U Sovjetskom savezu vlada često velika glad. Prisilnim su kolektiviranjem i boljševiziranjem sveukupnog gospodarstva, jednako kao i bezobzirnim industijaliziranjem i progonom seljaka nastale u Sovjetskom savezu teške godine glada. Prema vlastitoj brojidbi, koja je izrađena u Sovjetskom savezu, iznosio je broj tih nesretnika. Od 1917.-1922. umrlo je od gladi 10,240.000, a od 1932.-1933. 10 milijuna. Čitavo je svjetsko novinstvo pisalo o tom velikom broju umrlih od gladi u Sovjetskom savezu. Upravo je žalosna činjenica, da je u Ženevi osnovan posebni odbor za pomoć gladnima iz ove žitnice Europe. O ovim teškim nesrećama, koje su prouzrokovali boljševici, pisale su mnoge novine. Posebni je dopisnik “Manchester Guardiana” Muggeridge među prvima posjetio prije rata neke krajeve Sovjetskog saveza i o tome daje poraznu sliku o prilikama u pojedinim dijelovima zemlje. Između ostalog piše: “U najplodnijim krajevima Sovjetskog saveza ne vlada samo glad, već prilike rata ili vojničke okupacije. Dnevni je doživljaj vidjeti velike skupine žena i muškaraca, t. zv. kulaka, koje vode naoružano straže. Sve gladuje i nalazi se u teškoj biedi. Zbog toga se ostavljaju kuće i sela i traži pomoć u gradu. Međutim niti tamo nema nikakve pomoći. Tisuće i tisuće ljudi budu prisilno vraćeni natrag u sela, a to će reći tjerani u smrt. Što dalje traje boljševička strahovlada, to je veći i broj biednih i gladnih ljudi, koji bezpomoćno leže po ulicama i trgovima Harkova, Kijeva, Rostova i drugih gradova.”