Strahovite prilike, koje su njemački vojnici vidjeli za vrijeme napredovanja u Sovjetskom savezu, opisuje iscrpljivo jedan ratni izvjestitelj s bojišta na istoku. Iz navedenog se izvještaja može razabrati, kako iz bliza izgleda toliko razvikani “boljševički raj”. Mnogi su do sada smatrali, da njemačko novinstvo vrši samo jevtinu promičbu, kako bi najvećeg neprijatelja pravde i novog socijalnog reda prikazalo u lošem svijetlu. Ali kad su njemačke čete ušle daleko u sovjetsku zemlju, mogle su se na licu mjesta uvjeriti o pravom stanju stvari. Njemački izvjestitelji govore o strahovitim prilikama, na koje su naišli svuda po Sovjetskom savezu. Siromaštvo i nestašica u selima ne mogu se dosta dovoljno prikazati. Treba s stanovništvom razgovarati i promatrati ga, da se uzmognu razumjeti riječi ovih izgladnjelih ljudi, koje govore, da žele rađe umrijeti, nego li živjeti dalje u tolikoj oskudici. U Njemačkoj je postalo poslovicom “poljsko gospodarstvo”, koje označuje gospodarstvo bez reda, siromašno i bijedno. Međutim takvo gospodarstvo izgleda u usporedbi sa stanjem u Sovjetskom savezu još uzorno. GUTLJAJ MLIJEKA - PRAVA POSLASTICA Seljacima Sovjetskog saveza ništa ne koristi, ako su plodovi dobro urodili. Oni nemaju ništa od toga, što krumpir daje deseterostruki prirod. Seljaci moraju sve poslati “kolektivu”, a za sebe smiju zadržati samo maleni dio vlastite žetve. Seljaštvo Sovjetskog saveza se pita već preko deset godina, kud odlaze i gdje ostaju ovi poljodjelski proizvodi. Ovo je pitanje razumljivo, kad se uoči, da i sovjetski vojnik ostaje često 48 sati bez i jednog zalogaja hrane. Kad mu ipak nešta pošalju, tad je to samo neka voda, koju zovu juhom, ili mu daju komad kruha. Zato nije čudo, da vojnici, kad padnu u njemačko zarobljeništvo, mole kruha i opet kruha. Njemački izvjestitelj pripovijeda, kako je jednom došao u kuću neke obitelji, koja je bila kod večere. Čitava je obitelj jela neku čudnu juhu. Kad su ih pitali, šta je to, odgovorili su seljaci, da su skuhali osušene ljuske krumpira i k tomu dodali malo soli. Krumpir su prije nekoliko dana pojeli, a ljuske jedu sada. U takvim je prilikama dobar kruh, mlijeko ili jaje prava poslastica. Napose je s mlijekom teško. Kad su boljševici otišli, još uvijek su ljudi mislili, da će biti strogo kažnjeni, ako potroše čitavo mlijeko iz svog kućanstva! Njemački je izvjestitelj mislio, da je došao u siromašnu kuću. Međutim i susjedna kuća kao i čitavo selo živjelo je pod istim prilikama. Svuda trag boljševika: nestašica hrane. SELJAČKO PUČANSTVO BEZ KRUHA Izvjestitelj je zamolio jednog seljaka za čašu mlijeka. Seljak je dao čašu mlijeka, a za uzvrati je molio kruh. Samo onaj, koji je imao prilike vidjeti, kako su se ljudi s pohlepom bacili na kruh, znat će ocijeniti pravo stanje. Seljak je kruh podijelio svim članovima svoje obitelji, a oni su ga promatrali kao pravu poslasticu. Da se to može dogoditi u bogatoj agrarnoj zemlji, gotovo je nevjerojatno. Seljaci bez kruha! Strah je seljaka pred strogim kaznama bio veći od pomisli na skrivanje vlastitih proizvoda, kako bi si omogućili bolji život. Boljševici su često pretraživali kuće i kad bi pronašli tajne zalihe, najoštrijim su mjerama kažnjavali seljake. KOLIBE BEZ KROVA Sva sela bez iznimke već рo vanjskom izgledu odaju siromaštvo i bijedu. Često se misli, da su kuće već godinama napuštene i zbog toga ovako izgledaju. Ali to nije tako. Sve su kuće pune ljudi, koji “stanuju” u tim na pol srušenim kolibama, na kojima gotovo nema niti dobroga krova. Podovi su potpuno truli, a često ih uopće ni nema, te seljaci hodaju po zemlji. Nerazumljivo je to, kad se uoči, koliko šuma ima u Sovjetskom savezu, kako bi lako svi mogli imati drveni pod u kući. Njemački vojnici rađe noćivaju vani, nego li da spavaju u tim vlažnim i mračnim kolibama. SELJACI I VOJNICI SLABO SU OBUČENI Odjeća je seljaka kao i vojnika vrlo slaba. Često se potpuno raspada i upravo pada s tijela. Zanimljivo je gledati zarobljenike, kako odmah skidaju čizme u želji, da što dulje sačuvaju ovu dragocijenu obuću. Premda je toplo, oni se ne dijele niti od svog kaputa, jer se boje, da bi ga mogli izgubiti. Čizme i kaput, to je sve, što ima sovjetski vojnik.