Sad se u Moskvi nalaze engleski i američki vojni stručnjaci, koji trebaju savjetovati Sovjete. U pogledu tih savjeta izražava se čak i jedan američki govornik na krugovalu s omalovažavanjem. Spomenuti govornik veli, da se Moskva ne će moći obazirati na englezke i američke predloge, jer su njihove vojničke osnove već prije zakazale u Francuzkoj, Norveškoj, na Balkanu i na Kreti. Što mogu napokon stručnjaci u Moskvi savjetovati! Događaji se sad tako odlučno i brzo razvijaju, kako to traži njemačko vodstvo, jer je sve poduzetništvo jedino na njemačkoj strani. Sovjeti su prisiljeni boriti se na 2400 km dugačkom bojištu. Tu se sad odigrava najveća bitka svjetske poviesti u sudaru ogromnih množina ljudi i oružja, gdje nema drugog izlaza osim odluke. Sad postoji samo “ili - ili”. Neki francuzki vojni kritičar uzpoređuje sadašnji odsjek rata na iztoku s onim u Francuzkoj od 7. i 8. lipnja 1940. kad se vodila bitka za tako zvanu Weygandovu liniju, koja je završila s porazom Francuzke. Navedeni francuzki stručnjak piše, da su Sovjeti prihvatili tu bitku i tako se suprotstavili njemačkoj ratnoj osnovi. Nadalje ističe, da se sadašnja odlučna bitka, koja se odigrava na iztočnom bojištu, ne može drugačije svršiti nego konačnom odlukom. Međutim su englezki i američki stručnjaci savjetovali Sovjetima, da se ne upuste u odlučne bitke. Englezi i Amerikanci žele, kako bi Sovjeti pružili djelomični odpor, te se pred odlučnom bitkom povukli i tako pokušali izkoristiti sovjetski prostor kao oružje protiv Niemaca. Međutim je ovo opet račun bez krčmara! Njemačko će vodstvo voditi rat na onaj način, koji će najbrže i najdjelotvornije dovesti do njemačke pobjede. Njemačka vojska i njeno vodstvo nisu Sovjetima dali mogućnosti izlaza iz sadašnjeg položaja, te su ih prisilili prihvatiti odlučnu bitku. Nakon prvih velikih prodora i uništavajućih bitaka, sad se iza Staljinove linije ponavljaju opet iste slike kao početkom ovog rata na iztočnom bojištu. Novi “džepovi”, novi prodori i snažne uništavajuće borbe, u koje Sovjeti pokušavaju bacati svježe pričuve, kako bi zatvorili uvijek veće prolaze i rupe. CJELOVITOST SOVJETSKE VOJSKE OSLABLJENA Švedske novine pišu, da se sad i u Londonu uviđa, kako njemačke tankovske divizije slobodno napreduju iza ruskih linija i na taj način provađaju istu politiku opkoljavanja kao i u Francuzkoj. U položaju su sovjetske vojske nastupile “neke opasnosti”, tvrdi se već i u engleskim krugovima. Rat je bio na iztočnom bojištu djelomično krivo shvaćen, osobito od šire javnosti, jer njemačko vodstvo nije davalo odmah izvještaja s bojišta. Javnost se je djelomično zbunila, kad je čula o napredovanju njemačke vojske po izrađenoj osnovi, a s druge strane o žestokom odporu Sovjeta. Međutim treba shvatiti bitke u svom pravom značenju. Prodor u neprijateljsko područje i razbijanje jedinstvenosti vodstva neprijateljske vojske ne može podpuno odstraniti pružanja odpora po pojedinim odrezanim divizijama i skupinama. Međutim su ovi odpori samo očajni pokušaji potučenog neprijatelja. Ovakvi djelomično žestoki odpori ne igraju nikakvu ulogu u velikim operativnim zahvatima i ne mogu promieniti više podpunog poraza neprijateljske vojske. U sadašnjem se odsjeku rata na iztočnom bojištu ne radi više o tome, da li se pojedine divizije još žestoko bore ili se neki obrambeni položaji pokušavaju održati, ili opet što ovdje ili ondje nastupaju nove pričuve, koje pokušavaju zadržati neprijatelja. Radi se sad samo o tome, da li je sovjetska vojska još povezana i cjelovita. Iz njemačkih se vojnih izvještaja vidi, da je sovjetsko bojište rastrgano u pojedine djelove. Uz to se već osjetljivo kod Sovjeta osjeća pomanjkanje ratnih sredstava, koje je uništila njemačka vojska. Sovjeti ne mogu sad nadoknaditi svih ovih izgubljenih sredstava u dovoljnoj količini. Cjelovitost je sovjetske vojske oslabljena, jedinstvo slabo, velike masa uništene, a sovjetska vojna sila pokazuje, gledana s velike operativne perspektive, svagdje pukotine kao pećina, koja će se raspasti.