Cijeli naš kontinent poznaje Ukrajinu kao »žitnicu Europe«, kao »zemlju crnicu«, a u Njemačkoj je poznat između njemačke i ukrajinske vlade 1918. g. podpisani mir kao »mir kruha«. U toku stoljeća bio je ukrajinski narod ratarski, ali u isto vrijeme i ratnički, koji je branio svoju crnu zemlju od istočnih barbara. S toga je pravi simbol Ukrajine plug i mač. Vodeći ratnički sloj s pretežno nordijskim rasnim elementima brani mačem granice Ukrajine i proširuje ih, dok ratarski slojevi s pretežno dinarskim rasnim elementima obrađuju zemlju i pomažu je braniti. Ali bogatstvo Ukrajine ne sastoji se samo u žitaricama. Poljoprivredne proizvode, koji igraju glavnu ulogu, možemo podijeliti na četiri grane; 1. žitarice, 2. tekstilne biljke;, 3. krmne biljke, 4. ostale kulture. Prosječni prinos žitarica najveći je u srednjoj Ukrajini, gdje je do sovjetske vladavine iznosio 10—12 kvintala po hektaru. Prema istoku se smanjuje. Najvažnije tekstilne biljke su lan i konoplja. Ukrajina ima i dobar duhan, koji uspijeva osobito na Krimu. Najbolja vina dolaze također s Krima, ali i iz Kubanskog područja. — Suncokret se goji svuda na jugoistoku. Šećerna repa Ukrajine iznosi od prilike 70 posto cjelokupne sovjetske proizvodnje. Kolektiviranje, koje je posve tuđe ukrajinskom duhu i običajima naroda, bilo je pravi uzrok katastrofalnom nazadovanju poljoprivrede i stočarstva, koje je nazadovalo za 20—60 posto. U sjevernoj Ukrajini, gdje ima dovoljno prirodne paše, intenzivno se bave stočarstvom. Isto vrijedi ekstenzivno i za južne stepske krajeve, gdje ima još mnogo neobrađenih površina. God. 1935. bilo je u Ukrajini 5,2 milijuna konja, 12 mil. goveda, 8,4 mil. svinja, 9,2 mil. ovaca, što je razmjerno malo, kada se uzme u obzir broj stanovništva od 45 milijuna. Važna je također prerada drva i trgovina drvom. Najšumovitiji predjeli su Karpati i Polisje, gdje se i danas još mogu naći prašume. Sjeverno Volinje, predjeli sjeverno od Kijeva i Černigova također su bili šumski krajevi. Pretežno su to bjelogoričine šume (59 posto), i to hrastovi i bukve. Od crnogorice ima jela, smreka i omorika. Nažalost je boljševičko divlje gospodarenje najvećim dijelom uništilo šumsko bogatstvo Ukrajine. Ukrajina ima prilično mnogo treseta u sjevernim šumskim i močvarnim područjima, iz kojih je dobiveno 685 tisuća tona. Najvažniji rudnici ugljena i antracita nalaze se u Donskom bazenu. Sloj ugljena iznosi do 1500 m. u dubinu, a njegova se sadržina procjenjuje na 70,5 milijarda tona. 1934. god. iskopano je 61,4 mil. tona, dakle 66,7 posto sveukupne sovjetsko proizvodnje. U svjetskoj proizvodnji stoji Donski bazen na četvrtom mjestu. Smeđi se ugljen manje vadi. 1933. bila je proizvodnja svega 106 tisuća tona. željezna rudača nalazi se kao hematit sa 60—62 posto željeza poglavito u Krivoj Rogu i u Kerču, istočno od Krima. Zalihe tih dvaju nalazišta procjenjuju se na 3,869 milijuna tona. U Ukrajini su također veća nalazišta željeznog kvarcita (s 33 posto željeza) kao i močvarne željezne rudače. Sveukupna proizvodnja željeznih rudača iznosila je 1934. 13,8 milijuna tona (u Njemačkoj je bila tada 4,3 milijuna tona). Ukrajina ima važno nalazište mangana u Nikopolu (sa zalihom od 395 mil. tona). To sa najbogatija nalazišta na svijetu. Također su znatna nalazišta soli. To vrijedi koliko za kamenu, tako i za morsku sol. God. 1933. bila je proizvodnja soli u sovjetskoj Ukrajini 1,216 tisuća tona. Istočna Galicija dala je 37,3 tisuće tona, a Krim 113,2 tisuće tona. Osim nalazište ollova, žive i bakra posjeduje Ukrajina satno zalihe fosforita (u Podoliji Volinji i Galiciji) kao i kaolin. U 17. i 18. stoljeću bili su znameniti radovi iz fajanse iz samostana sjeverno od Kijeva. Nafte, koja danas igra toliko važnu ulogu, ima Ukrajina na tri mjesta: u Groznom (sjeverni Kavkaz), u Maipolu i u istočnoj Galiciji (Drohobić). S obzirom na nalazišta nafte stoji Ukrajina na osmom mjestu u svjetskoj proizvodnji. 1934. god. iznosila je proizvodnja 5,2 milijuna tona (u Rumunjskoj 8,5 mil., a u Baku 20,1 mil. tona u isto vrijeme). SLOBODNU UKRAJINU ČEKA VELIKA GOSPODARSKA BUDUĆNOST Što se tiče vodenih sila, vrio su slabo iskorišćavane do nedavneg" vremena. Predstavljale su svega 6 posto ukupne energije (ugljen, drvo i nafta). Nakon gradnje ogromne munjinske centrale Dnjeprostroja i nakon regulacije brzica Dnjepra vodena je snaga vrlo porasla, i na taj je način osigurano elektrificiranje velikih područja Ukrajine. U Ukrajini stoji na prvom mjestu, prema veličini uložene glavnice, crno-metalurgijski veleobrt. Zatim dolazi veleobrt kamenog ugljena i proizvodnja šećera. Spomenuti veleobrti sačinjavaju polovicu uloženih glavnica, dok je druga polovica uložena u strojarstvo i kemiju. Ukrajina je prema tome opskrbljena skoro sa svim važnim sirovinama. Višak nalazimo kod žitarica, ugljena, željeznih rudača i čelika. Boljševička politika izrabljivanja Ukrajine dovela ju je u takovo stanje bijede, kakovo je, teško zamisliti, s obzirom na prirodna bogatstva te zemlje. Treba samo spomenuti strahovite katastrofe gladi 1921-22 i 1932-33, prilikom kojih je umrlo od gladi nekoliko milijuna ljudi. Oslobođenje Ukrajine značit će ponovni procvat ove bogate zemlje, koja će igrati još značajnu ulogu u gospodarskom životu Europe.