Uzaludni pokušaj Engleske, da pobijedi Njemački Reich i povrh toga i čitavu Europu ratom gladi, slično kao u svjetskom ratu, stvorio je put k uskoj suradnji europskih država. Danas su sva državna vodstva u Europi odlučila da izvojuju slobodu hrane i osiguranje kontinenta od blokade europskom borbom za povećanje proizvodnje po njemačkom uzoru. Oni su na to pripravni tim više, što je svakoj zemlji međudržavnom izmjenom osiguran privredni napredak. Zato se u raznim državama sve više pokazuju početci, da se prilagođavanjem nacionalnim mogućnostima stvore organizacije, slične prehrambenoj središnjici Reicha, te da i drugim mjerama i zakonima podignu poljoprivredu. Trude se da urede novi i pravedni tržni red, daju poljoprivredi novčane pomoći, provode navodnjivanje i odvodnjivanje, te pokušavaju svim sredstvima poboljšati temelje europske borbe za veću proizvodnju. Uspoređivanje sposobnosti pojedinih poljoprivreda daje unaprijed slike reformi, koje se moraju provesti. Tako se mora u Francuskoj, koja je zapustila svoju poljoprivredu radi kolonijalnih uvoza, provesti potpuno preuređenje, pošto je smanjeni rad doveo do smanjenja priroda. U zemljama jugoistočnog prostora su klimatski uvjeti i prometno-privredni manjci kao i ekstenzivni oblik tamošnje poljoprivrede - u bivšoj Jugoslaviji i u susjednim područjima se je još do sada upotrebljavalo preko 300.000 drvenih plugova - uzroci slabog uspjeha i koristi. Morat će se dakle uz izgradnju prometnih puteva i transportnih sredstava upotrijebiti velike svote za tehničku opskrbu tih područja. Osim toga je potrebno opširno podučavanje i savjetovanje seljačkog stanovništva, koje se, kao u bivšoj Jugoslaviji i u Grčkoj, sastoji još od 45 posto nepismenih. Sada se mora u čitavoj Europi poljoprivrednom radu dati veće priznanje i vrijednost, i posvetiti mu veću pažnju, da bi obrađivanje tla prodrlo u narodnu svijest kao nacionalna i kontinentalna zadaća.