme rektorata poznatog ukrajinskog povjesničara Bahalija koncem prošlog stoljeća. Posebno treba spomenuti gđu A. Efimenko, koja je dobila naslov doktora »honoris causa« i katedru na sveučilištu za svoje zasluge u istraživanju ukrajinske povijesti.U kazalištima Harkova odpočeše svoj uspon mnogi, kasnije znameniti ukrajinski glumci. Spomena vrijedna je nadalje skupocijena knjižnica i muzej za iztraživanje ukrajinskih starina i etnografije. Harkov je drugo središte Ukrajinskog života i broji više od 800 tisuća ljudi. Od toga su 39 posto Ukrajinci, ostatak Rusi i Židovi. JEDNO OD NAJVAŽNIJIH SREDIŠTA SOVJETSKOG VELEOBRTA S proširenjem područja kamenog ugljena na Donu porasao je ujedno i veleobrt u Harkovu. Tu nalazimo tvornice za traktore i poljoprivredne strojeve, za preradu metala, za lokomotive, za samovoze (teretne samovoze, tankove, motorne kotače, dvokolice, i t. d.). Isto tako nalazimo elektrotehničke tvornice, kao i tvornice teškog i srednjeg veleobrta i brusione. Prema tome je Harkov jedno od najvažnijih središta sovjetskog ratnog veleobrta. Grad leži u sred plodnog poljoprivrednog područja i posjeduje uslijed toga jako razvijeni mlinski obrt, šećemo tvornice, dalje tekstilne i tvornice kože, a i tvornice za izrađivanje drva. IZ HARKOVA SU BOLJŠEVICI VODILI BORBU PROTIV SLOBODNE UKRAJINE Kada su boljševici u oslobodilačkom ukrajinskom ratu (1917.-21) zauzeli Harkov, odrediše ga glavnim gradom Ukrajinske sovjetske republike. Odavle su se boljševici borili protiv nezavisnosti Ukrajine, za koju se borila narodna ukrajinska vlada. Nakon zauzeća čitave Ukrajine po boljševicima, ostao je Harkov i nadalje glavnim gradom sovjetske republike do 1935. Grad je tako postao važnim uporištem boljševičke borbe protiv Ukrajinaca, i ako su boljševici »ukrajinizaciju« propovijedali jasno i glasno — na papiru! Ovdje je odpočela 1930. golema parnica protiv ukrajinskih domoljuba, koji su se ujedinili u »Savezu za oslobođenje Ukrajine« i kome je na čelu stajao Sergij Jefremov. Tada jo osuđeno i na okrutan način kažnjeno mnogo stotina Ukrajinaca. Posljedica po komunistima provedene prisilne kolektivizacije bila je strašna glad u Ukrajini. Harkov je morao doživjeti, da je u godinama 1932.-33. u njegovim ulicama od gladi popadalo i umrlo više stotina ljudi. Poznat je također i zatvor u Harkovu. U ovom zatvoru, za vrijeme carističke, a još više boljševičke vladavine, ginulo je mnogo uglednih Ukrajinaca. Sada je Harkov, a s njim najveći dio Ukrajine, oslobođen za uvijek od boljševičke strahovlade. — Slobodna se Ukrajina budi!