Jedinstvena slika jedne puste ceste sužava se u pozadini u nepreglednom šumskom prostoru. Jedan usamljeni udarni odred pognutih glava kreće se kroz jarke pokraj ceste. Rano je jutro, šumsko područje pred vojnicima još se jasno ne ocrtava. Samo se jedna točka ističe jasno. Nju pažljivo izbjegavamo. To je ruski toranj za promatranje, jer tu je pred nama ruska granica. Iza velikog grmlja čuče vojnici. Jedan poručnik gleda na sat. Tri sata sve je oko nas mirno. Onda pada jedan topnički hitac. Neposredno i iznenada počinje navala. Poručnik vraća sat u džep. Tri je sata ujutro. Juriš počinje. Poručnik podiže nekoliko puta brzo ruke gore i vojnici ga slijede. Preko nas leti jedan zrakoplovni odred. Ide u pravcu istoka prema Rusima. Pred nama je mirno, tu je šuma, granica! Vojničke šake se stišću, a brana se lomi i pada. Ne pada ni jedan hitac. Naprijed, na brežuljkastom prostoru, stoji nekoliko drvenih kućica s rasperušenim krovovima od šaša. A onda prvi hitac! Rasprskava se pred našim vojnicima koji su sasvim naprijed. Jedan skok dalje i - položaj! Izdali ste se suviše rano! Dobro upravljeni metci njemačkih pušaka padaju na jedan krovni zabat. Još jedan skok naprijed! Dva čovjeka u maslinasto sivim odorama munjevito nestaju iza jednog žitnog polja. Sada se oprezno ide dalje. I lijevo od nas prodire u jednoj udolini pješaštvo. Desno štekće na rubu šume automatski revolver. Sad postaje živahno. U sve većim skokovima idemo naprijed. Stigli smo do prvih kuća. Jasno se mogu raspoznati prvi sovjetsko-ruski vojnici. Oni se povlače. Tu i tamo pomalja se po koja glava iza malih brežuljaka. Strojne puške sipaju vatru. Ide se naprijed kao na vježbalištu. Skok, a onda pucanje. Da, mi smo već naviknuti na rat. Mi znamo kako se zauzima jadno takvo malo mjesto s bijednim drvenim kućicama. Desno u šumama počinje jače pucanje. Neshvatljivo brzo prodire u Rusiju buka borbe. Prvi već prodiru naprijed iz šume i idu u zaštitnim linijama desno od mjesta. Tada iznenada počinje jedna ruska strojna puška sa svojom polaganom vatrom. U trenutku se ne vidi nijedan njemački vojnik. Odjednom štekće i jedna od naših strojnih pušaka. Mora da se nalazi neposredno u samom mjestu. Puščani metci šibaju preko polja. Miješa se i drugi zvuk, hitac jednog topa daleko pred nama. Tu je već i udarac usred prvih kuća. Crvena vojska nije voljna da štedi svoja vlastita mjesta, šta znači neko mjesto na litavskom području. Tek prije nekoliko mjeseci ušle su ovdje sovjetsko-ruske trupe da osvoje područje majci svjetske revolucije. Sad mogu Litvanci da krvare. I opet padaju pogodci između kuća. Iza nas već pristiže i naše vlastito topništvo. U oštrom zaokretu ono je na 100 metara pred mjestom i u sekundi je top spreman. Iskrsava pred nama i slijedeće topničko gnijezdo. Ono se nalazilo znatno bliže. Jedan nadporučnik stoji pokraj prvog topa i zapovijeda: Pali! Još jedan pogodak! Zatim sve ide munjevitom brzinom. Pješaštvo uvježbano u mnogim borbama, prodire u mjesto. Jedan metak za drugim napušta cijev topa pred samim mjestom. Strojopuščana vatra pojavljuje se tu i tamo, pojačava se i onda opet jenjava. Topništvo puca ponovo, a zatim napušta svoj položaj. U galopu prodire i ono u mjesto. Jedna strojna puška štekće, - ruska. Cijela baterija je odmah pokrivena. Njeni metci su dobro upravljeni na jednu kuću s čijeg krova puca jedna sovjetsko-ruska strojna puška. Tada se iznenada pojavljuju iza kuće i njemački pješaci. Poslije toga izlaze napolje i prvi zarobljenici. Podignutih ruku trče prema nama. To su smeđi ljudi s isturenim kostima na licu. Vrte se oko nas i ne znaju koga se trebaju držati. Kirgizi su. Njihova gruba lica gledaju nas uplašeno. Mi se smiješimo, smiješimo se usprkos borbe koja nam predstoji. Jer i oni vjeruju da će odmah biti ubijeni od njemačkih vojnika. Šaljemo jednog vojnika da ih prati u pozadinu. Pojedine kuće u mjestu njemački vojnici čiste bez zadržavanja. Ide se dalje naprijed. Sve veći broj zarobljenika šalje se u pozadinu. Lijevo leži jedno malo jezero, a s desne se strane u njega ulijeva jedan potok, preko čijeg mosta moramo preći. Desnom i lijevom stranom ceste idemo kroz jarke. Da li je most ispravan i siguran? Tat, tat, tat, tat! Jedan snop iz strojne puške zviždi iznad naših glava. Mi ležimo duboko pognuti u jarcima. Čim netko digne glavu protivnik dalje puca. Odjednom tamo, na padini, odakle nas je otkrila neprijateljska strojna puška, pada topovski hitac. Hura, naše topništvo, ono će nam pomoći. Još jedan hitac, a onda skačemo. Tu leži most. Srednji dio je pogođen. Pješaci skaču pojedinačno preko preostalih greda na drugu obalu. Ide se dalje naprijed. Slijede pioniri. U kratkom vremenu most je opet popravljen. Dolaze drugi odredi, dolaze koturaši, topovi i protuzrakoplovno topništvo. Sada se ide unutra, u Rusiju. Neprestano ulazi njemačka oružana sila u već zauzete dijelove Sovjetska Unije. Lica vojnika su pouzdana. Führerova pobjeda je sigurna.